Pratite nas

Zanimljivosti

Dajete li svojoj djeci kompjutere, tablete i telefone? Direktori kompanija koje ih prave – ne daju!

Published

on

– Zamišljao sam Džobsov dom kao raj za štrebere: da su zidovi gigantski ekrani osjetljivi na dodir, a trpezarijski sto sačinjen od iPada – rekao je novinar “Njujork Tajmsa” Nik Bilton koji je i objelodanio činjenicu o tome da Džobsova djeca ne koriste Ajped.

Stiv Džobs je u svijetu proglašen za evanđelistu digitalnog doba, ali vjerovali ili ne on je u svom domu zabranjivao korišćenje tehnologije, čak i njegovih čuvenih Ajpeda.

Novinar Njujork Tajmsa Nik Bilton, jednom prilikom pitao je Džobsa: “Tvoja djeca vjerovatno mnogo vole Ajped?” na šta je on odgovorio da ona nikada nisu koristila Ajped. On i njegova supruga su u kući određivali kada i koliko njihova djeca smiju da koriste tehnologiju. Zamišljao sam Džobsov dom kao raj za štrebere: da su zidovi gigantski ekrani osjetljivi na dodir, a trpezarijski sto sačinjen od Ajpeda, rekao je Bilton. Međutim, članovi porodice više su voljeli da se druže i raspravljaju o istoriji i pročitanim knjigama. Oni su sjedili za dugačkim kuhinjskim stolom i razgovarali jedni sa drugima.

Zvuči surovo ali zaista je tako, a ovaj trend je naročito popularan kod Aj-ti stručnjaka.

U Silicijumskoj dolini je trend da inženjeri i drugi Aj-ti stručnjaci svoju djecu štite od lošeg uticaja tehnologije. Oni ih čak šalju u škole gdje se ne koriste računari, kao što je Valdorf škola u koju tehnologija ne može ni da primiriše.

“Upoznao sam brojne direktore Aj-ti kompanija koji su mi rekli sličnu stvar: oni veoma striktno ograničavaju korišćenje tehnoloških naprava svojoj djeci, najčešće potpuno zabranjujući upotrebu svih uređaja radnim danima, i puštajući ih da ih izuzetno kratko koriste vikendom” kaže je Bilton.

“Upoznao sam brojne direktore Aj-ti kompanija koji su mi rekli sličnu stvar: oni veoma striktno ograničavaju korišćenje tehnoloških naprava svojoj deci, najčešće potpuno zabranjujući upotrebu svih uređaja radnim danima, i puštajući ih da ih izuzetno kratko koriste vikendom.”

Kris Andreson, bivši urednik magazina “Vajrd” (Wired) i sadašnji direktor kompanije 3D Robotiks, otac petoro djece, jednom prilikom objasnio je zašto ljudi koji rade u tehnološkoj industriji drže tehničke naprave podalje od svoje djece:

“Djeca optužuju mene i moju ženu da smo fašisti i da smo previše zabrinuti zbog tehnologije i žale se da druga djeca nemaju takve zabrane… To je zato što smo lično upoznati sa opasnostima od tehnologije. Video sam takve stvari lično, i ne želim da se to desi mojoj djeci. ”

Juan Vilijems, osnivače Blogera i Tvitera i njegova žena Sara kažu da umjesto Ajpeda, njihova dva dječaka imaju stotine knjiga koje mogu da uzmu i čitaju kad god požele.

Kako roditelji iz sveta informacionih tehnologija određuju pravila upotrebe uređaja?

Djeca mlađa od deset godina najpodložnija stvaranju zavisnosti, ne smiju da u toku radne nedjelje koriste nikakve naprave. Vikendom, kompjutere, telefone i tablete mogu da koriste između pola sata i dva sata. Djeca između 10 i 14 godina mogu u toku radne nedjelje da koriste kompjutere, ali samo za uzradu domaćih zadataka.

“Jednog pravila pridržavaju se svi: Nema nikakvih ekrana u dječijoj sobi. Nikada. Tačka.”

Lesli Gold, osnivač i direktor “Saderland Gold”-a kaže da u njegovoj porodici postoji pravilo zabrane svih ekrana tokom radne nedjelje. Ipak, kako djeca rastu, tako moraju da im čine neke ustupke, jer im kompjuter sve više treba za učenje.

Kada su “pametni” telefoni u pitanju, većina stručnjaka za tehnologiju ne daje ih djece prije napunjenih četrnaest godina.

“Međutim, jednog pravila pridržavaju se svi: Nema nikakvih ekrana u dječijoj sobi. Nikada. Tačka.” kaže Kris Anderson.

Ali Partovi, osnivač kompanije ILike i savetnik pri Fejsbuku, kaže da on pravi razliku između “konzumerističkog” i “kreativnog” korišćenja tehnologije, i deci dozvoljava samo ovo drugo – stvaranje umetnosti preko računara ili programiranje.

Izvor: Telegraf / New York Times

Zanimljivosti

VIDEO Slučajni susret otkrio zanimljive detalje: Koji Sarajlija je najmlađi taksista u Evropi

Published

on

Edin s našim novinarom Batom Šišićem

Mjesec je novembar, a u Sarajevu pao prvi snijeg. I, kako obično biva sa vremenskim nepogodama veći dio građana koristi usluge taksista grada Sarajeva. A takom mog kratkog boravka u Sarajevu bio sam i ja njihov potrošač.

Osmijeh od uha do uha

Iskreno, obično se ne vozim Sarajevo taxijem iz nekih mojih prijašnjih loših iskustava sa tom firmom. Ali, ovaj put mi se mnogo žurilo i nisam birao, a prvi taksi koji sam zaustavio bio je upravo Sarajevo taxi. I, tako sjedam u auto, a odmah po ulasku dočeka me osmijeh vozača, kako se kaže u narodu, od uha do uha. Dečko jako mlad, veseo, komunikativan.

Pruža ruku da se upoznamo i reče da se zove Edin Čaušević. Vidio sam da je po godinama veoma, veoma mlad, pa moja novinarska znatiželja nije mi dala mira, pa ga upitah za godine. I, tako započe naša veoma zanimljiva komunikacija.

– Ja sam najmlađi taksista u Sarajevu, ako ne i u BiH ili bolje rečeno u Evropi. Imam samo 19 godina i naslijedio sam zanimanje moga oca, koji je bio dugogodišnji taksista u Sarajevu. Ustvari ovo je porodišni posao i naša porodična tradicija. Ima još mladih taksista, ali ja sam opet najmlađi od njih, jer ta neka starija generacija i generacija mog oca polagano odlaze u penziju, pa mi djeca preuzimamo. Nastavljamo zanimanje i posao kojim su se oni bavili. Moram da kažem da se mi mladi taksisti svi držimo zajedno, pazimo jedni na druge – rekao nam mladi Edin.

Njihovo dijete

Kako su te prihvatili stariji taksisti?

– Veoma, veoma lijepo. Mog tatu su svi poznavali i poštovali, ustvari prihvatili su me kao da sam njihovo dijete, što realno i jesam. Veoma često me kontaktiraju, nude pomoć pitaju me da li znam sve ulice, kako se općenito snalazim u poslu. Ali, mi ove mlađe generacije više sa tim nemamo problema, svi imamo ove pametne telefone, aplikacije. Jednostavno posao taksiste je veoma, veoma zanimljiv.

 

Po ulasku odmah sam primijetio da si veoma komunikativan, nasmijan.

– Iskreno taksisti su ogledalo svakog grada, ambasadori svakog grada. Jer svaki stranac koji dođe u grad većinom sjedne u taksi i, prvi njihov susret sa nekim recimo iz Sarajeva je upravo vozač taksija. Jednostavno taksista stvara prvi utisak o jednom gradu. Ja govorim više stranih jezika tako da mi je to jedna olakšavajuća okolnost po pitanju ovog posla i komunikacije sa ljudima.

Edin Čaušević osim što vozi taksi, uporedo sa poslom je i student.

– Da, tako je. Studiram informatiku, softverski inžinjering je bio moj izbor. To je ono što ima smisla uz ovaj posao koji radim. Jer u ovom poslu sam slobodan, nemam ograničeno vrijeme, tako da mogu da studiram.

Student Informatike

Kada završiš studij da li ćeš se nastaviti baviti taksijem?

– Jedno sigurno znam, da porodični posao neću ostaviti, ali vidjet ću šta će mi još život donijeti i gdje će da me odvede. Sa informatikom se može raditi iz svakog dijela našeg lijepog Sarajeva, tako da nismo ograničeni sa mjestom gdje se u tom trenutku nalazimo. A, meni je to veoma bitno da imam tu neku slobodu, koja meni mnogo znači.

Na pitanje da li je teško biti taksista u Sarajevu, Edin je odgovorio:

– Za mene zaista nije, jer mi svi mladi, pa tako i ja puni smo energije, elana. Meni se lično sviđa što upoznajem nove ljude, jedino je saobraćaj u Sarajevu malo specifičan. Ali, za mene je Sarajevo super u poređenju sa drugim gradovima u Evropi i regionu.

Da li se plašiš noćne vožnje, da li je bilo neprijatnih situacija?

– Da budem iskren, kako ja tako i moje kolege, mislim na ovu mlađu generaciju, mi baš biramo. Izbjegavam ili izbjegavamo da vozimo ljude koji su pijani ili pod dejstvom nekih od zabranjenih supstanci. Za sada zaista nisam imao nikakvih neugodnih situacija. Nekad ljudi to pogrešno shvate, ali zbog moje ili naše sigurnosti mi zaista biramo u trenutku koga ćemo da primimio u auto.

Siguran sam da je mnoge od vas koji ste ovo čitali, dirnula ova iskrena priča veselog i mladog sarajevskog taksiste Edina Čauševiča, čiji broj vozila je je 309 Sarajevo taksi.

Svaki nepoznati putnik, stranac koji uđe u njegov automobil shvatit će odmah koliko je Sarajevo, koliko je Bosna i Hercegovina gostoljubljiva zemlja i zemlja sa dosta mladih i veoma pametnih i talentiranih ljudi.

Bato Šišić (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending