Govorio mi je da sam glupa, nesposobna, lijena… Tukao me je, a kada je shvatio da mog povratka nema, pokušao je da me kidnapuje i na silu vrati. Iskočila sam iz automobila u pokretu da bih pobjegla i tada sam ga prvi put prijavila. Pušten je poslije nekoliko dana pritvora.

Ovim riječima počinje Jasmina svoju tešku priču o nasilju u braku, omalovažavanju i novoj sreći. Jedina želja joj je da nijedna žena više ne trpi što i ona.

Tokom dvije duge decenije Jasmina Ivanov iz Zrenjanina je bila u braku i vjerova¬la u sve ono što joj je sada bivši muž govorio: da je glupa, nesposobna, lije¬na, nezainteresovana… Bilo je i lije¬pih momenata, ali je na kraju shvatila da sve ono loše što se dešavalo mora da nazove pravim imenom i konačno ode iz tog pakla.

Jasmina je danas u drugom braku, živi novi život, ali joj tragovi svega što je proživjela ne da¬ju mira. Zato je rješila da ispriča svo¬ju priču, da nijedna žena više ne trpi. Odrasla je u Iđošu, kraj Kikinde, ima¬la srerno i bezbrižno djetinjstvo, a on¬da je porasla i udala se.

„Tokom dugih godina prvog bra¬ka bila sam žrtva fizičkog i psihičkog nasilja. Kada smo se vjenčali, vjerova¬la sam da ga volim, a počelo je loše, svađom sa mojim roditeljima. Kao i mnoge žene, i ja sam vjerovala da će se to vremenom promijeniti, ali ni¬je. Postajalo je sve gore i gore – pri¬ča Jasmina (45).
Dobili su dva sina, ali ni to nije ni¬šta promijenilo. Mnogo puta je izbaci¬vana iz kuće i uvijek bila prisiljena da se vrati iako je znala da će, zbog bilo čega, primati udarce.

„Nikad me nije udario tako da može da se vidi, socijalno me je izo¬lovao, od roditelja, rođaka i drugari¬ca. Jednom sam usred noći morala da pješačim 12 kilometara do roditelja ko¬ji žive u selu. Kada sam bila trudna sa drugim djetetom, srušio me je na pod i šutnuo u stomak… Mnoge stvari sam svjesno zaboravila. Naš brak je okončan zbog još jednog obračuna kada sam se pobunila i suprotstavila. Imao je du¬go godina i drugu ženu, sa kojom je i danas, a pokušao je da nas obje za¬posli u istoj firmi, što je za mene bilo ponižavajuće. Ta kap je prelila čašu – rekla je Jasmina.

Sa dvije kese stvari je pobjegla u dru¬gi grad. Sama. Sinove nije ni htjela, ni smjela da izlaže tome.

„Moram priznati da sam par mje¬seci unazad to spremala, odlučila sam da idem za Zrenjanin i pronašla stan. Ipak, odlagala sam pruživši mu još jednu šansu. Sinovi su sada odrasli, neopisivo mi nedostaju, ali nemam kontakt sa njima. Bilo je teško kada sam otišla. Po zanimanju sam vaspi¬tačica, ali nisam birala posao. Bilo mi je važno da radim i zarađujem za sa¬mostalan život. Ali poslije nekoliko da¬na zatišja krenuo je progon, kada je muž shvatio da nisam kod roditelja – kaže Jasmina.

Kada ju je pronašao, dovodio je dje¬cu, kupovao joj satove, parfeme, cvijeće i bombonjere, misleći da se tako mo¬že sve obrisati.

„Kada je shvatio da povratka ne¬ma, pokušao je da me kidnapuje i na silu vrati. Iskočila sam iz automobila u pokretu da bih pobjegla. Tada sam ga prvi put prijavila, ali je pušten po¬slije par dana pritvora – kaže Jasmina.

Jasmina danas živi sa drugim su¬prugom Aleksandrom i njegovom dje¬com iz prethodnog braka, koju doživ¬ljava kao svoju. Danilu (19), Andreju (12) i Mini (10) mama je rano premi¬nula. Živjeli su sa ocem, a nju su lije¬po prihvatili.

„Aleksandar i ja smo se ponovo sreli poslije dugo godina. Upoznali smo se davne 1995. godine kao tinejdžeri i zaljubili se. To je bilo drugo vrijeme, dopisiva¬li smo se, družili. Bila sam jako stid¬ljiva, nisam mu pokazala kakva sam i dešavalo mi se da otvorim usta da nešto kažem i ni glasa. Danas, poslije skoro 30 godina, zamjera mi na tome. Kaže da nije znao da sam toliko pa¬metna, duhovita, muzikalna.
Posljednji put smo se vidjeli 2001. godine. Nakon toga svako je otišao na svoju stranu. Ja sam se udala, a on se oženio. Naš¬li smo se poslije 18 godina – priča Jasmina.

„Najteže mi je bilo kada smo tek počeli da živimo svi zajedno. Moj biv¬ši muž je provalio u stan, preplašio djecu, mene je čupao, davio… Boja¬la sam se da će me Aleksandar osta¬viti, da će me i njegova djeca odbaciti, ali nisu i hvala im na tome. Željeli su da ostanemo zajedno i danas me zovu mamom. Suprug mi je povratio vjeru u sebe, svakog dana mi daje do zna¬nja koliko sam sposobna i koliko me voli. Uprkos godinama i finansijskim problemima, pokušavamo da dobije¬mo bebu – sa nadom i optimizmom priča Jasmina.

Sve što je proživjela ima svoju cijenu. Strahovi ostaju dugo, teško ih je pre-vazići, ali uz stručnu pomoć, snažnu volju i želju da živi, smatra da je us¬pjela da krene dalje.

„Kod mene je uz volju bilo i po¬malo prkosa. Divan odnos sa supru¬gom i njegovom djecom pomogao mi je u borbi sa anksioznošću. Sada ra¬dim u Novom Sadu, napredovala sam na poslu, samouvjerena sam, zračim srećom i pozitivnom energijom. U ži¬votu mi jedino nedostaju moja djeca i zdravlje mog supruga, koji ima teško oboljenje kičme, piše Blic Žena.

Sve ovo sam ispričala jer želim da sve majke, žene, djevojke imaju snage da budu ono što jesu, da ne dozvole da im bilo ko poljulja vje¬ru u sebe jer kako zračite, tako će vas i drugi vidjeti. Danas je moj moto: “ja mogu sve”. I vjerujte da mogu, a mo¬gu i druge žene koje proživljavaju ono što sam ja prošla – poručuje Jasmina. (Naj portal)