Cindy i Michael, sa magarcima Vaillantom i Nénette i psom Minom uputili su se na putovanje života. On je iz Njemačke, ona iz Francuske, a putevi su im se ukrstili u Mađarskoj, od tada žive u šatorima, putuju sa magarcima i kako kažu uživaju u energiji, ljubavi, prirodi i lijepim razgovorima sa ljudima koje sretnu.
Cindy je krenula na put u septembru 2020. godine na svoj rođendan iz Francuske, preko Švicarske, Italije, Slovenije i Mađarske, a Michael u aprilu 2021. godine od Njemačke, preko Češke, Slovačke i onda do Mađarske gdje su se i našli.
Ona je pravila satove u fabrici, a on gradio puteve. I baš kao u nekoj priči, ona je shvatila da vrijeme prolazi, a on da su svi putevi koje je pravio i koje su drugi gradili napravljeni za putovanje i tako su se upustili u ovu avanturu ili kako oni vole da kažu promijenili svoj način života.
“Prijatelj od porodice gdje sam boravila vidio je da ima čovjek koji putuje sa magarcem u Mađarskoj, to je bio Michael, tražila sam da se nađemo, tako je i sve počelo. “, kazala je za Cindy na početku razgovora za Oslobođenje.
Našli su se na Balatonskom jezeru, kada je počelo i njihovo zajedničko putovanje. Cindy je prije upoznavanja Michaela razmišljala da se vrati kući u Francusku, ali planovi su se promijenili. Jer nije htjela da putovanje završi.
“Nastavili smo put skoro kroz cijelu Mađarsku, tu smo sreli i medvjede, ali sve je prošlo uredu. Odatle smo nastavili prema Bugarskoj i htjeli smo da idemo u Tursku. Ali te granice su dosta loše, tako da nismo otišli u Tursku, jer je situacija dosta teška zbog migranata i groznih stvari koje se dešavaju na granici. Sretali smo ljude iz Sirije i Irana, tražili su nam vode jer su bili u jako lošem stanju. Dosta je teško kada zamisliš kroz šta sve prolaze ti ljudi. I doslovno smo pobjegli od Bugarske kada smo sve vidjeli uživo”, rekao je Michael.
Nisu mogli ući u Tursku, jer njihove regulative kažu da ne mogu da uđu u zemlju sa magarcima. Kažu da nisu znali gdje da idu nakon toga, ali odlučili su da nastave put kroz Evropu.
Tokom zimr boravili su u Grčkoj, a u aprilu su nastavili put kroz Albaniju, gdje su putovali skoro dva mjeseca. Početkom juna su stigli u Crnu Goru, a onda u julu su ušli u BiH, od Foče do Sarajeva su putovali sedam dana otprilike. Priroda i ljudi su nevjerovatni u Bosni kaže ovaj veseli par. Plan je da od BiH nastave prema Hrvatskoj.
Ovo kako oni ističu nije više putovanje, ovo je način života. Hodajući kroz brojne zemlje i prelazeći veliki broj kilometara, počneš da uviđaš da život nije trka za odjećom, autom, kućom. Sve što im treba nose u četiri kovčega, ne treba im puno novca, spavaju besplatno u šatorima, hranu kupe.
“Plan je da idemo nazad za Francusku. Sve je uvjetovano vremenskim prilikama. Ako zakasnimo nećemo moći preći Alpe tokom zime, tako da kada ćemo tačno stići ne znamo ali se i ne opterećujemo. Jer kako se volimo našaliti nama je sada svaki dan nedjelja. Plan je da nakon Francuske ponovo krenu na putu i da ostvare zajednički želju i krenu na putovanje kroz Aziju”, zaključila je Cindy.
Popili smo kafu u hladovini At mejdana na Bistriku, a oni nakon kratkog predaha spakovaše svoje stvari nazad na magarce i preko Latinske ćuprije nastaviše svoj put, do nekog novog mjesta i novog iskustva na ovom nevjerovatnom putu.
Putovanje ovog para možete prati i na Instagram profilu Donkey_nomads. (Naj portal)
https://twitter.com/i/status/1678446830877548546
