Zanimljivosti

Ekstremne škrtice: NJIH DVOJE SU ŠTEDNJU DOVELI DO MAKSIMUMA

Published

9 mjeseci

14/12/2023

Ukoliko ste se ikada pitali da li spadate u škrte osobe a niste recimo sa partnerom dijelili brijač, sapunicu prilikom tuširanja ili konac za zube onda o škrticama ne znate apsolutno ništa. A ako mislite da ovako nešto niko zapravo i ne radi, grdno se varate.

Karisa (30) i Rik (37) iz Atlante u Džordžiji, SAD koji su se prije nekoliko godina pojavili u drugoj sezoni TLC-ove emisije „Ekstremne škrtice“, priznali su tada da su ponosni na svoj škrti način života, jer su na taj način uspjeli da minimalizuju troškove domaćinstva.

Ovaj par zaprepastio je sve kada je otkrio da se tušira zajedno, ograničava broj toalet papira ali i da dijeli sve toaletne potrepštine – od četkica i konca za zube do brijača.

„Mi nismo kao drugi parovi, jer radimo stvari koji drugi definitivno ne rade. Tolike smo škrtice da dijelimo čak i konac za zube“, otkrio je Rik u emisiji.

Kao par koji se svakodnevno tušira zajedno, ograničavajući sebi vrijeme na striktnih dva minuta, Paranovi priznaju da su na ovakav način prepolovili svoj mjesečni račun za vodu ali i za struju. I naravno, otkako su usvojili svoje skromne mjere, znatno manje troše i na proizvode poput kupki, šampona i ostalog, prenosi blic.rs.

„Rik koristi sapunicu sa moje kose, jednostavno je uzme i prenese na njegovu glavu… to je nešto kao kao 2 u 1 šampon“, kaže 30-godišnja Karisa, dodajući da im jedna boca šampona traje osam mjeseci.

Da njihovom dijeljenju nema kraja, govori činjenica da koriste i iste brijače.

„Dijelimo brijače, prvo se ona obrije ispod pazuha a onda ja obrijem svoje lice“, priznao je on, pa dodao da imaju i tajnu kako i na koji način im brijači duže traju.

Naime, kako se s vremenom oštrica istupi, oni je naoštre tako što brijač trljaju o farmerice.

„Na taj način nam traje nekoliko mjeseci umjesto nekoliko nedelja“, kaže Rik. Karisa procjenjuje da im ovaj ritual sa brijačima uštedi oko 200 dolara (oko 21. 600 dinara) godišnje.

Ako ste mislili da je to sve, naravno da nije. Jer, Paranovi čak insistiraju na korišćenju istih pamučnih štapića za uši, uprkos tome što su oni jedan od jeftinijih stvari u kući.

“Jedan štapić iskoristimo zajedno, Kris će upotrebiti jedan kraj, a kada ona završi, ja ću koristiti drugi“, objasnio je Rik pa dodao da, kada je riječ o dezodoransima i njega ograničavajući na „jedno mazanje po pazuhu“.

Kada je u pitanju hrana, par ima nedeljni budžet od 25 dolara za namirnice.

“Budžet za namirnice u domaćinstvu ide ka svemu što zapravo dijelimo, ali ponekad on voli da jede više određenih stvari koje ja ne jedem, a prosto moramo da ih kupiti, tako da tada sam plaća svoje prohtjeve”, priznala je ona.

Zbog načina na koji plaćaju gore pomenutu struju ali i sve druge potrebne stvari, priznaju da su toliko u ovakvom načinu života da se jednostavno takmiče ko će biti veća škrtica.

“Svako veče pregledamo svoje račune za komunalije, gdje postanemo pravi konkurenti. Imamo električni dnevnik koji funkcioniše tako što nam pokazuje ko je kada koristio električnu energiju. I na taj način svako plaća svoje, baš kao i sa hranom”, objašnjava Karisa koja priznaje da i svako puštanje vode u toaletu zapisuju. (Naj portal)

Tagovi:šjrica štednja

Sljedeća vijest

Psiholog Mihalkov: Recite mi šta vas boli i otkriću ti šta ti nedostaje u životu

Predhodna vijest

Ako želite zdravlje, sreću i zadovoljstvo – ovo je ključ: 9 STVARI KOJE TREBA URADITI PRIJE 9 SATI UJUTRU

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

8 sati

16/09/2024

NajPortal.ba

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.