Slušati potok uvreda je isto što i dobiti niz udaraca po glavi. I to nije pretjerivanje – naš mozak, kako pokazuje kompjuterska tomografija, ne vidi razliku između fizičkog nasilja i verbalne agresije.

“Mnogi ljudi godinama žive u atmosferi verbalnog nasilja, ali ni ne sumnjaju, da nešto nije uredu, zato što su uvrede i poniženja odavno postali dio njihovog života.” – kaže za psychologies.ru Patricia Evans, autor knjige “Verbalna agresija: kako je prepoznati i pobijediti”.*

Međutim, ovaj stil odnosa nanosi ozbiljan udar na psihu, naš mozak doživljava verbalnu agresiju kao fizičko nasilje.

” Kompjuterska tomografija velikog mozga čovjeka, koji sluša ljutite uvrede na svoj račun, i tomografija čovek koga su upravo udarili po glavi, izgledaju isto.” – kaže Evans.

Postoje još dvije ozbiljne posledice verbalne agresije – konstantno ponižavanje uništava naše samopoštovanje i slabi pažnju, postajemo rastrojeni, teško nam je da se koncentrišemo.

Verbalna agresija – to nijesu obavezno grube psovke, povici i prijetnje. To su i beskrajni komentari i “šaljive” uvrede, zahtjevi u obliku naredbi da zaboli u najmanju ruku. Evo nekoliko primjera verbalne agresije, koje treba znati.

Odbijanje ili čutanje. Kako rasuđuje agresor: “Imam to, što je tebi neophodno, a ja mogu da ti to dam ili na dam. Stoga, ja kontrolišem situaciju. ” Ili, “Ako ti ne odgovim, odbijem da odgovorim, siguran sam da će sve ostati isto. Nije potrebno da te pitam za mišljenje. Ja ne govorim “ne”, niti govorim “da”. Ti si na udici, ja ništa ne rizikujem. ”

Suprotno djejstvo. Radeći suprotno od vaših molbi i želja, agresor je siguran: “Mogu da donosim odluke za oboje. Ti pogrešno misliš, ja sam u pravu. Ako te primoram da posumnjaš u sebe, biće mi lakše da te kontrolišem. “.

Obezvređivanje. Ne pridavajući značaj vašim riječima i postupcima, nazivajući ih “glupostima”, “besmislicama”, “nebitnim”, agresor insistira da uvijek bude njegova poslednja riječ. “Mogu da obezvrijedim tvoje riječi i postupke, ja sam – iznad svake kritike i nikome se ne potčinjavam. Donosim odluke. Kada uvidiš koliko si beznačajna / beznačajn, biće mi lakše da te kontrolišem. ”

“Šaljive” uvrede. Nazivajući uvrede “samo šalom”, agresor ima u vidu: ” Pričinjava mi veliko zadovoljstvo kada vidim kako te povređuju moje riječ da ne namjeravam da se zaustavim. Mislim, da moje riječi treba gledati sa humorom. Mogu da kažem šta god hoću. Vladam situacijom.”.

Grubo prekidanje. Naglo prekidajući razgovor, ignorišući vaše riječi, agresor naglašava: ” Ja nijesam obavezan da poštujem tvoje mišljenje i da ti odgovaram, ti su neadekvatana ličnost, zato mogu da završim razgovor, kad god hoću – ja odlučujem.”.

Optužbe. Izjavljujući da ste vi sami krivi zbog toga što vas vrijeđa, agresor hoće da vas primora da mislite: “Ti si sama kriva/sam kriv zbog toga, što sam te povrijedio, i zbog toga što tako s tobom razgovaram i tako ti se obraćam, i uopšte za sve što nije tako kako ja hoću, zato ne treba ja da mijenjam svoje ponašanje. “.

Osude i komentari. Osuđujući i kritikujući, agresor dobija još jednu mogućnost da potčini vašu volju: “Kad ti kažem da nepravilno razmišljaš i postupaš, ja počinjem da te kontrolišem.”.
Kako se zaštititi

Ako se stalno osjećate blizu nekoga kao na iglama, ili patite od osjećanja inferiornosti (“Vječito ja radim sve kako ne treba.”), podruguju vam se, najverovatnije, ste izloženi verbalnoj agresiji.”, – objašnjava Evans. Slušajte kako sa vama pričaju. Govore vam (odlučuju za vas) da ste vi takav čovjek, da to želite u životu? Niko osim nas samih ne može znati i odlučiti, šta želimo, o čemu mislimo, šta osjećamo. Verujte prije svega svojim osjećajima, oslanjajte se na njih.

Prestanite da krivite sebe

“Morate shvatiti da agresija – nije vaša krivica, već psihički problem toga ko vas vrijeđa – naglašava Evans. – Sve što njemu treba – to je totalna kontrola nad vama.”. Ako neko iz vašeg okruženja svaljuje krivicu za ponašanje agresora na vas, ne žurite da okrivite sebe. “Jednom sam savetovala ženu čiji je muž imao običaj da viče na nju bez ikakvog razloga, a njena majka je mislila da je djelimično ona odgovorna za takvo bezumno ponašanje supruga – priča Evans. – To je apsolutno pogrešno mišljenje i ono nanosi veliku štetu na psihu.”

Suprostavite se

Nema smisla objašnjavati i pravdati se – umjesto toga, počinite da stavljate granice: “Ne želim to da slušam.”, “Stop. Zaustavi se iz istih stopa. ”

Pronađite grupu za podršku

Važno je naći nekoga sa kim možete diskutovati o situaciji, podijeliti ono što vam je na duši – to može biti neko od rodbine, prijatelj ili terapeut od povjerenja.

Ne pokušavajte da promijenite agresora

Čovjek je u stanju da se promijeni na bolje, samo ako zaista to želi – ali vi ga ne možete promijeniti. Ali se zato možete odnositi prema sebi s poštovanjem i brinuti o sebi. (Naj portal)