Pratite nas

Sudbine

I ona odlazi u Njemačku: ELVIRA HUKIĆ JE ZAVRŠILA MEDICISKU, PA PRAVNI FAKULTET, 10 GODINA JE RADILA KAO TRGOVAC

Published

on

Odlazak zdravstvenih radnika iz Bosne i Hercegovine u potrazi za boljom budućnošću sve je očitiji. U posljednjih deset godina našu zemlju je napustilo više od 5.000 medicinskih sestara i tehničara, a samo u prošloj godini iz registra Komore medicinskih sestara se po osnovu odlaska vani iščlanilo njih 150.

Elvira Hukić jedna je od mnogih koja pohađa kurs njemačkog jezika. Cilj, otići vani, jer i nakon završene medicinske škole i pravnog fakulteta, nema dana radnog staža u struci nego već 12 godina radi kao trgovac.

“Njemački jezik učim isključivo zbog potrebe. Ko može voljeti više neku drugu državu i jezik nego svoj? Što meni sa 37 godina treba da se mučim, da lomim jezik, da izgovaram njemački, da se trudim da učim, ali moram da bih omogućila bolju budućnost svojoj porodici i sebi”, kaže medicinska sestra i diplomirani pravnik Elvira Hukić.

Broj medicinskih sestara i tehničara koji razmišljaju kao Elvira iz dana u dana sve je veći. U posljednjih 10 godina našu zemlju napustilo je više od 5.230 medicinskih sestara/tehničara. Uzevši u obzir da oni čine jednu trećinu ukupnog broja uposlenih u zdravstvenom sustavu, posljedice njihovog odlaska su već primjetne.

“Primijetili smo da nam nedostaje operativaca, da nam nedostaje stručnih kadrova, da nam nedostaje kadrova koji mogu trenutno odgovoriti u određenom obimu posla. Neka radna mjesta su zamijenjena prekvalificiranim kadrovima, dosta vremena treba da se osposobi taj mladi kadar”, rekla je predsjednica Komore medicinskih sestara/tehničara u ZDŽ Sabina Čolić.

“Na neki način dolazimo u situaciju da se mi ustvari školujemo u srednjim medicinskim školama i na fakultetima za neku drugu državu”, mišljenja je Nino Hasanica, diplomirani medicinski tehničar.

S druge strane, ne idu samo oni koji nemaju posao, porazna je činjenica da idu oni sa više od 10 godina radnog staža, odnosno već radno osposobljen kadar, ističu iz Komore.

Primjer je Šejla Mujić Begagić, sa 14 godina staža i stalnim zaposlenjem. Ističe, ne ide zbog novca nego opče nestabilnosti u našoj zemlji.

“Čitav sistem u Bosni i Hercegovini je kolaps, počevši od prava zdravstva, a o politici da ne pričam, niti jedna zemlja nema pet, predsjednika, tri predsjednika, svi imaju jednog, jedino BiH ima tri, i svađaju se ko će zastavu nositi, koja će zastava da visi, a tolika problematika u državi”, kaže diplomirana medicinska sestra Šejla Mujić-Begagić.

“I meni će biti jako teško otići, biti će mi teško ostaviti porodicu biti će mi teško ostaviti prijatelje. Ali ja moram otići zbog svoje djece, moja djeca nemaju ovdje budućnost, nemam je ni ja. Ako postoji prilika negdje tamo da djeca imaju bolju budućnost, da odrastaju u zdravijoj i sigurnijoj sredini. Zašto ja to svojoj djeci ne bih omogućila?”, dodaje Elvira Hukić, prenosi agencija. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending