Sudbine

Bio “serijski suprug”, a sada ide u starački dom: ŽENE SU ME ISTROŠILE

Published

1 godina

10/04/2023

“Najoženjeniji muškarac”, kako ga nazivaju u Velikoj Britaniji, otkriva da se seli u starački dom jer mu je njegovih osam žena “izmorilo tijelo”. Ron Shepherdov je trenutno samac koji napušta svoj dvosobni stan u prizemlju u Somertonu i odlazi u novi život u staračkom domu na otoku Wight kako bi bio blizu svoje porodice. Ali Ron je daleko od toga da traži novu damu s kojom bi podijelio svoje zlatne godine, jer, kako sam kaže, više se ne osjeća dobro za romansu zbog svog narušenog zdravlja, prenosi 24sata.hr.

On je otac osmero djece, i pati od niza zdravstvenih stanja uključujući Parkinsonovu bolest, demenciju i arahnoiditis zbog kojih se oslanja na invalidska kolica i ima tim njegovatelja koji ga posjećuju tri puta dnevno.

“Sada mi zdravlje nije dobro. Mislim da je moguće da su sve moje žene tokom godina iscrpile moje tijelo. Psihički i fizički stres zbog razvoda učinio je svoje, kaže Ron.

Prvi put se vjenčao 1966. godine kada je hodao do oltara s Margaret. Par je imao troje djece, ali su se razveli nakon dvije godine, nakon čega je došla supruga broj dva, Jeanette. Vjenčali su se 1973. godine, a njihova zajednica je trajala samo godinu dana prije nego što se Ron po treći put oženio nekoliko godina kasnije, 1976. godine.

On i Lesley imali su dva sina, ali Ron, bivši voditelj turneje komičara Normana Wisdoma, ostavio ju je pet godina kasnije prije nego što je umrla 1996. godine.

Zatim je došla Kathy 1982. godine s kojom je imao kćerku. Zatim se oženio sa Sue 1986. godine i dobio dva dječaka. No izbacila ga je 11 godina kasnije. Usha iz Singapura bila je sljedeća koja se s njim vjenčala 1999. godine, zatim Wan 2003. i Weng godinu dana kasnije, donosi Daily Mail.
Ronov najduži brak trajao je 13 godina, a najkraći samo 10 mjeseci. Nakon što je njegov brak s Weng propao ostao je sam, a priznaje da je imao “prijateljstva” s brojnim damama. Ali Ron nimalo ne žali što je prošetao do oltara nevjerovatnih osam puta.

“Ne žalim ni za jednim svojim brakom jer imam osmero djece, kaže.

Ron je rekao da njegova stalna potraga za “onom pravom” proizlazi iz činjenice da je bio seksualno zlostavljan kao dijete.

“To mi je ostavilo puno problema. Stalno sam žudio za društvom i okrenuo sam se ženama.

Ron je objavio svoju autobiografiju “Lord of The Wedding Rings” 2014. godine i još uvijek radi na svojoj drugoj knjizi “The Wife Collector” za koju kaže da bi trebala biti objavljena uz film koji se snima u SAD-u.

Njegovi su dani sada potpuno drugačiji od onih kad je bio “serijski suprug”. Sada je uglavnom vezan za svoj stan, osim povremenih odlazaka u kupovinu sa svojim njegovateljima.

“Dane provodim u velikom bolu. Ne mogu ništa učiniti dok se toliko tresem. Njegovatelji mi dolaze pomoći tri puta dnevno. Kuhaju mi obroke, provjeravaju me i kupuju. Zapravo uopšte ne izlazim, osim kad povremeno odem u kupovinu s njima, iskreno će Ron.

Nije u kontaktu ni s jednom od svojih žena, ali jedva čeka da se preseli na otok Wight kako bi bio blizu svojih sinova i njihovih porodica.

“Imam organizovano mjesto u domu za starije osobe, ali samo čekam socijalnu službu. I veselim se što ću doći tamo i započeti novo poglavlje svog života, ističe.

No na pitanje o tome isključuje li još neke romanse, odgovara kroz osmijeh, da ako upozna finu ženu u staračkom domu, misli da će to ipak zadržati kao prijateljstvo.

“Pojeo sam dovoljno svadbene torte tokom godina. Gotov sam s odlaskom do oltara, priznaje. (Naj portal)

Tagovi:brak penzioner starački dom

Sljedeća vijest

Bio je 10 godina mlađi i nije imao zaštitu: SARA TRAŽI MOMKA S KOJIM JE PROVELA JEDNU NOĆ I OSTALA TUDNA (Video)

Predhodna vijest

90 joj je ljeta: BAKA ANĐA PLETE PRIGLAVKE I VUNENE ČARAPE BROJ 44,5 ZA NOVAKA

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)