– Zamišljao sam Džobsov dom kao raj za štrebere: da su zidovi gigantski ekrani osjetljivi na dodir, a trpezarijski sto sačinjen od iPada – rekao je novinar “Njujork Tajmsa” Nik Bilton koji je i objelodanio činjenicu o tome da Džobsova djeca ne koriste Ajped.

Stiv Džobs je u svijetu proglašen za evanđelistu digitalnog doba, ali vjerovali ili ne on je u svom domu zabranjivao korišćenje tehnologije, čak i njegovih čuvenih Ajpeda.

Novinar Njujork Tajmsa Nik Bilton, jednom prilikom pitao je Džobsa: “Tvoja djeca vjerovatno mnogo vole Ajped?” na šta je on odgovorio da ona nikada nisu koristila Ajped. On i njegova supruga su u kući određivali kada i koliko njihova djeca smiju da koriste tehnologiju. Zamišljao sam Džobsov dom kao raj za štrebere: da su zidovi gigantski ekrani osjetljivi na dodir, a trpezarijski sto sačinjen od Ajpeda, rekao je Bilton. Međutim, članovi porodice više su voljeli da se druže i raspravljaju o istoriji i pročitanim knjigama. Oni su sjedili za dugačkim kuhinjskim stolom i razgovarali jedni sa drugima.

Zvuči surovo ali zaista je tako, a ovaj trend je naročito popularan kod Aj-ti stručnjaka.

U Silicijumskoj dolini je trend da inženjeri i drugi Aj-ti stručnjaci svoju djecu štite od lošeg uticaja tehnologije. Oni ih čak šalju u škole gdje se ne koriste računari, kao što je Valdorf škola u koju tehnologija ne može ni da primiriše.

“Upoznao sam brojne direktore Aj-ti kompanija koji su mi rekli sličnu stvar: oni veoma striktno ograničavaju korišćenje tehnoloških naprava svojoj djeci, najčešće potpuno zabranjujući upotrebu svih uređaja radnim danima, i puštajući ih da ih izuzetno kratko koriste vikendom” kaže je Bilton.

“Upoznao sam brojne direktore Aj-ti kompanija koji su mi rekli sličnu stvar: oni veoma striktno ograničavaju korišćenje tehnoloških naprava svojoj deci, najčešće potpuno zabranjujući upotrebu svih uređaja radnim danima, i puštajući ih da ih izuzetno kratko koriste vikendom.”

Kris Andreson, bivši urednik magazina “Vajrd” (Wired) i sadašnji direktor kompanije 3D Robotiks, otac petoro djece, jednom prilikom objasnio je zašto ljudi koji rade u tehnološkoj industriji drže tehničke naprave podalje od svoje djece:

“Djeca optužuju mene i moju ženu da smo fašisti i da smo previše zabrinuti zbog tehnologije i žale se da druga djeca nemaju takve zabrane… To je zato što smo lično upoznati sa opasnostima od tehnologije. Video sam takve stvari lično, i ne želim da se to desi mojoj djeci. ”

Juan Vilijems, osnivače Blogera i Tvitera i njegova žena Sara kažu da umjesto Ajpeda, njihova dva dječaka imaju stotine knjiga koje mogu da uzmu i čitaju kad god požele.

Kako roditelji iz sveta informacionih tehnologija određuju pravila upotrebe uređaja?

Djeca mlađa od deset godina najpodložnija stvaranju zavisnosti, ne smiju da u toku radne nedjelje koriste nikakve naprave. Vikendom, kompjutere, telefone i tablete mogu da koriste između pola sata i dva sata. Djeca između 10 i 14 godina mogu u toku radne nedjelje da koriste kompjutere, ali samo za uzradu domaćih zadataka.

“Jednog pravila pridržavaju se svi: Nema nikakvih ekrana u dječijoj sobi. Nikada. Tačka.”

Lesli Gold, osnivač i direktor “Saderland Gold”-a kaže da u njegovoj porodici postoji pravilo zabrane svih ekrana tokom radne nedjelje. Ipak, kako djeca rastu, tako moraju da im čine neke ustupke, jer im kompjuter sve više treba za učenje.

Kada su “pametni” telefoni u pitanju, većina stručnjaka za tehnologiju ne daje ih djece prije napunjenih četrnaest godina.

“Međutim, jednog pravila pridržavaju se svi: Nema nikakvih ekrana u dječijoj sobi. Nikada. Tačka.” kaže Kris Anderson.

Ali Partovi, osnivač kompanije ILike i savetnik pri Fejsbuku, kaže da on pravi razliku između “konzumerističkog” i “kreativnog” korišćenja tehnologije, i deci dozvoljava samo ovo drugo – stvaranje umetnosti preko računara ili programiranje.

Izvor: Telegraf / New York Times