Zanimljivosti

Ako uživate u rijaliti dramama: MOGUĆE JE DA VAS MUČI VELIKA STREPNJA

Published

2 godine

10/02/2023

Nakon što je drama “Luna-Sloba-Kija” izašla na nos i onima koji inače ne konzumiraju rijaliti sadržaje, proteklih dana zabavne rubrike domaćih portala preplavio je novi ljubavni trougao u rijalitiju “Zadruga”.

Zašto je prevario ženu? Da li je to još voli? Šta ona ima da kaže o svemu? Hoće li se bračni par pomiriti? Hoće li ljubavnica pobijediti? Ko je kome šta rekao, ko je koga kako pogledao i ko je plakao u kupatilu?

Ljubavni trouglovi nisu fascinantni samo u rijalitijima – to nam je odavno poznato. Oni su i provjeren način scenarista da zainteresuju publiku za film ili seriju, od latinoameričkih serija preko savremenih trilera pa sve do “Sretnih ljudi”, nagledali smo se scena u kojima neko saznaje da je prevaren, odbija da digne ruke od braka i slijedi borba prepuna strasti, nepovjerenja i sujete.

Pa čak i dalje – još uvijek se prepričavaju čuveni ljubavni trouglovi iz istorije, među kojima je najintrigantniji onaj čija je “zvijezda” bio kralj Henri VIII.

Zašto su priče o ljubavnim trojkama toliko intrigantne? Zašto ljude toliko privlači posmatranje ovakvih situacija?

Kako je za Vogue prije izvjesnog vremena objasnila klinička psihološkinja dr Kler Barli, naše uzbuđenje tada pokreće nešto iskonsko u ljudskoj prirodi – potreba da budemo voljeni.

“Jedan od najvećih strahova koji ljudi imaju jeste da neće biti voljeni – kaže ona. – Zato što smo tada u opasnosti da budemo odbačeni i napušteni, da izgubimo zaštitu i sigurnost naše društvene grupe.

Kako ona ističe, biti voljen i pronaći ljubav jedno je od najvećih životnih zadovoljstava, a osvajanje nečije naklonosti nad rivalom hrani onaj dio nas koji želi da se osjeća posebnim u odnosu na druge.

“Dakle, kada gledamo ljubavne trouglove na ekranu, obuzima nas napetost i neizvjesnost ko će “osvojiti” zadovoljstvo u ljubavi, a ko će “izgubiti” i suočiti se s realnošću svog najvećeg straha – odbacivanjem – kaže dr Barli.

Ona ističe da se zato s dobrim razlogom ljubavni trougao koristi kao centralna linija radnje već vijekovima u umjetničkim djelima.

“Ljubavni trouglovi mogu ponekad izgledati kao moderan koncept, posebno s bezbrojnim primjerima na ekranima, ali oni datiraju stotinama godina unazad, ispričani su i u dnevnim bajkama – podsjeća ona.

Kako ističe dr Barli, kada gledamo ove ljubavne drame i kako se one odvijaju, pažljivo pratimo tragove u kom će pravcu dalje ići radnja, što može da se preslika i na naš lični i stvarni život.

“Ovo može da dovede do hiperbudnosti u odnosima u stvarnosti, gdje pokušavamo da utvrdimo nivo nečije naklonosti prema nama – ističe ona. (Naj portal)

Tagovi:drama strepnja trougao

Sljedeća vijest

Vic: JAKO MI JE DOSADNO

Predhodna vijest

Onaj ko priča loše o drugima – nosi loše i u sebi: LOŠ ČOVJEK SVAKOME NAĐE MANU

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

9 sati

16/09/2024

NajPortal.ba

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.