Pratite nas

Sudbine

Hrvata uhapsili Rusi u Ukrajini: VJEKOSLAVU PRIJETI SMRTNA KAZNA

Published

on

Russia Today je razgovarao s Vjekoslavom Prebekom, hrvatskim državljaninom koji se borio u redovima ukrajinske vojske. Prebek kaže da je bio vojnik u ukrajinskoj brigadi marinaca koja se borila Mariupolju. Tvrdi da je zarobljen tokom pokušaja bijega iz opkoljenog grada zajedno s nekolicinom drugih boraca.

“Napuštali smo Mariupol i hodali smo pješice 260 kilometara skrivajući se, hodajući samo noću, izbjegavajući svaki mogući kontakt”, rekao je. Plan je propao kada je skupina naletjela na rusku postrojbu i predala joj se.

Prebekova jedinica u svojim je redovima imala više stranaca, među kojima i tri britanska državljana. Nekoliko drugih stranaca napustilo je brigadu nedugo nakon što je krajem veljače izbio sukob.

Kako tvrdi, pridružio se redovima ukrajinske vojske još 2020. godine, želeći dobiti državljanstvo zemlje nakon što je odslužio trogodišnji ugovor. Tada se to činilo kao dobra ideja, budući da je linija fronte u Donbasu bila “stacionarna”, dodajući da u tom trenutku “skoro” nije ispalio ni metak.

“Moj razlog zašto želim dobiti ukrajinsko državljanstvo je taj što sam ovdje upoznao ženu u koju sam se zaljubio. Imala je bolesnu majku i nije htjela otići iz Ukrajine”, rekao je Prebek, ne objašnjavajući kako je uopće završio u Ukrajini.

Prebek je služio u hrvatskoj vojsci pet godina. Tvrdi kako nije imao nikakvo pravo borbeno iskustvo i da je bio samo “pješadiji” u vojsci svoje domovine. “Pet godina sam bio pješak u hrvatskim oružanim snagama, to je sve”, rekao je. “Nisam prije bio uključen ni u kakve sukobe.”

Zatvorenik kaže da je imao malo iskustva iz prve ruke s krajnje desnim ukrajinskim jedinicama, poput pukovnije Azov. Iako je postrojba sudjelovala u bitci kod Mariupolja uz Prebekovu brigadu, imali su malo komunikacije i potpuno drugačije zapovjedništvo, tvrdi.

“Oni sudjeluju u obrani, ali mi imamo odvojenu zapovjednu liniju, potpuno odvojenu. Oni nisu dio ukrajinskih oružanih snaga”, rekao je.

Prebek se predomislio i tvrdi kako više nikada ne bi uzeo opružje u ruke, i da bi se vjerojatno pridružio “nekoj dobrotvornoj organizaciji” ili Međunarodnom Crvenom križu ako bude oslobođen. Stjecanje ukrajinskog državljanstva služenjem u vojsci bila je pogrešna odluka, priznao je.

“Želim preživjeti, želim živjeti. Ne želim više nikada u životu uzeti oružje u ruke. Želio bih se ponovno pridružiti ženi koju sam upoznao ovdje u Ukrajini i, možda, razgovarati više o istini da sam vidio što se ovdje dogodilo, kako su se prema meni odnosili oni koji su me zarobili”, rekao je. Prema riječima Prebeka, u pritvoru je dobro liječen, hranjen i pružena mu je potrebna medicinska pomoć.

Međutim, Prebekova sudbina ostaje neizvjesna s obzirom na njegovo strano državljanstvo. U Donjeckoj Narodnoj Republici (DPR) stranci se naširoko smatraju plaćenicima, a a status može borcu donijeti tešku kaznu, pa i smrtnu. On insistira da je bio legitimni borac i pripadnik ukrajinske vojske.

“Oni me smatraju zarobljenikom, ali još uvijek govore da sam plaćenik, da nisam službeno pripadnik ukrajinskih oružanih snaga”, rekao je Prebek.
Prema međunarodnom pravu, borcima se smatraju strani dobrovoljci koji se – na ličnoj osnovi i na vlastitu inicijativu – pridruže oružanim snagama jedne od strana u oružanom sukobu. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending