Alina Stahorska je jedna od 1.500 Ukrajinki koje su prošle godine rodile djecu po narudžbini za strance. Ima 32 godine i živi u Harkovu, ima svoja dva sina. Prošlogodišnji porođaj je za nju bio treće uspješno surogat-majčinstvo. Prvi put je tako rodila dijete za jedan irski bračni par kad je imala 21 godinu. Potom je rodila jedno dijete za par iz Njemačke i jedno za par iz Indije.
Za razliku od mnogih žena koje su na isti način rađale dhecu, ona je u razgovoru za “Dojče Vele” koji je vodio novinar Mikola Berdnjik otvoreno progovorila o svemu, osim o visini honorara. Ali, prema podacima iz drugih izvora, po trudnoći se plaća 15.000 eura, prenio je “Jutarnji.hr”.
Da postane surogat majka natjerala je nevolja. Nakon razvoda od prvog muža, kako je bila bez eguisrtencije, a odgajala je 3,5 godišnjeg sinčića, javila se na kliniku za testiranje, jer je već znala za konkurs.
– Prvi put sam bila vrlo mlada. Upravo sam se rastala od svog prvog muža, morala sam da ga ostavim. Ali nisam imala stan za mene i za moje prvo dete, koje je tada imalo tri i po godine. Najpre smo pola godine živeli kod moje bake. Za program surogat-majčinstva sam saznala iz jednog oglasa. Otišla sam u kliniku na testiranje, bila sam tamo sa sinom. Čekao me je u hodniku. Ponekad sam ga ostavljala kod bake.
“Mislila sam da me neće uzeti jer sam mlada. Ali sve je prošlo dobro i rodila sam prvo dijete, a kasnije i drugo i treće.
Kako su Vaši roditelji reagovali?
– Dobro. Nije bilo problema. Ništa nisam krila ni pred komšijama ni pred prijateljima ni pred rodbinom. Naravno, ima ih koji su ružno mislili o meni, da prodajem svoje dijete i slično. Ali dosta mojih prijateljica, njih deset ili 15 su se uključile u program prema mojoj preporuci.
– Iskreno rečeno, nisam tamo otišla kao Majka Tereza da pomognem parovima bez djece. U prvom planu mi je bio novac. To je istina. Do danas imam kontakt sa tim roditeljima i oni su veoma zahvalni. Raduje me da sam im pomogla. Ali ja sam imala moje vlastite ciljeve.
Vi dakle ne smatrate da je surogat-majčinstvo iskorištavanje žena?
– Ako se neka žena odluči za to, onda zna zašto to čini. Meni je ponuđena izvjesna suma i znala sam šta za to mogu da kupim. Ne vidim tu neko iskorišćavanje.
Kako ste potrošili novac?
– Nakon prvog surogat-majčinstva platila sam pola trosobnog stana, poslije drugog pola dvosobnog stana. Kasnije sam oba prodala i kupila jednosoban stan, koji sam kasnije prodala. S novcem od trećeg djeteta kupili smo kuću u Harkovu i dva automobila. Toliko novca za to vrijeme ne bih drugačije mogla da zaradim.
Da li su vaša osjećanja za vrijeme trudnoća bila različita prema vlastitom i prema „tuđem“ djetetu?
– Da, osjećala sam da to nisu moja djeca, ali sam bila pažljiva, kao što treba. Na primjer, za vrijeme treće trudnoće kao surogat-majka dobila sam od oca djeteta iz Indije snimljene indijske dječje pjesmice s njegovim glasom, kako bih to puštala djetetu u stomaku. Moram da priznam da sam to radila jednom ili dva puta mjesečno, a ne svakodnevno. A sa mojim vlastitim djetetom sam pričala, to je bilo potpuno drugačije. Prilikom surogat-trudnoće znaš da moraš da rodiš dijete i onda je kraj. Iskreno rečeno, nisam imala osjećaj ljubavi.
Čak ni nakon porođaja?
– Kada sam prvi put vidjela posljednje dijete, ležalo je u porodilištu. Upravo sam potpisivala dokumente, a dječak je počeo da plače. Niko od ljekara ili sestara nije reagovao, bili su zaokupljeni administracijom. Nekako mi ga je bilo žao i htjela sam da ga uzmem u ruke. No osoblje me je zamolilo da odem. Onda sam, naravno, malo plakala. Da, bilo je teško. Poslije, kada sam otpuštena s klinike, otišla sam s mužem do roditelja djeteta, koji su u Harkovu iznajmili stan. Tamo sam bebu uzela u naručje. Dlanovi su počeli da mi se znoje, a ruke da drhte. Odmah sam dječaka vratila nazad, njegovom ocu. A muž mi je rekao da bi bilo bolje da odmah idemo kući. (Naj portal)
