Pratite nas

Sudbine

Cijela porodica u šoku: IZNENADA JOJ UMRO MUŽ, A PENZIJU NASLIJEDILA LJUBAVNICA

Published

on

Suprug jedne Beograđanke je prošle jeseni iznenada preminuo od infarkta, a nakon toga uslijedio je šok u familiji. Ljubavnica je saznala za njegovu smrt i otkrila da sa njim ima dijete koje je on zakonski priznao.

Supruga je dva mjeseca poslije njegove smrti podnijela Fondu PIO zahtjev za porodičnu penziju na osnovu dvoje maloljetne djece. Rješenje još nije dobila, ali je u međuvremenu čula da ljubavnica već prima tu penziju za svoje dijete.

U Fondu PIO objašnjavaju da supruga koja je bila u braku i nije za života svog partnera znala da on ima i vanbračnu ženu ne može da joj ospori pravo na penziju, ukoliko ona ispunjava uslove predviđene zakonom, objavile su Novosti.

“Pravo na porodičnu penziju pored supruge ima i vanbračna partnerka ukoliko je zajednica trajala najmanje tri godine ili ako sa pokojnim ima zajedničko dijete. Postojanje vanbračne zajednice se utvrđuje u vanparničnom postupku koji se pokreće na zahtjev vanbračnog partnera i uz zahtjev za penziju se podnosi pravosnažna sudska odluka kojom je utvrđeno postojanje ove zajednice – kažu u Fondu.

Ko sve može da naslijedi penziju?
Članovima porodice po zakonu se smatraju supružnik i vanbračni partner u skladu sa propisima kojima se uređuju porodični odnosi, odnosno djeca (rođena u braku ili van braka ili usvojena, pastorčad koju je izdržavao, unučad, braća i sestre i druga djeca bez roditelja, odnosno ona koja imaju jednog ili oba roditelja koji su potpuno nesposobni za rad, a koju je on izdržavao), kao i roditelji (otac i majka, očuh i maćeha i usvojioci) koje je takođe izdržavao.

Advokat Vladan Jevtić kaže da ni dijete iz vanbračnog, niti djeca iz bračnog života ne mogu dobiti porodičnu penziju prije ostavinske rasprave, niti Fond PIO može bilo kome od nasljednika dodijeliti porodičnu penziju prije pravosnažnog ostavinskog rješenja.

“Dijete iz vanbračnog odnosa preko svog zakonitog zastupnika majke moglo je teoretski da započne i završi ostavinski postupak na osnovu izvoda iz matične knjige rođenih djeteta i umrlice oca, a da ne prijavi cjelokupnu imovinu i sve nasljednike – objašnjava Jevtić i dodaje:

“Međutim, u nasljednom pravu važi strogo pravilo da svu kasnije pronađenu imovinu ili nasljedno pravo poput penzije, zakonski nasljednici mogu da zahtijevaju naknadno u bilo kom trenutku. To znači da oni koji nisu učestvovali u ostavinskom postupku iz bilo kojih razloga mogu da traže dopunu i pravičnu raspodjelu imovine i prava – kaže on.

Prema njegovim riječima, udovica ima pravo na porodičnu penziju sa navršene 53. godine života, ili ako je do smrti korisnika odnosno osiguranika, ili u roku od jedne godine od dana smrti postala potpuno nesposobna za rad. Ona takođe ima pravo i ukoliko iz vanbračne zajednice ima djecu koja imaju pravo na porodičnu penziju, a udovica obavlja roditeljsku dužnost. U konkretnom slučaju zakonski nasljednici kojima su uskraćena prava mogu preko suda i javnog bilježnika zahtijevati dopunska ostavinska rješenja ukoliko već postoji izdato osnovno.

“Ukoliko ga nema, Fond PIO nema pravo da isplaćuje porodičnu penziju po svojoj procjeni nasljednika, odnosno bez ostavinskog rješenja ne može da je dodijeli nijednom od nespornih zakonskih nasljednika – tvrdi advokat Jevtić

On navodi da je proteklih godina imao više ovakvih slučajeva, ali da se ni u jednom nije desilo da supruga i djeca ne znaju za vanbračno dijete. On kaže da se sada relativno brzo razriješe ovakve stvari oko nasljednika i nasljednih prava.

Kako se dijeli penzija?
Advokat objašnjava da pravo na porodičnu penziju po smrti roditelja imaju djeca do 18 godina starosti ili do kraja akademskih studija, a maksimum do 26. godine.

Penzija se dijeli tako da svakom djetetu pripadne jednak dio. U ovakvom slučaju nasljednik penzije može da bude i supruga, ali samo ako je nezaposlena, jer je i ona zakonski nasljednik iza ostavioca, koji je preminuo.

Iznos porodične penzije se određuje u procentu od penzije koja je pripadala preminulom korisniku u momentu smrti i za četiri i više članova porodice ona iznosi 100 odsto, s tim što se taj iznos dijeli na jednake dijelove prema broju članova porodice. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending