Sudbine
Hvala travaru:KAKO JE ŽELJKO MILANOVIĆ IZLIJEČIO GONARTROZU DESNOG KOLJENA UZ POMOĆ BILJNIH TERAPIJA!
Medicina je objasnila sve u vezi artroze koljena ili gonartroze. Spada u najčešća oboljenja zglobova koja nastaje oštećenjem hrskavice u koljenu. Simptomi su stalni bolovi u koljenu i ograničena pokretljivost, koji u velikoj mjeri utječu na ograničenje uobičajenih životnih aktivnosti.
Što je oštećenje veće, to su češći bolovi i za vrijeme mirovanja. Bol se javlja nakon dužeg sjedenja, javlja se bol ”iza” koljena, a pojačava se nakon nošenja tereta. Česti su i različiti zvukovi koji se čuju iz zgloba, a simptomi se pogoršavaju za vrijeme vlažnog i hladnog vremena. Bolovi su posebno jaki kada se osoba penje po stepenicama ili hoda na neravnoj površini. Na početku kretanja bolovi su jaki, nakon nekog vremena intenzitet boli se smanjuje, ali ako se dugo kreće, bol se vraća istim intenzitetom.
Artroskopija
Sve ove simptome je osjećao i Željko Milanović, 55 – godišnji bankarski službenik i informatičar iz Banja Luke. On je godinama imao problema, čak je i naučio živjeti sa ovim oboljenjem. Doduše, priznat će nije bilo jednostavno psihički se sa tim pomiriti; strah od težih posljedica, pa i invalidnosti je bio stalno prisutan.
Čak sam radio i artroskopiju koljena. Kažu da se to smatra „zlatnim standardom“ kod artroze, hrskavice, menisusa i ligamenata. Hirurzi su dobro odradili posao. Brzo sam se oporavio. Nakon te intervencije jedno vrijeme sam se osjećao bolje, ali su se tegobe vratile – ispričao nam je Željko.
Nakon što su se bolovi vratili, pratili su ga u stopu. Konastantno je, kažem bio na lijekovima protiv bolova. Nije mogao normalno hodati, nije mogao voziti automobil duže od pola sata, a da se ne pojavi bol.
– Boljelo je čak i kad sam stajao, a kod kretanja da i ne govorim. Prilikom kretanja problem mi je bilo popeti se s jedne na drugu stepenicu… – nastavlja naš sagovornik.
Banjalučke šetnje
On vjeruje da su tegobe kuliminirale nakon prošlogodišnjeg odlaska u Beč. Odlazio je u privatnu posjetu kod sestrične. Želio je da upozna glavni grad Austrije, pa je svakodnevno pješice obilazio bečke znamenitosti.
– U dahu sam obilazio Beč i divio se njegovim ljepotama. Tek kada sam se vratio u Banja Luku počele su muke. Sve se upalilo, užasni bolovi u desnom koljenu. Nikada mi nije bilo teže.
Krenule su ponovo medicinske pretrage i tretmani; preko dva mjeseca je odlazio na fizikalne terapije, od kojih je jedno vrijeme osjetio poboljšanje. A onda su se bolovi ponovo vratili.. .
– Baš sam se s mukom kretao. Skoro da sam bio prikovan za fotelju ili krevet. Mjesecima nisam odlazio u šetnju Banja Lukom, a te šetnje su me baš činile sretnim. Ja zaista volim Banja Luku. Kada sam taj merak odbacio, možete misliti u kakvom sa smatnju bio – pokušava nam dočarati svoje tegobe Željko.
Odsiječen od banjaljučkih ljepota i druženja, Željko je tada odlučio stvar uzeti u svoje ruke. Uvažava medicinske stručnjake, ali – zašto ne pokušati i alternativnim metodama. Psihički je već dobrim dijelom bio rasturen.
– Surfajući po internetu, u oktobru prošle godine naišao sam na zanimljiv tekst o Denisu Jurišiću. Stupim sa njim u konktakt. Nekako se dogovorimo, jer mi je cijena bila „pomasna“
Od travara Jurišića dobio je „Omosintex“ preparat koji obnavlja hrskavicu, te meleme i kreme protiv atroze. Kompletna terapija traje 50 dana.
– Ja sam se odlučio da uzimam po jedno pakovanje, dakle na desetodnevnu terapiju. U sebi sam skrojio plan: ako bude poboljšanja – nastavit ću, ako ne bude pomaka – neću uzimati nove terapije.
Prvu turu je, kaže, redovno uzimao i disciplinovano tretirao koljena kremama i uljima. Najmanje je očekivao da će u roku od 3 – 4 dana osjetili olakšanje.
– Koljeno je definitivno manje boljelo. Lakše sam se kretao…. Peti dan sam s lakoćom se penjao uz stepenice. Kao da sam dobio krila. Odmah sam Denisa kontaktirao i naručio ostatak terapije. Velim, Željko, isplati ti se „izuti“ na bankomatu, jer do tada nisam dirao odobreni limit.
I kako to obično biva kod većine oboljelih, čim osjete poboljšanje prestaju biti disciplinovani. Odjednom Željku je bilo mučno da po skoro 40 minuta prvo melemom masira koljeno, pa nakon toga još da utrljava ulje.
– Priznam, da nisam u tom segmentu bio disciplinovan. Jedino sam redovno uzimao ujutro „Omosintzex“ sat vremena prije jela. One večernje tretmane sam skratio na nekoliko minuta, ili sam ih čak preskakao. Čim sa stao na noge, bila mi je preča utakmica s rajom, šetnja Banja Lukom ili kafanska sjedeljka – ispričao nam je na kraju Željko, te dodao:
– Duže od tri mjeseca ja sam novi čovjek. Normalno hodam, nemam bolova, a čak i po dvije stepenice odjednom prelazim. Definitivno moja hrskavica se obnavlja; Jurišićeva terapija meni je pomogla! (Naj portal)
Sudbine
Travar Mirsad Krnjić priprema biljni inzulin za dijabetičare: Kako je Siniša Pazdrijan iz Čazme nakon 15 godina normalizirao šećer
Danas je u svijetu ključno pitanje – kako se liječi dijabetes i da li ima lijeka za ovu bolest? To je „bolest s kojom se živi”, ali bez obzira na sve oboljeli traže spas na sve moguće načine.
Takav je slučaj i sa 40-godišnjim Sinišom Pazdrijanom iz mjesta Čazma, koje se nalazi na nekih 40 kilometara udaljenosti od Zagreba, prema Bjelovaru. On se bavi poljoprivredom, ima svoj obrt, a obrađuje preko 300 hektara zemlje. Kaže, da u sezoni jedva odspava pet sati dnevno.
Od 2008. godine mu je dijagnosticiran dijabetes, tip 1, a zvanično od 27. oktobra ove godine on nije „šećeraš“. To mu je potvrdila i njegova doktorica na kontrolnom pregledu:
„Vi više niste za terapiju. Ubuduće pazite šta jeddete i pijte to što pijete, ako vam već pomaže – kazala je doktorica.
Inače, Siniša joj je sve ispričao da koristi biljnu terapiju čuvenog bosanskog travara Mirsada Krnjića za šećernu bolest, te je uz pomoć Konjičkog sirupa i čajeva u roku od nepuna tri mjeseca šećer uspio dovesti u optimalne vrijednosti. Doktorica nije negirala, niti osporavala njegove tvrdnje, ali je na osnovu medicinskih najsvježijih nalaza priznala da Siniši nisu potrebne niti tablete, niti inzulin, a primao je po 18 jedinica pametnog inzulina naveče.
„Moj šećer se uistinu stabilizirao i kreće se oko šest jedinica. Sve je to zasluga terapije Mirsada Krnjića iz Konjica – kaže Siniša.
On misli da je stres glavni okidač da jako mlad dobije dijabetes. Bilo je to 2008. godine. Bilo mu je sumnjivo što ima učestalo mokrenje, osjeća žeđ, stalnu glad, mršao je, osjećao stalno umor.
Odmah su mu propisali farmakološku terapiju, koju je uredno koristio.
“Kod šećeraša sve se svodi na vođenje računa o tome šta jedete, koliko jedete i koliko se recipročno tome krećete i sagorijevate kalorije. I naravno, redovno uzimanje lijekova. Vrijednosti šećera nisu bile u optimalnim granicama, ali su bile znatno niže od onih kada sam obolio. – priča Siniša.
Objašnjava kako su mu u nekoliko navrata mijenjali terapiju, jer neke tablete su nakon određenog vremena prestajale da daju rezultate.
„Uvijek su bile visoke vrijednosti šećera, ali uz tablete, ogranićenja u ishrani i pa i fizičke aktivnosti i sport, održavao se podnošljivim život onoliko koliko se moglo. Nije se živjelo punim plućima, ali nije bilo ni velikih potresa. Od prošle godine su mi uključili i 18 jedinica pametnog inzulina naveče – otkriva naš sagovornik.
