Kako zalazi u godine Halid Bešlić postaje sve više dvoličan; jedno priča, drugo radi. Utisak je da se povija kako vjetar puše.

Sjećate li se kada je prije osam godina izašao na proteste u Sarajevu. Okupljenima kao fol iznosio sendviče, stao uz njih, a onda se povukao jer je saznao da je darovao “divlje penzionere”, one koji su preko štele penzionisani sa 40 – 50 godina starosti.

Sjećate li se kada je zapjevao u Sarajevu, Zenici, Bihaću, Tuzli, Istočnom Mostaru, Gradačcu, Travniku, Cazinu, Kladuši….?
Ne sjećate!

Sjećate li se kada je zapjevao Dragana Čuviću i Hercegovcima? Sjećate li se kada je zapjevao u Banja Luci?

Reći ćete – pa nedavno. Pjevao je u zapadnom ostaru Čovići u Dodiku na uho na proslavi rođendana Dragana Čovića.
Isto tako reći ćete da je nedavno pjevao i u Banja Luci,

Najsvježija informacija je da je početkom februara Bešlić nastupio na privatnoj zabavi u konobi “Goranci” u okolini Mostara za svega pedesetak zvanica, čiji je vlasnik Željko Čorić, čiji su ugostiteljski objekt prije nekoliko godina pohodili pripadnici SIPE zbog utaje poreza. Sjećate li se akcije “Kasa 3”?

Zadnjih godina je Bešlić pobjegao u Njemačku. Kažu da ima hrvatsku putovnicu. A evo kako je Halid Bešlić govorio 2014. godine:

“Čak i Bosanci misle da je zapadna kultura toliko ispred njih da im se čini gotovo nepristojno biti – Bosanac. Tražim ih po svijetu pa im govorim: ne možete vi meni pobjeć’ da vas ne mogu naći. Onda počnemo pjevat’ i plakat’, to ti je naša sudbina” kazao je Bešlić, koji kad je patetika u pitanju najzlatnije bosansko čeljade. U stvarnosti sve je više onih kojima se puno, čak previše zamjerio. Teže nego 992. Godine kada se ispalio iz Sarajeva… (Naj portal)