Pratite nas

Zanimljivosti

Bile su u nauci i politici, imale su čvrstu ruku: 18 ŽENA KOJE SU ISPISALE HISTORIJU

Published

on

I dok su neki zidovi razbijeni, drugi su ostali, ali se napredak nastavlja. Kao što je Klintzon rekla prihvatajući svoju nominaciju: “Kada nema stropova, nebo je granica”. Predstavljamo vam 18 žena koje su svojim angažmanima, znanjem I umijećem doprinijele istoriji.

1. KRALJICA ELIZABETA (1533-1603)
Elizaveta I. je sebe nazivala “The Virgin Queen” jer se udlučila udati za svoju zemlju umjesto za muškarca. Sada se to može činiti kao antička istorija, ali kraljica Elizabera I jedan je od najuspješnijih monarha u britanskoj istoriji, pod čijom vlasti je Engleska postala glavna evropska sila u politici, trgovini i umjetnosti. Elizabeta je imala kamenit put do prijestola i tehnički joj se nikada nije moglo dozvoliti da vlada, zato što je bila žena i zato što je njena majka bila Anne Boleyn toliko omražena bivša supruga Henrika VIII. Međutim, Elizabeta I dokazala je da su svi procvjenjivači griješili i postala je jedan od najvećih ženskih vođa. Poznata po svojoj inteligenciji, lukavosti i energičnoj naravi “The Virgin Queen” je bila uistinu jedna od velikih žena u istoriji.

2. ABIGAIL ADAMS (1744 – 1818)
31. marta 1776. godine, u pismu svom suprugu, ocu utemeljitelju Johnu Adamasu, buduća prva dama Abigail Adams moli njega i Kontinentalni kongres da pamte dame i budu velikodušniji i naklonjeniji njima od svojih predaka. Da ne stavljaju takvu neograničenu moć u ruke muževa. Abigail je rekla:
“Zapamtite, svi bi ljudi bili tirani da mogu. Ako se damama ne posveti posebna briga i pažnja, odlučni smo potaknuti pobunu I nećemo se smatrati vezanima nikakvim zakonima u kojima nemamo glas ili zastupnika.

3. ELIZABETH CADY STANTON (1815-1902)
19-20. jula 1848. godine na prvoj konvenciji o pravima žena koju su organizovale žene, Seneca falls Convention se održava u New Yorku, s 300 učesnika, uključujući organizatore Elizaberh Cady Stanton i Lucretiu Mott. Šezdeser osam žena i 32 muškarca (uključujući Frederocka Douglasa), potpisuju Deklaraciju osjećaja, što je potaknulo decenije aktivizma, a što je na kraju dovelo do usvajanja 19. amandmana koji ženama daje pravo glasa. 15. maja 1869. godine Susan B. Anthony i Elizabeth Cady Stanton osnovale su Nacionalno udruženje za pravo glasa koje je koordiniralo nacionalni pokret za pravo glasa. Godine 1890.grupa se udružila sa Američkom udrugom za pravo glasa kako bi osnovala Nacionalnu amričku udrugu za pravo glasa.

4. EMMELINE PANKHURST (1858-1928)
Emmeline Pankhurst je bila osnivačica žena zvanih Sufražetkinje koje su se nevjerovatno teško borile da žene dobiju pravo glasa u Velikoj Britaniji. Za to su često koristile nasilne i ekstremne taktike, a Emmeline zbog toga nije bila strana zatvorska ćelija. Međutim, kada je izbio Prvi svjetski rat shvatila je da bi trebalo pomoći u ratnim naporima i motivisala je druge “Sufražetkinje” da učine isto. Dok su muškarci bili odsutni, boreći se u ratu, mnoge žene poput Emmeline preuzele su poslove koje su muškarci tradicionalno obavljali. Time su zaslužile veliko poštovanje, te pokazale koliko su žene doprinijele društvu, a na osbnovu toga su zaslužile glas. Godine 1918. je donesen zakon koji je dozvoljavao određenim ženama pravo glasa. Ovo je bio veliki koraku jednakosti između muškaraca i žena, za koji vbelike zasluge ima Emmanuele

5. MARIE CURIE (1867 – 194)
Marie Curie, rođena u Poljskoj bila je pionirska fizičarka i naučnica koja je skovala termin radioaktivnost, otkrila dva nova elementa (radij i polonij) i razvila prenosni rendhenski aparat. Curie je bila prva osoba koja je osvojila dvije odvojene plemenite nagrade; jednu za fiziku a drugu za hemiju i do danas je jedina osoba, bez obzira na spol, koja je dobila Nobelovu nagradu za dvije različite naučne discipline. Curie se tokom svoje suočavala sa gotovo stalnim nedaćama I diskriminacijom, s obzirom da su nauka i fizika bile područje u kojem su dominirali muškarci. Ipak, bez obzira na sve, njeno istraživanje ostaje relevantno i uticalo je na svijet nauke do današnjih dana. Marie je 1903. godine dobila Nobelovu nagradu kao prva žena u historiji koja je dobila ovo priznanje, a 1911. godine je dobila drugu. Zajedno s mužem naučnikom je okrila radioaktivnost te se njihov rad koristi za radioterapiju.

6. AMELIA EARHART (1897-1939)
20.-21. maja 1932. godine Amelia Earhart, koja je rođena u Kensasu postaje prva žena i drugi pilot ikada koji je letio non – stop preko Atlantika. Amelia Earhart je bila definicija prekršitelja pravila. Američka avijatičarska koja je postala prva žena koja je samostalno preletjela Atlantik i prva osoba koja je ikada preletjela sama od Havaja do SAD, Amelia je bila pionirska avijatičarka i prava žena pionirka. Earhart je odbijala biti određena prema svopm spolu od malih nogu, Od 1920 godine Earhart je počela podučavati letenje i brzo je postala odlulčna da dobije svoju pilotsku dozvolu položivši ispit leta 1921. U istoriji je zapisano da je Earhart postavila više zrakoplovnih rekorda, ali njen pokušaj da bude prva osoba koja je oplovila svijet doveo je do njenog nestanka i pretpostavljene smrti. (Naj portal)

NASTAVAK PROČITAJTE OVDJE:

Bile su u nauci i politici, imale su čvrstu ruku: 18 ŽENA KOJE SU ISPISALE HISTORIJU (2)

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

on

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending