Pratite nas

Zanimljivosti

Boli više od udarca: ZLA RIJEČ RANJAVA JAČE, NEGO ŠTO SE PRETPOSTAVLJA

Published

on

Slušati potok uvreda je isto što i dobiti niz udaraca po glavi. I to nije pretjerivanje – naš mozak, kako pokazuje kompjuterska tomografija, ne vidi razliku između fizičkog nasilja i verbalne agresije.

“Mnogi ljudi godinama žive u atmosferi verbalnog nasilja, ali ni ne sumnjaju, da nešto nije uredu, zato što su uvrede i poniženja odavno postali dio njihovog života.” – kaže za psychologies.ru Patricia Evans, autor knjige “Verbalna agresija: kako je prepoznati i pobijediti”.*

Međutim, ovaj stil odnosa nanosi ozbiljan udar na psihu, naš mozak doživljava verbalnu agresiju kao fizičko nasilje.

” Kompjuterska tomografija velikog mozga čovjeka, koji sluša ljutite uvrede na svoj račun, i tomografija čovek koga su upravo udarili po glavi, izgledaju isto.” – kaže Evans.

Postoje još dvije ozbiljne posledice verbalne agresije – konstantno ponižavanje uništava naše samopoštovanje i slabi pažnju, postajemo rastrojeni, teško nam je da se koncentrišemo.

Verbalna agresija – to nijesu obavezno grube psovke, povici i prijetnje. To su i beskrajni komentari i “šaljive” uvrede, zahtjevi u obliku naredbi da zaboli u najmanju ruku. Evo nekoliko primjera verbalne agresije, koje treba znati.

Odbijanje ili čutanje. Kako rasuđuje agresor: “Imam to, što je tebi neophodno, a ja mogu da ti to dam ili na dam. Stoga, ja kontrolišem situaciju. ” Ili, “Ako ti ne odgovim, odbijem da odgovorim, siguran sam da će sve ostati isto. Nije potrebno da te pitam za mišljenje. Ja ne govorim “ne”, niti govorim “da”. Ti si na udici, ja ništa ne rizikujem. ”

Suprotno djejstvo. Radeći suprotno od vaših molbi i želja, agresor je siguran: “Mogu da donosim odluke za oboje. Ti pogrešno misliš, ja sam u pravu. Ako te primoram da posumnjaš u sebe, biće mi lakše da te kontrolišem. “.

Obezvređivanje. Ne pridavajući značaj vašim riječima i postupcima, nazivajući ih “glupostima”, “besmislicama”, “nebitnim”, agresor insistira da uvijek bude njegova poslednja riječ. “Mogu da obezvrijedim tvoje riječi i postupke, ja sam – iznad svake kritike i nikome se ne potčinjavam. Donosim odluke. Kada uvidiš koliko si beznačajna / beznačajn, biće mi lakše da te kontrolišem. ”

“Šaljive” uvrede. Nazivajući uvrede “samo šalom”, agresor ima u vidu: ” Pričinjava mi veliko zadovoljstvo kada vidim kako te povređuju moje riječ da ne namjeravam da se zaustavim. Mislim, da moje riječi treba gledati sa humorom. Mogu da kažem šta god hoću. Vladam situacijom.”.

Grubo prekidanje. Naglo prekidajući razgovor, ignorišući vaše riječi, agresor naglašava: ” Ja nijesam obavezan da poštujem tvoje mišljenje i da ti odgovaram, ti su neadekvatana ličnost, zato mogu da završim razgovor, kad god hoću – ja odlučujem.”.

Optužbe. Izjavljujući da ste vi sami krivi zbog toga što vas vrijeđa, agresor hoće da vas primora da mislite: “Ti si sama kriva/sam kriv zbog toga, što sam te povrijedio, i zbog toga što tako s tobom razgovaram i tako ti se obraćam, i uopšte za sve što nije tako kako ja hoću, zato ne treba ja da mijenjam svoje ponašanje. “.

Osude i komentari. Osuđujući i kritikujući, agresor dobija još jednu mogućnost da potčini vašu volju: “Kad ti kažem da nepravilno razmišljaš i postupaš, ja počinjem da te kontrolišem.”.
Kako se zaštititi

Ako se stalno osjećate blizu nekoga kao na iglama, ili patite od osjećanja inferiornosti (“Vječito ja radim sve kako ne treba.”), podruguju vam se, najverovatnije, ste izloženi verbalnoj agresiji.”, – objašnjava Evans. Slušajte kako sa vama pričaju. Govore vam (odlučuju za vas) da ste vi takav čovjek, da to želite u životu? Niko osim nas samih ne može znati i odlučiti, šta želimo, o čemu mislimo, šta osjećamo. Verujte prije svega svojim osjećajima, oslanjajte se na njih.

Prestanite da krivite sebe

“Morate shvatiti da agresija – nije vaša krivica, već psihički problem toga ko vas vrijeđa – naglašava Evans. – Sve što njemu treba – to je totalna kontrola nad vama.”. Ako neko iz vašeg okruženja svaljuje krivicu za ponašanje agresora na vas, ne žurite da okrivite sebe. “Jednom sam savetovala ženu čiji je muž imao običaj da viče na nju bez ikakvog razloga, a njena majka je mislila da je djelimično ona odgovorna za takvo bezumno ponašanje supruga – priča Evans. – To je apsolutno pogrešno mišljenje i ono nanosi veliku štetu na psihu.”

Suprostavite se

Nema smisla objašnjavati i pravdati se – umjesto toga, počinite da stavljate granice: “Ne želim to da slušam.”, “Stop. Zaustavi se iz istih stopa. ”

Pronađite grupu za podršku

Važno je naći nekoga sa kim možete diskutovati o situaciji, podijeliti ono što vam je na duši – to može biti neko od rodbine, prijatelj ili terapeut od povjerenja.

Ne pokušavajte da promijenite agresora

Čovjek je u stanju da se promijeni na bolje, samo ako zaista to želi – ali vi ga ne možete promijeniti. Ali se zato možete odnositi prema sebi s poštovanjem i brinuti o sebi. (Naj portal)

 

 

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

on

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending