Sudbine

Fatmirovo maslinovo ulje koristi princ Charles: OVO JE CRNOGORSKI ROBERT DE NIRO

Published

3 godine

22/05/2021

U poznatoj uvali Valdanos, nedaleko od Ulcinja, na placu gdje hlad pravi 85.000 stabala maslina, odnosno u “šumi maslina” gdje sa šarenih vespi (skuter op.a.) prolaznike pozdravljaju nasmijani mještani, prizor kao u Toskani (Italija), sreli smo Roberta De Nira iz mlađih dana!

Ne, nismo otputovali nazad u vrijeme, nismo bili ni u Italiji, zapravo, putovali smo crnogorskom obalom, a na tom proputovanju, upoznali smo mještanina Fatmira Sadikua koji neodoljivo podsjeća na slavnog glumca. No njegov svijet nije Hollywood, a nije ni glumac, već kako kaže, samo je “obični” maslinar koji pravi čarobne uljne napitke, a koje, pazite sad, konzumira i princ Charles!

Ne, nije šala, a Fatmir nam je pokazao i fotografiju sa svečanosti kada je princu prilikom njegove posjete Crnoj Gori lično uručio prvu bocu iz limitirane serije ulja napravljene od stabla masline starog skoro 2.000 godina.

I kuriozitet njegove “maslinarske” priče jesu stabla maslina koja i nakon 2.000 godina daju plodove – masline od koji nastaju ulja svjetske kvalitete, a od drvenih dijelova, koje stablo samo odbacuje, Fatmir ručno izrađuje prava umjetnička djela – razne posude, ćupove, kutije, stolove, ogrlice, razne ukrase… I ne samo to, naš “De Niro” dobitnik je brojnih priznanja za ulje koje prozvodi.

“Ne kažu slučajno za maslinu da je kao majka. Mi smo je za vrijeme komunizma zapostavili, a kada smo joj se počeli vraćati, ona opet daje plodove. Zato je zovu majka. Kad god joj se vratiš ona te prima, daruje te – kaže za “Faktor” Sadiku.

I da bi cijela priča bila upotpunjena i simbolična, svojim uljima od maslina dao je naziv Olcinium, jer, tako se nekada zvao Ulicinj, a što zapravo znači mjesto ulja.
“Moja porodica održava dugu tradiciju uzgajanja maslina, koja datira vijekovima unazad. Još od prvog maslinjaka, na ovim prostorima se uzgajanje prenosi sa generacije na generaciju. I u okolini Bara i Ulcinja danas postoji oko 1.700 uzgajivača maslina koji vode svakodnevnu brigu o ovom jedinstvenom blagu koje čini nekih 120.000 stabala maslina, dok je na ovom placu njih čak 85.000. Naravno da sve masline nisu moje, pripadaju i mojim sugrađanima. I to je posebna priča. Između stabala nema pregrada, jer, ovdje je uvijek postojalo poštovanje među ljudima. Plodovi masline ako padnu na zemlju, pripadaju vlasniku stabla, a ne vlasniku zemlje. To svi poštuju – ističe Sadiku.

Dodaje kako zato nije slučajno da je maslina sveto drvo u svim vjerama.

“U Bibliji se pominje kao drvo vječnosti, u časnom Kur'anu se dragi Allah zaklinje maslinom. Čak sam čuo i da je najstarija maslina u Nepalu, tamo je sveto drvo, i staro je negdje oko 4.000 godina. Ali, ono što je karakteristično za ovaj naš plac je da ćete rijetko negdje na mediteranu naći ovako puno maslina hiljadugodišnjih stabala. Ispitivanja smo proveli prije nekoliko godina, zapravo starost stabala su ustanovili stručnjaci iz Turske. Njihova otkrića pomogla su nam da naše sorte maslina – žuticu, odnosno bjelicu, vratimo u fokus pažnje. No otkako sam se susreo sa princom Charlesom, postala je popularnija. Zapravo, mislim da je dobila na vrijednosti koju zaslužuje, najviše zbog njenih ljekovitih svojstava – pojašnjava Sadiku.

Masline su nekada bile prva privredna grana u Crnoj Gori, bile su zaštićene i prvim Ustavom Crne Gore kao posebna voćka u odnosu na sve ostale voćke, međutim, više nije kao što je bilo…

“U zadnjih 50 godina, ovo je jako naporan rad, lijepo je za oči, ali nije jednostavno proizvesti kvalitetno ulje. Zanimljivo je i da mirisi iz okruženja maslina utiču na ulje koje proizvodimo. Da budem precizniji, maslina poprima te mirise i to utiče na organoleptička svojstva i kvalitet ulja. Treba puno truda i rada. Ali čuvamo tradiciju sa nekom vrstom ljubomore. Vodim se evropskim standardima, želim našoj maslini osigurati visoko mjesto na svjetskoj sceni, gdje joj i jeste mjesto – poručuje Sadiku. (Naj portal)

PROČITAJTE I OVO:

Barska “Sveta dama” stara preko 2.000 godina: OVO JE NAJSTARIJA MASLINA U EVROPI

Sljedeća vijest

OBJESILA MUŽA, PA SE SAMA PRIJAVILA: Ostala u zatvoru samo mjesec dana

Predhodna vijest

A zakleli se na vječnu ljubav: POGLEDAJTE KAKO PREVARENI MOMAK TRAŽI KATANAC I SEBE NAZIVA IDIOTOM!

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)