Nosio se sa dijabetesom skoro 15 godina, ali nikada nije prestajao tražiti spasonosnu formulu za pobjedu te podmukle bolesti. Priznaje da je za njega bio blagi šok kada je morao preći na inzulin ali je, kako kaže, navikao se i na bockanje iz večeri u veče.
„Nada zadnja umire, pa sam se time vodio sve ove godine. Non stop sam istraživao informacije o dijabetesu, liječenje, iskustva, naučna saznanja…. I tako sam jedne prilike naišao ne neke priče ljudi koji su pobijedili šećernu bolest uz pomoć Krnjićeve terapije. Priznam, bio sam jako oprezan, pratio sam na forumima i recenzije, a onda stupio u kontakt sa ljudima koji su iznosili svoja svjedočenja.
Tada sam shvatio da to nije neka ubleha, već daleko ozbiljnija stvar, pa sam stupio u kontakt sa travarom Mirsadom Krnjićem iz Konjica. Djelovao mi je vrlo ozbiljno, shvatio sam da ima i znanje…. Bio sam u Zadru na odmoru krajem osmog mjeseca ove godine, pa sam odatle zapucao pravo za Konjic, uzeo dvije terapije i pravo u Čazmu – kazuje Siniša, te nastavlja:
„Kod ove Krnjićeve terapije je najvažnije biti disciplinovan, a ja sam 50 dana bio maksimalno disciplinovan. Nakon toga polako popušta ta disciplina, jer se vrijednosti šećera normaliziraju i ostaju u granicama normale“.
U nastavku nam je objasnio kako je tekla njegova borba za normalizaciju šećera. Prvih dana septembra ove godine je uredno pio propisano farmakološku terapijju, a uporedo sa njom uzimao je Krnjićev sirup i čajeve.
„Nakon svega pet dana uzimanja Krnjićeve terapije meni šećer oko 6. Onda sam počeo smanjivati tablete, prvo one jutarnje, a 21. dan nakon toga sam prestao uzimati i večernju tabletu, jer se šećer stalno kretao oko šest jedinica.
Istovremeno sam smanjivao i doze inzulina; išao sam na 16, pa 14, smanjivao sam sve po dvije jedinice, da bi nakon 35 dana isključio i inzulin. Šećer je i dalje bio između 5 i 6 jedinica. A moje i psihičko i fizičko stanje se drastično popravilo.
Čudan je to osjećaj, gledaš one nalaze svakog jutra, pa ne možeš svojim očima da vjeruješ. Znate kako je kad godinama aparat ti pokazuje 9, 10 ili 11 jedinica, a onda odjednom iz dana u dan vrijednost šećera ne prelazi 6 jedinica. Osjećaš se kao šamipon, ali ne vjeruješ dok ti to i doktori ne kažu.
E, kada mi je doktorica rekla da je za nju više nisam šećeraš i kada mi je isključila farmakološku terapiju ja sam ponovo dobio krila.
I znate kako sam to proslavio?
Te večeri sam popio četiri piva, najeo se bijelog kruha i nekoliko kobasica sa roštilja. Ujutro sam, priznam strepio, kada sam provjeravao šećer. Ali on je bio 6. E, tada sam shvatio da je Krnjićeva terapija meni bila spasonosna – kazuje Siniša.
Otkriva nam kako je svoja iskustva prenio i prvom komšiji, koji je 30 godina šećeraš, vrijednosti šećera su mu preko 20. Dao mu je dio svoje terapije da proba, i u roku od sedam dana i kod komšije se šećer prepolovio, ide prema šestici.
„Za mene je travar Mirsad Krnjić nešto najsvetije na zemaljskoj kugli. Meni je njegova terapija pomogla i sa zadovoljstvom sam prenio svoja iskustva. Možda će pomoći još nekome – kazuje na kraju Siniša Pazdrijan iz Čazme.
Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)
-
Astrologija4 godine
Lunarni kalendar: MJESEČEVE MIJENE ZA 2021. GODINU
-
Zanimljivosti1 mjesec
Horor u BiH: Bh. pjevačicu brutalno pretukao suprug, snimak kako je udara nogama u glavu ledi krv u žilama
-
Vidoviti ljudi4 godine
Proročica Vera Čudina “ne vidi” ništa lijepo: TEK NAM PREDSTOJI HAOS, JER STIŽE OPASNIJI VIRUS OD KORONE!
-
Zanimljivosti5 mjeseci
Nafakali doktor Edib Šarić iz Mostara: DOBIO 17 AUTOMOBILA NA POKLON