Milutin Sretenović Sreta, pjevač “Mostar Sevdah Reuniona” umro je jutros u Makarskoj u hotelskoj sobi, nakon što je sinoć ovaj popularni sastav održao koncert.

“Šokiran sam, izgubili smo divnog čovjeka i vrhunskog umjetnika. Naravno, prekidamo koncerte “Mostar Sevdah Reuniona”. Večeras je trebalo da bude koncert u Šibeniku i dan kasnije u Trogiru – rekao je potreseni producent koncerata Tomislav Kašljević.

Kako kaže, Sreta je sinoć posljednju pjesmu otpjevao “Čudna jada od Mostara grada”. Nakon toga nije želio večeru, već se povukao u hotelsku sobu.

Sretin cimer, bubnjar Senad Trnovac, jutros nakon doručka se vratio u hotelsku sobu te je nažalost primijetio da Sreta ne diše i pozvao je Hitnu pomoć koja je konstatovala smrt.

Milutin Sretenović Sreta je imao 74 godine i proslavio se učešćem u emisiji “Nikad nije kasno”. Od 2017. godine je član „Mostar Sevdah Reunion”. Rodom je iz Bora, a muziku je zavolio još kao 13-godišnjak. Muzikalnost je naslijedio od oca i stričeva, koji su bili harmonikaši. Imao je jako bolno djetinjstvo, dva puta je bio na granici između života i smrti.

“Kada sam se rodio, moj otac je imao ogromnih problema. Stric je živio s najljepšom ženom u kraju, Marom, u koju je jedan čovjek koji je radio u policiji bio smrtno zaljubljen. S obzirom na to da je želio tu ženu za sebe, namjestio je ubistvo mom stricu i uhapsili su ga. Međutim, uz pomoć mog oca, stric je pobjegao iz zatvora i tada je počela još veća nevolja – započeo je svoju priču Sreta.

Vrlo emotivno nastavio je razgovor prisjećajući se najtežih životnih trenutaka.

“Nakon toga, stric je pobjegao u inostranstvo, a moj otac je počeo da se krije kod prijatelja i kumova. Kada sam imao samo 7 dana, trojica muškaraca odvela su moju majku s bebom u zatvor. U kući su ostala moja 2 brata i 2 sestre. Ucijenili su ti ljudi majku, rekavši da će je pustiti iz zatvora ukoliko se moj otac preda – pričao je Milutin.

Petnaest dana poslije toga sam se razbolio. Pričaju da sam bio kost i koža tada, a imao sam samo 22 dana. Došao je ljekar da me pregleda i vidio da skoro i ne dišem. Tada je rekao da bi bilo bolje da puste moju majku iz zatvora, jer je pitanje sata kada ću da umrem. Ljekar je molio u policiji da puste moju majku da me sahrani, pa da se onda ponovo vrati u zatvor. Tako je i bilo. Komšije su napravile mali sanduk za mene, a majka je izvezla pokrov čekajući da umrem.

Za to vrijeme, njegov otac se i dalje krio kod kuma i kada je saznao za Sretino zdravstveno stanje, želio je poslednji put da vidi sina.

“Velika nagrada nudila se onome ko pronađe i ubije mog oca. Otac je noću krišom pošao da me vidi, ali ga je kum zbog te nagrade izdao, sačekali su ga i pucali mu u leđa. Majci nisu dali da ga sahrani. Gdje su ga ubili, tu su ga i zakopali. Dan poslije, moju majku s djecom protjerali su iz grada. Dali su joj da ponese samo garderobu i sanduk da mene sahrani. Ljudi koji su voljeli mog oca davali su nam malo hrane da preživimo. Tako je moja majka s petero djece putovala od Vojvodine do Kosova, gdje joj je živjela sestra. Bog nije dao da umrem, vremenom sam se oporavio i čudom vratio u život – ispričao je Milutine, koji je Mostar prihvatio kao svoj narođeniji grad, a I Mostarci njega. (Naj portal)