Pratite nas

Sudbine

I magarci šetaju Sarajevom: PUTOVANJE ŽIVOTA JEDNOG ZALJUBLJENOG PARA

Published

on

 

Cindy i Michael, sa magarcima Vaillantom i Nénette i psom Minom uputili su se na putovanje života. On je iz Njemačke, ona iz Francuske, a putevi su im se ukrstili u Mađarskoj, od tada žive u šatorima, putuju sa magarcima i kako kažu uživaju u energiji, ljubavi, prirodi i lijepim razgovorima sa ljudima koje sretnu.

Cindy je krenula na put u septembru 2020. godine na svoj rođendan iz Francuske, preko Švicarske, Italije, Slovenije i Mađarske, a Michael u aprilu 2021. godine od Njemačke, preko Češke, Slovačke i onda do Mađarske gdje su se i našli.

Ona je pravila satove u fabrici, a on gradio puteve. I baš kao u nekoj priči, ona je shvatila da vrijeme prolazi, a on da su svi putevi koje je pravio i koje su drugi gradili napravljeni za putovanje i tako su se upustili u ovu avanturu ili kako oni vole da kažu promijenili svoj način života.

“Prijatelj od porodice gdje sam boravila vidio je da ima čovjek koji putuje sa magarcem u Mađarskoj, to je bio Michael, tražila sam da se nađemo, tako je i sve počelo. “, kazala je za Cindy na početku razgovora za Oslobođenje.

Našli su se na Balatonskom jezeru, kada je počelo i njihovo zajedničko putovanje. Cindy je prije upoznavanja Michaela razmišljala da se vrati kući u Francusku, ali planovi su se promijenili. Jer nije htjela da putovanje završi.

“Nastavili smo put skoro kroz cijelu Mađarsku, tu smo sreli i medvjede, ali sve je prošlo uredu. Odatle smo nastavili prema Bugarskoj i htjeli smo da idemo u Tursku. Ali te granice su dosta loše, tako da nismo otišli u Tursku, jer je situacija dosta teška zbog migranata i groznih stvari koje se dešavaju na granici. Sretali smo ljude iz Sirije i Irana, tražili su nam vode jer su bili u jako lošem stanju. Dosta je teško kada zamisliš kroz šta sve prolaze ti ljudi. I doslovno smo pobjegli od Bugarske kada smo sve vidjeli uživo”, rekao je Michael.

Nisu mogli ući u Tursku, jer njihove regulative kažu da ne mogu da uđu u zemlju sa magarcima. Kažu da nisu znali gdje da idu nakon toga, ali odlučili su da nastave put kroz Evropu.

Tokom zimr boravili su u Grčkoj, a u aprilu su nastavili put kroz Albaniju, gdje su putovali skoro dva mjeseca. Početkom juna su stigli u Crnu Goru, a onda u julu su ušli u BiH, od Foče do Sarajeva su putovali sedam dana otprilike. Priroda i ljudi su nevjerovatni u Bosni kaže ovaj veseli par. Plan je da od BiH nastave prema Hrvatskoj.

Ovo kako oni ističu nije više putovanje, ovo je način života. Hodajući kroz brojne zemlje i prelazeći veliki broj kilometara, počneš da uviđaš da život nije trka za odjećom, autom, kućom. Sve što im treba nose u četiri kovčega, ne treba im puno novca, spavaju besplatno u šatorima, hranu kupe.

“Plan je da idemo nazad za Francusku. Sve je uvjetovano vremenskim prilikama. Ako zakasnimo nećemo moći preći Alpe tokom zime, tako da kada ćemo tačno stići ne znamo ali se i ne opterećujemo. Jer kako se volimo našaliti nama je sada svaki dan nedjelja. Plan je da nakon Francuske ponovo krenu na putu i da ostvare zajednički želju i krenu na putovanje kroz Aziju”, zaključila je Cindy.

Popili smo kafu u hladovini At mejdana na Bistriku, a oni nakon kratkog predaha spakovaše svoje stvari nazad na magarce i preko Latinske ćuprije nastaviše svoj put, do nekog novog mjesta i novog iskustva na ovom nevjerovatnom putu.

Putovanje ovog para možete prati i na Instagram profilu Donkey_nomads. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending