Pratite nas

Sudbine

Božićno čudo: MAJKA 12 GODINA TRAŽILA SINA, A ONDA JOJ ZAZVONIO TELEFON

Published

on

Majka iz Škotske koja je mislila da je njen sin mrtav nakon što je nestao prije više od deset godina, doživjela je “božićno čudo” kada su joj javili da je živ.
Džojs Kertis je vjerovala da je Nikolas preminuo jer ga nije vidjela niti čula bilo šta od njega još od 2010. godine. Posljednje što je znala je da on stopira po Francuskoj i Španiji, dok je za vrijeme pandemije strahovala da se razbolio i izgubio život, piše Dejli mejl.

Već ga je odavno “oplakala” kada je 19. decembra primila telefonski poziv u kojem joj je rečeno da je on živ i da se nalazi u bolnici na jugu Francuske.

“Ne mogu da vjerujem. Mislila sam da je zbog kovida i svega što se dešavalo mrtav. Tugovala sam za njim. Kada su me zvali da kažu da je živ bila sam u šoku. Sve što sam mogla je da plačem cijeli dan. To mi je uljepšalo Božić, pogotovo otkako je moj muž umro u junu – rekla je ona u videu objavljenom na Fejsbuku.

Nikolas je sredinom 2000-ih napustio svoj rodni grad Glazgov da bi proputovao Evropu nakon što je izgubio posao stolara. Rekao je majci da je stopirao i Džojs vjeruje da je neko vrijeme proveo živeći na ulicama Pariza. Odlučila je da prijavi njegov nestanak 2009. jer se jako dugo nije čula sa njim.

Godinu dana kasnije, Džojs je kontaktirao britanski konzulat u Parizu da je obavijesti da je Nikolas primljen u bolnicu u Francuskoj. Odmah je odletjela da ga posjeti sa svojim mužem, ali je to bio posljednji put da ga je vidjela u toj deceniji.

“Dobila sam pismo 2010. da je Nikolas u bolnici u Francuskoj. Tada se već neko vrijeme vodio kao nestao. Već sam prijavila da je nestao ovdje u Glazgovu prethodne godine nakon što godinama nisam čula ništa od njega. Ja i moj muž smo otišli da ga posjetimo i bilo je tako lijepo vidjeti ga. Vratili smo ga kući, ali iz nekog razloga, ne znam zašto, jednostavno je ponovo nestao – kazala je Džojs.

Majka onda dodaje da joj je rečeno da će Nikolas biti poslat kući kada se oporavi, kao i da ga je čekala kod kuće.

“Kada sam bila u posjeti kod njega u Francuskoj, kupila sam mu cipele i druge stvari kako bi imao odjeću za putovanje kući. Čekala sam ga, ali nikada nije stigao kući. Sjećam se da je tog dana padala kiša. Zvala sam sve aerodrome da vidim da li se ukrcao na let, ali nije bilo ništa od toga. Nikad više ništa nismo čuli. To je bilo posljednje što sam čula od njega do ponedjeljka – objasnila je majka.

Džojs je primila šokantnu vijest da je njen sin živ kada ju je britanski konzulat kontaktirao po drugi, ponovo joj rekavši da je primljen u francusku bolnicu.

“Razgovarala sam sa njim telefonom. Izgleda zdravo. Pitala sam ga, “Dolaziš li kući Niki?”, a on je rekao “Da”. Ne mogu ni da zamislim kroz šta je sve prošao. Samo želim da ga dovedem kući – kazala je ona.

Džojs se sada sprema za put do Francuske, ali kaže da još uvijek ne želi previše da se nada sve dok ne vidi svog sina. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending