Pratite nas

Sudbine

Inicijativa za njihovo očuvanje: ANĐELINA ĐOLI 18 MINUTA POZIRALA POKRIVENA PČELAMA; NIJEDNA JE NIJE UBOLA

Published

on

Popularna glumica Anđelina Džoli u martu ove godine proglašena je “kumom” programa “Žene za pčele”, koji zajedno organizuju UNESKO i kompanija “Gerlen”. Naime, glumica se pridružila inicijativi za očuvanje pčela i time skrenula pažnju za hitnu potrebu zaštite ovih insekata, a posebnu podršku pružila je ženama koje se bave pčelarstvom.

Upavo za potrebe ove kampanje, Anđelina se na svoju inicijativu slikala prekrivena pčelama, i to povodom Svjetskog dana pčela. Ona je pozirala za magazin “National Geographic” koji je sproveo kampanju, pozirajući tako prekrivena pčelama koje su milile po njenom tijelu i licu. Slavna glumica se zbog potreba fotografisanja tri dana nije tuširala niti parfemisala, kako pčele ne bi odbili jaki mirisi sa njenog tijela.

“Bilo je divno biti povezan sa ovim predivnim stvorenjima. Stavili su mi nešto u nos i uši da ne bi ušle u sve otvore na mom tijelu – rekla je Džoli.
“Ja sam pčelar i kada sam dobio zadatak da radim sa Anđelinom, moja glavna briga bila je sigurnost. Znao sam da je jedini način da osiguramo dostignuće željenog efekta na fotografiji, bio da koristimo istu tehniku koju je Ričard Avedon koristio prije 40 godina za stvaranje svog ikoničkog portreta pčelara.

Angažovao sam prijatelja Konrada Boufarda, majstora pčelara, da pomogne. Kontaktirao je entomologa koji je za Avedona formulisao poseban feromon (poznat kao kraljični mandibularni feromon ili KMP) i sa njim sarađivao na snimanju slike pčelara Ronalda Fišera koja se pojavila u njegovoj knjizi „Američki zapad“. Entomolog se ponudio da nam dozvoli da koristimo stvarni feromon iz Avedonovog izdanka.

Koristili smo italijanske pčele, koje je Konrad držao mirno tokom našeg snimanja. Svi na snimanju, osim Anđeline, morali su da budu u zaštitnom odijelu. Moralo je biti tiho i prilično mračno da bi pčele bile mirne. Nanio sam feromon na mjesta na njenom tijelu gdje sam želio da se okupe pčele. Pčele privlači feromon, ali ih takođe podstiče da se ne roje.

Takođe smo veliki broj pčela postavili na dasku koja joj je ležala ispred struka. Anđelina je stajala savršeno mirno, prekrivena pčelama 18 minuta bez uboda. Biti u blizini pčela uvijek je iskustvo koje me ostavlja u čudu. Mislim da je ovo snimanje takođe izazvalo strahopoštovanje za sve prisutne. Naša ponuda za Svjetski dan pčela ima svoje korijene u fotografskoj istoriji. Stvarajući ovaj portret tačno 40 godina kasnije, danas ne počastimo samo pčele i pčelare, već i Avedona, njegovu ikoničnu sliku i tehniku kojom je postignut – rekao je fotograf i pčelar amater Den Vinters koji je radio na ovom projektu. (Naj portal)

PROČITAJTE I OVO:

Možda je prekasno: POGLEDAJTE KAKO OVA DJEVOJČICA APELUJE DA SE SPASE PČELE!

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending