Pratite nas

Zanimljivosti

Da li je vi imate: OVA OSOBINA RAZLIKUJE USPJEŠNE LJUDE OD ONIH KOJI LAKO ODUSTAJU

Published

on

Mišel Borba je obrazovni psiholog, stručnjak za roditeljsto i autor knjiga i priručnika u oblasti vaspitanja i odgoja djece, ističe da problematični događaji u savremenom svijetu poput pandemije ili nasilja koje je sve češće dio svakodnevice i te kako ostavljaju trag na našoj djeci.

“Djeca nemaju pravi sistem za rukovanje problemima, pa beznađe lako može da se “useli” u njih i ostavi ih bez dobrobiti. Nada je ono što djecu podstiče da ostanu mentalno jaki tokom teških vremena, bilo globalno ili privatno, i nada je ono što razlikuje mentalno jaku djecu od onih koja lako odustaju”, piše ovaj psiholog.

Istraživanja pokazuju da nada može drastično da smanji anksioznost i depresiju tokom djetinjstva. Djeca puna nade imaju izgrađen unutrašnji sistem kontrole; ona prikazuju izazove i prepreke kao privremene i sposobni su da ih prevaziđu.

Uprkos ogromnom potencijalu koji nada ima, roditelji je često isključuju kao alatku tokom vaspitanja. Ipak, nada može da se nauči, a jedan od najboljih načina da je unaprijedite u svom djetetu jeste da ga naučite vještinama koje će mu pomoći da se bavi neizbježnim životnim tegobama.

Ovo je 9 naučnih načina psihologa Mišel Borbe koji pomažu djeci da sačuvaju nadu u sebi, posebno tokom teških vremena.
1. Zaustavite negativnost prije nego što postane navika

Pesimizam bukvalno “jede” nadu i zato je važno pomoći djeci da izbjegavaju negativnost prije nego što ona postane navika. Možete smisliti pokret ili mimiku (primjera radi, povlačenje za uho) koja će djeci poslati signal da su dali negativan komentar, te da treba da prekinu sa negativnim mislima.
Drugi način da poradite sa njima na negativnosti jeste da njihovim negativnim, pesimističkim mislima i izjavama date nadimak (na primjer “gospodin negativni Mile”); na taj način djeca će moći bolje da ih “dožive” i samim tim kontrolišu.

2. Koristite pozitivne mantre
Riječi imaju veliku moć. Pomozite djeci da usvoji i nauče mantre koje su lake za ponavljanje, a koje će mu uliti nadu i pomoći da se osjeća bolje tokom teških trenutaka. To mogu da budu izjave poput “Imam ono što je potrebno”, “Sve će biti u redu”, “Mogu ja ovo”, “Uvijek postoji sutra”.

Takođe, možete postaviti pozitivnu mantru kao pozadinu telefona vašeg djeteta. Ponavljajte djeci pozitivne mantre dok ne postanu njihov unutrašnji glas.

3. Naučite djecu da svaki problem ima rješenje
Djeca koja imaju nadu u sebi ne izbjegavaju probleme. Oni se obračunavaju sa problemima, jer su naučili da isti mogu da se riješe. Podstičite ih na različite ideje, ne treba da strahuju da je bilo koja ideja loša. Naučite djecu slijedeću tehniku – kada naiđu na prepreku, neka primjene pet pravila:
Usporite tako da možete da razmislite.

Izložite svoj problem

Pitajte sebe: “Šta još mogu da uradim?”

Navedite sve što može da doprinese rješenju problema bez predrasuda

Odlučite šta je najbolje od navedenog i uradite to.

4. Dijelite lijepe vijesti sa djecom
Mediji danas mogu lako da stvore opasan pogled na svijet – onaj koji je prilično zastrašujući. Zato djecu “bombardujte” sa lijepim, imspirativnim vijestima i pričama.

5. Učite djecu da postavljaju “Šta ako” pitanja
Pesimistična djeca često razmišljaju o vjerovatnim teškoćama, što sasvim sigurno “ubija” nadu. Ali djeca sa nadom u sebi znaju da bi trebalo da realno procijene probleme. Djeca bi trebalo da sebi postavljaju “Šta ako” pitanja, kako bi mogli da na realan način sagledaju moguće ishode.
Pitanja kao što su “Šta je najgore što može da se desi”, “Koliko je vjerovatno da se to desi?”, “Koji je najvjerovatniji ishod” ili “Šta će se dogoditi ako pokušam” pomažu djeci da odmjere koliko je loš ishod vjerovatan.

6. Prepoznajte i pohvalite male dobitke
Ako se neuspjeh ponovi više puta to svakako polako gasi nadu, ali s druge strane prepoznavanje i priznavanje čak i malog uspjeha povećava je. Redifinišite uspjeh u dobitak – neka to bude svako malo poboljšanje nekih performansi, a u koje je uložen rad i trud. Zatim pomozite djetetu da identfikuje sve svoje lične dobitke. Na primjer: “Prošli put si imao devet tačnih odgovora danas imaš 10. To je dobitak!”.

7. Pojačajte asertivnost kod djece
Djeca koja nemaju nadu u sebi rijetko kada se zalažu za sebe. Učenje asertivnosti, koja je zapravo sudar pasivnosti i agresije, povećava nadu i angažovanje.

Asertivnost će pomoći vašoj djeci da se zauzmu za sebe. “Nije kul”, “To nije u redu”, “Ne želim to da radim”, samo se neke od asertivnih izjava koje su neophodne u određenim momentima odrastanja, recimo ako ga prijatelji nagovaraju na nešto što mu se ne dopada. Vježbajte ovu vještinu sa djetetom dok ne nauči da se odbrani u prijekopotrebnim situacijama.

8. Kreirajte ritual zahvalnost
Djeca puna nade su zahvalna. Jedna studija je utvrdila da ljudi koji pišu dnevnike zahvalnosti za samo 10 nedjelja postižu da se osjećaju bolje i optimističnije. Kreirajte rituale u kojima ćete kao porodica svakodnevno reći jednu stvar na kojoj ste tog dana zahvalni. Naučite djecu da zapišu ili izraze zahvalnost za one stvari koje im posebno prijaju i čine ih sretnim.

9. Naučite ih da pružaju usluge onima kojima to treba
Pokažite djeci da svojim postupcima mogu da nekom poboljšaju ili čak promijene život; to će ih nadahnuti, ispuniti nadom i pokazati im koliko efikasni mogu da budu.

Nuačite ih da daju onima koji nemaju ili da pokažu neku vještinu u kojoj su dobri drugarima kojima je ista teška. (Naj portal)

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

on

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending