Pratite nas

Sudbine

Bolno iskustvo nane Ajkune Suljević sa sarajevskim đilkošima: LOPOVI JOJ ODNIJELI 1.200 KM, A NAMJEŠTAJ SPALILI SOLNOM KISELINOM

Published

on

Ajkuna Suljević je samo jedna od napadnutih i opljačkanih starih osoba u Sarajevu, čije počinioce policija teško otkriva. A šta njoj vrijedi, i ako ih okrije; oni će odgovarati za krivično djelo, a Ajkunine strahove i materijalnu štetu niko neće nadoknaditi.

74-godišnja Ajkuna u tišini svoga skromnog doma živi od sjećanja na jedinog sina koji je kao pripadnik Armije RBiH 25. novembra 1992. poginuo na ratištu u Nedžarićima. Misli joj odlutaju i do kćerke koja je udata i živi na Kobiljoj Glavi, ali bije svoje bitke sa bolešću. Uglavnom je živjela od onoga što ima. Ni u snu nije mogla zamisliti da će u svome stanu preživjeti horror. Nju su lopovi napali ujutro…

“Krenula da napravim grah i vidjela da ga nemam dovoljno. Spremila sam se i krenula u prodavnicu u blizini moje zgrade. Kada sam se vraćala, bilo je 7.45, niko me nije pratio, ništa mi nije bilo sumnjivo. Izašla sam iz lifta, otključala stan i taman kada sam zakoračila u stan, osjetila sam ruke na vratu i neko me je s leđa ugurao u stan.

Gurali su me do kupatila i rekli da šutim, ako progovorim, da će me zaklati. Šutjela sam, u grču, strahu, boli, a čula sam da preturaju, lome, otvaraju ormar, vrata, lupaju, udaraju, hodaju. Kada su se ulazna vrata zatvorila, sačekala sam još malo i iz džepa jakne u kojoj sam ostala zgrčena u kupatilu sam izvadila mobitel i pozvala komšinicu Saimu.

Kada je komšinica Saima izvela iz kupatila. U stanu je sve je bilo ispreturano, iz ormara izbačeno i sve je posuto solnom kiselinom. Tepisi, namještaj, posteljina, odjeća, obuća,

“Ostala sam bez svega – priča Ajkuna i tihim glasom dodaje da je ostala i bez novca za operaciju.

Lopovi su solnom kiselinom posuli tepihe, namještaj, posteljinu, odjeću, obuću, a ukrali su nani Ajkuni 1.200 KM. Kaže, da je mjesecima od penzije skupljala novac za operaciju oka. Prošli mjesec je novac skupila i konačno dočekala da joj zakažu termin u Općoj bolnici.

“Na termin se čeka dugo, zaista je velika gužva. I taman kada sam skupila novac i trebala otići kupiti leće i operisati se, ostala sam i bez novca i bez termina, naglašava ova starica kojoj uz sve što je doživjela prijeti gubitak vida.

“Ne znam šta ću i kako dalje. Na prvom mjestu mi je skupiti 1.200 KM za nove leće, a kada će to biti, ne znam, skromno govori Ajkuna Suljević.
Nana Ajkuna Suljević nikada ni od koga nije tražila ništa. Svi koji žele i mogu pomoći, nanu Ajkunu Suljević mogu kontaktirati na 062/530-872. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending