Pratite nas

Sudbine

Da li je ispravno postupio: SLOBODAN SE JAVNO ODREKAO SINA, JER NE PAZI NA POLUBRATA INVALIDA

Published

on

Koliko su vam puta u životu roditelji izgovorili onu čuvenu „ima, da te se odreknem preko novina“ kada biste napravili neku, u tom trenutku, neoprostivu glupost?

Najčešće se u našem narodu takve situacije završavaju samo ’usmenom opomenom’, ali se Slobodan Veličković iz Prokuplja ne šali sa tako ozbiljnim stvarima i zaista se odrekao sina i to baš na ovaj način.

Slobodan je to učinio zato što je njegov sin iz prvog braka pristao, a potom odbio da vodi brigu o svom polubratu, Slobodanovom sinu iz drugog braka, koji je gluhonijema i nepokretna osoba čiji je život vezan za invalidska kolica.

“Javno se odričem svog sina. Ono što me najviše plaši jeste kako će moj sin iz drugog braka živjeti kada supruga i ja preminemo. Zato sam se ranije dogovorio sa sinom iz prvog braka, a razgovarao sam i sa kćerkom iz prvog braka da oni preuzmu brigu o njemu. Zauzvrat, dobijaju kuću od 400 kvadrata i dva stana. U početku je sin htio, ali sada je rekao da može samo da ga drži u kući. Pa nije on kuče. Čak i psi izlaze u šetnju – započeo je Slobodan svoju tešku ispovijest.

Povod za ovakav epilog bilo je neispunjeno obećanje starijeg sina da će ovog ljeta voditi brata na more, što nije učinio.

“Dok su bili na moru, objavio je sliku, a ja sam prokomentarisao da se provode ‘ko ozebao što čeka sunce’. Kada su 19. avgusta došli sa mora, svratili su i pitali me zašto tako komentarišem. Oni su svi moja djeca, ali je sin iz drugog braka invalid i zaista mi je bilo krivo što ne žele da mu posvete pažnju i što su mu obećali, on se radovao, a onda ga slagali. Da se razumijemo, ja sam htio da platim sve troškove tog ljetovanja. Na kraju sam pozvao policiju jer me uznemiravaju, šalju svakakve poruke na mobilni telefon – priča Slobodan.

Inače, Slobodan je prvo rekao da će da se odrekne i kćerke iz prvog braka koja je udata, ali se kasnije predomislio.

“Razmislio sam dobro. Ona nas nikada nije vrijeđala, a i tuđa je to kuća, pa ne odlučuje ona. Zato sam odustao od toga da se odreknem i nje, ali sin sam odlučuje kako će i šta će – objasnio je Slobodan, naglašavajući da mu je najveća briga ko će da se stara o sinu kada njega i supruge više ne bude bilo.

Kaže da djeci želi svu sreću, ali da ne želi više da ih vidi, kao i da se sina iz prvog braka i njegove porodice od ovog momenta zauvijek odriče. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending