Skupocjeni i brzi automobili oduvijek su predmet muške mašte i želja, još od najmlađeg doba. No, 23-godišnji Mustafa Čobo još kao dječak zavolio je automobile proizvedene u nekadašnjoj kragujevačkoj fabrici “Zastava“, koji se mogu pohvaliti kvalitetom, ali ipak ne spadaju u samu kremu ove industrije.
Modeli “zastava 750”, “zastava 1300”, “zastava 101” poznatiji kao “fićo”, “tristać” i “stojadin”, te “zastava jugo” danas su ljubimci ovog mladića iz Kaknja, koji je jedini restaurator ovih automobila u Bosni i Hercegovini.
“Ljubav prema “Zastavi” i njenim automobilima gajim od malih nogu. Uvijek sam volio da ih crtam, a kada sam bio četvrti razred osnovne škole, počeo sam da gledam presjeke motora i da učim sve o ovim četvorotočkašima. – kazao je za Faktor Mustafa Čobo kojem u posljednje vrijeme u opravkama pomaže 17-godišnji prijatelj Roko Šain.
Njegov servis nalazi se u Parmak mahali, a smješten je u maloj garaži njegovog komšije Harisa Čehajića. Osim restauracije, radi redovne servise i popravke, a samouki je majstor.
“Nije mi niko ništa pomagao niti davao instrukcije. U cijeloj BiH i na Balkanu znaju za mene. Dolazili su mi ponosni vlasnici i iz Njemačke, Engleske… O meni su pisali i mediji iz Kine.
U mojoj ulici su inženjeri, doktori mašinstva i direktori. Ja sam završio srednju školu za automehaničara i vozača motornih vozila. Kada sve sagledam, i ja sam inženjer, meni ne treba fakultet. Jedina želja mi je da imam svoju veliku garažu i da je lijepo opremim da to bude pravi servis.
Imam i zemlju na kojoj bih je napravio, ali sve je to skupo. Jedva sastavljam kraj sa krajem. Bilo bi lijepo kada bi mi pomogli i nadležni u Općini Kakanj. Možda me se sjeti i načelnik. Kada bi mi se ostvarili snovi, odmah bih zaposlio dvojicu radnika. Imao sam ponude da sve ostavim i nastavim sa poslom u Njemačkoj, ali ne želim da idem iz Bosne – kategoričan je Čobo.
Do sada je izvršio kompletnu restauraciju 20-ak automobila.
“Kada mušterija doveze automobil na restauraciju, organizujem cijeli posao. Popravak limarije – pjeskarenje, kitovanje, poliranje, farbanje, a tapaciranje unutrašnjosti rade majstori sa kojim sarađujem. Ja se bavim mehanikom, elektronikom i završnim detaljima. Svaki automobil na kraju krasi prepoznatljivi Zastavin znak. Nije to nimalo lagan posao, ali kada nešto voliš, ništa nije teško – kaže Kakanjac.
Iako ne vozi “bijesne” automobile, kako kaže, često je na meti djevojaka.
“Kada dođem sa crvenim “fićom”, niko nije ravnodušan. Djevojke vole moje automobile – dodaje Čobo.
Mustafa živi sa majkom Hanifom, a otac mu je preminuo 2011. godine.
“Svi se nekako snalazimo. Imam starijeg brata Adnana i sestre Selmu i Džanu. Smrt oca nas je sve pogodila, ali život mora ići dalje – kaže na kraju Čobo.
