Pratite nas

Sudbine

Honorarno rade kao prodavačice ljubavi: SESTRA MI JE GLAVNA KONKURENCIJA

Published

on

Tri djevojke S. (25), K. (18) i M. (30) koje su došle u Beograd iz Kragujevca, Novog Sada i Zrenjanina zajedno žive na Zvezdari. Jedna od njih bavi prodajom turističkih aranžmana, druga se bavi umjetnošću i vajarstvom, dok treća radi u kozmetičkom salonu.

Ali, ova uobičajena priča ima i svoju drugu stranu – djevojke se u pauzi između regularnih poslova bave i prostitucijom. U te svrhe iznajmljuju još jedan stan, na sasvim drugoj lokaciji, u koji svakodnevno dovode svoje klijente.

Novinari Monda razgovarali su sa ovim devojkama o tome kako je organizovan ovaj nelegalni posao, zašto su odlučile time da se bave, imaju li kriterijume prema kojima biraju klijente, imaju li svog “zaštitnika” i da li će uskoro prestati da zarađuju novac na ovaj način, koji je neprihvatljiv kako sa zakonske, tako i sa moralne strane, za većinu građana.

“Ne radimo ni za koga, nemamo zaštitnika i makroa i sve organizujemo same”.

Ovo je prva rečenica koje su djevojke rekle kada je počeo razgovor sa njima, za koji su insistirale da bude anoniman i da njihov identitet bude sakriven.

“Sve radimo i organizujemo same. Iznajmile smo stan koji ima 100 kvadrata, dva kupatila, tri sobe i luksuzan namještaj. Tu dovodimo klijente isključivo po preporuci, što znači da ne može da dođe niko nepoznat i da traži naše usluge. Ustajemo kasno kada ne radimo regularne poslove i stalne mušterije nam dolaze od 15 časova popodne do 23 časa uveče. Termini su oko pola sata. Za jedan dan svaka od nas može da zaradi oko 500, 600 eura”, kaže K., koja se inače bavi prodajom turističkih aranžmana.

Odlučile su da žive i da rade zajedno, kako bi bile sigurnije i bezbjednije, ali smatraju da im zaštita muškarca nije potrebna.

“Osjećamo se zaštićeno zato što jedna o drugoj vodimo računa. Drugačije je kada nas je tri, mnogo je sigurnije nego da radi samo jedna. Mana toga jeste što uvijek jedna koja najbolje izgleda ima više posla, pošto je mušterije više traže, dok druge imaju nešto manje. Ipak, to smo prihvatile i svaka ima svoju računicu. Povremeno umjesto mene radi i moja sestra, ali nikada nismo zajedno u smjeni, zato što ne želimo da jedna drugoj budemo konkurenicija”, kaže S. (25) koja inače radi u kozmetičkom salonu.

Kako su objasnile, vode računa o tome da se mušterije koje dođu kod njih ne osjećaju neprijatno, da stvore opuštenu atmosferu koja je nalik na nekadašnje bordele.

“Nikada ne smije da se desi da mušterije sretnu jedan drugog i to je glavno pravilo. Atmosfera je opuštena, uvijek skuhamo kafu i ponudimo piće, gledamo da se mušterije osjećaju dobro. Često nam kažu da smo ljubazne, drage, raspoložene. Dolaze kod nas jer osjećaju da ovaj posao radimo zato što volimo, a ne zato što nas je muka natjerala. Muškarci osjete kada se žena gadi, kada joj je teško i pruža se*sualne usluge sa nekom mučninom. Oni se onda osjećaju loše i ne žele da dolaze”, kaže M. za Mondo.

Klijente najčešće dočekuju provokativno obučene, u halterima i izazovnom donjem vešu. Kako kažu, pravilo im je da uvijek po stanu nose štikle.

“Želimo da napravimo ugođaj i zato smo u svoje usluge uvrstile i masažu i propratne aktivnosti koje klijenti žele. Onima koji su nam stalni gosti, često se dešava da zaspe, traže da se istuširaju ili nešto slično, ali mi oko toga ne pravimo nikakv problem. Među mušterijama imamo neke ugledne ličnosti, kao što su ljudi iz policije, zatim biznismeni, ljekari, vlasnici građevinskih firmi. Svi nas smatraju njegovanim, dotjeranim i vole da dolaze kod nas”, kaže M.

Dok M.O. koja se bavi umjetnošću kaže da joj bavljenje prostitucije odgovara zato što inače vodi sasvim drugačiji život i to joj je “ventil”, druge djevojke se slažu da je novac glavni razlog zbog čega su ušle u posao koji se smatra jednim od najnemoralnijih.

“Sve ovo radim najviše zbog novca. Nije kao da nemamo posao i od čega da živimo, ali nam je potreban dodatni izvor prihoda. Ja imam i dijete koje moram da izdržavam i ovaj posao mi pomaže u tome. Nemam nikakav problem sa tim i prije bih zarađivala na taj način, nego da radim za crkavicu cijeli mjesec pa da opet nemam ništa, iako znam da većina ljudi to ne shvata”, kaže S.

Kada procijenimo da je neka situacija ili klijent rizičan iz bilo kog razloga, gledamo da to izbjegnemo, objašnjavaju one.

“Zbog toga gledamo da smo uvijek sve tri u isto vrijeme u stanu, a da klijenti dolaze pojedinačno, a ne u grupama. Imale smo nekoliko neprijatnih situacija ali smo to uspješno riješile. Nikada nismo imale problema sa hapšenjem niti bilo šta tome slično, jer vodimo računa kome dajemo broj telefona, koji uvijek imamo odvojeno, privatni i službeni. Kada zaradim dovoljno novca ili odlučim da je dosta bavljenja prostitucijom, bez problema ću sa ovim završiti”, navodi K. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending