Pratite nas

Sudbine

Hvala travaru:KAKO JE ŽELJKO MILANOVIĆ IZLIJEČIO GONARTROZU DESNOG KOLJENA UZ POMOĆ BILJNIH TERAPIJA!

Published

on

Medicina je objasnila sve u vezi artroze koljena ili gonartroze. Spada u najčešća oboljenja zglobova koja nastaje oštećenjem hrskavice u koljenu. Simptomi su stalni bolovi u koljenu i ograničena pokretljivost, koji u velikoj mjeri utječu na ograničenje uobičajenih životnih aktivnosti.

Što je oštećenje veće, to su češći bolovi i za vrijeme mirovanja. Bol se javlja nakon dužeg sjedenja, javlja se bol ”iza” koljena, a pojačava se nakon nošenja tereta. Česti su i različiti zvukovi koji se čuju iz zgloba, a simptomi se pogoršavaju za vrijeme vlažnog i hladnog vremena. Bolovi su posebno jaki kada se osoba penje po stepenicama ili hoda na neravnoj površini. Na početku kretanja bolovi su jaki, nakon nekog vremena intenzitet boli se smanjuje, ali ako se dugo kreće, bol se vraća istim intenzitetom.

Artroskopija
Sve ove simptome je osjećao i Željko Milanović, 55 – godišnji bankarski službenik i informatičar iz Banja Luke. On je godinama imao problema, čak je i naučio živjeti sa ovim oboljenjem. Doduše, priznat će nije bilo jednostavno psihički se sa tim pomiriti; strah od težih posljedica, pa i invalidnosti je bio stalno prisutan.

Čak sam radio i artroskopiju koljena. Kažu da se to smatra „zlatnim standardom“ kod artroze, hrskavice, menisusa i ligamenata. Hirurzi su dobro odradili posao. Brzo sam se oporavio. Nakon te intervencije jedno vrijeme sam se osjećao bolje, ali su se tegobe vratile – ispričao nam je Željko.

Nakon što su se bolovi vratili, pratili su ga u stopu. Konastantno je, kažem bio na lijekovima protiv bolova. Nije mogao normalno hodati, nije mogao voziti automobil duže od pola sata, a da se ne pojavi bol.

– Boljelo je čak i kad sam stajao, a kod kretanja da i ne govorim. Prilikom kretanja problem mi je bilo popeti se s jedne na drugu stepenicu… – nastavlja naš sagovornik.

Banjalučke šetnje
On vjeruje da su tegobe kuliminirale nakon prošlogodišnjeg odlaska u Beč. Odlazio je u privatnu posjetu kod sestrične. Želio je da upozna glavni grad Austrije, pa je svakodnevno pješice obilazio bečke znamenitosti.

– U dahu sam obilazio Beč i divio se njegovim ljepotama. Tek kada sam se vratio u Banja Luku počele su muke. Sve se upalilo, užasni bolovi u desnom koljenu. Nikada mi nije bilo teže.

Krenule su ponovo medicinske pretrage i tretmani; preko dva mjeseca je odlazio na fizikalne terapije, od kojih je jedno vrijeme osjetio poboljšanje. A onda su se bolovi ponovo vratili.. .

– Baš sam se s mukom kretao. Skoro da sam bio prikovan za fotelju ili krevet. Mjesecima nisam odlazio u šetnju Banja Lukom, a te šetnje su me baš činile sretnim. Ja zaista volim Banja Luku. Kada sam taj merak odbacio, možete misliti u kakvom sa smatnju bio – pokušava nam dočarati svoje tegobe Željko.

Odsiječen od banjaljučkih ljepota i druženja, Željko je tada odlučio stvar uzeti u svoje ruke. Uvažava medicinske stručnjake, ali – zašto ne pokušati i alternativnim metodama. Psihički je već dobrim dijelom bio rasturen.

– Surfajući po internetu, u oktobru prošle godine naišao sam na zanimljiv tekst o Denisu Jurišiću. Stupim sa njim u konktakt. Nekako se dogovorimo, jer mi je cijena bila „pomasna“

Od travara Jurišića dobio je „Omosintex“ preparat koji obnavlja hrskavicu, te meleme i kreme protiv atroze. Kompletna terapija traje 50 dana.

– Ja sam se odlučio da uzimam po jedno pakovanje, dakle na desetodnevnu terapiju. U sebi sam skrojio plan: ako bude poboljšanja – nastavit ću, ako ne bude pomaka – neću uzimati nove terapije.

Prvu turu je, kaže, redovno uzimao i disciplinovano tretirao koljena kremama i uljima. Najmanje je očekivao da će u roku od 3 – 4 dana osjetili olakšanje.

– Koljeno je definitivno manje boljelo. Lakše sam se kretao…. Peti dan sam s lakoćom se penjao uz stepenice. Kao da sam dobio krila. Odmah sam Denisa kontaktirao i naručio ostatak terapije. Velim, Željko, isplati ti se „izuti“ na bankomatu, jer do tada nisam dirao odobreni limit.

I kako to obično biva kod većine oboljelih, čim osjete poboljšanje prestaju biti disciplinovani. Odjednom Željku je bilo mučno da po skoro 40 minuta prvo melemom masira koljeno, pa nakon toga još da utrljava ulje.

– Priznam, da nisam u tom segmentu bio disciplinovan. Jedino sam redovno uzimao ujutro „Omosintzex“ sat vremena prije jela. One večernje tretmane sam skratio na nekoliko minuta, ili sam ih čak preskakao. Čim sa stao na noge, bila mi je preča utakmica s rajom, šetnja Banja Lukom ili kafanska sjedeljka – ispričao nam je na kraju Željko, te dodao:

– Duže od tri mjeseca ja sam novi čovjek. Normalno hodam, nemam bolova, a čak i po dvije stepenice odjednom prelazim. Definitivno moja hrskavica se obnavlja; Jurišićeva terapija meni je pomogla! (Naj portal)

 

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending