Juraj Malek rodom iz grada Našice iz Hrvatske prošao je kroz pravi životni rolerkoster. Godinama je u Njemačkoj, a promjena posla, između ostalog, uticala je na njegovu totalnu promjenu izgleda. Naime, u jednom momentu je dogurao do gotovo 195 kg, a onda je poslije godinu dana i operacije želuca skinuo skoro stotinu suvišnih kilograma.
U iskrenoj ispovesti otkrio je kako zaista izgleda život ekstremo debelih ljudi i sa čim se sve suočavaju
„Ko nije vodio rat protiv sebe, taj ne zna šta je rat. Došao sam do raskršća kada sam trebao da odlučim da li hoću da živim ili neću. Najvažnije je da čovjek prizna sebi da mu je potrebna pomoć. Imao sam 195 kila, i ostalo mi je samo da čekam moždani i li srčani udar.
„Ljekari su mi rekli da moram da skinem 5 posto svoje mase, kako bi se jetra malo povukla, da bi lakše došli do želuca. Kada sam shvatio da je to u mom slučaju 10 kila i da imam samo mjesec dana da ih skinem, nije mi bilo dobro. Ali, čvrsto sam odlučio da ću slušati doktore, što je jako bitno. Ja sam uspio da skinm 16. Bio sam gladan mjesec dana –
Priznaje da je jeo enormne količine hrane, nekada je i sam sebe iznenađivaju veličinom obroka.
„Nisam znao koliko imam kilograma, jer vaga koju sam imao kod kuće nije mogla da me izmjeri. Nisam bio bolestan. Ugojio sam se, jer sam puno jeo, a malo se kretao. Na primjer, idem sa posla, kupim pola kg tjestenine, dvije gorgonzole i 600 g piletine i sve to pojedem za jedan obrok. To su jedno 4 puna tanjira. Pola sata poslije toga pojedem kilo sladoleda i to sve ležeći.
Od debljine nije mogao da uradi osnovne stvari.
„Na žene zaboravite, nikome niste privlačni tako debeli, jedino ako ste već bili u braku prije nego što ste se ugojili. Problem je u tome što nisam mogao poslije nužde lijepo da se obrišem, niti da se istuširam, jer su mi ruke postale kratke. Da isiječem nokte na nogama je bila misaona imenica. Nosio sam majicu 7XL, nisam imao gdje da kupim stvari. Teško sam disao, kada sam i htio da se kreće, više nisam ni mogao.
Nadao se da može sam smršati, a naglašava da takvi grešku prave svi debeli ljudi.
„Uvijek sam govorio sebi da mogu ja sam smrtšati. I jesam nekoliko puta skidao po 30 kila, ali sam sve vraćao, jer želudac nije mogao dovoljno da mi se smanji. Dok sam radio na građevini u Njemačkoj, bio sam pun pišića. Onda sam promijenio posao i postao domar u jednoj firmi, gdje se kretanje svelo na minimum. A nastavio sam da jedem i težina je samo rasla. A onda je počela i lagana depresija, nije mi se išlo u grad, ne druži vam se. Znao sam da kad dođem sa posla u petak, ne izađem iz kuće do ponedjeljka. Samo da je frižider pun i to mi je bilo dovoljno.
„Intimni život nisam uopšte imao nekoliko godina, niti sam tada imao želju, nije me privlačilo u tom trenutku. A i znaš podsvjesno da nemaš šansu ni kod jedne cure. A ni ja se sam u sebe ne bih zaljubio. Cura koja se zaljubi u čovjeka od 200 kila, po meni, nije normalna – surovo je iskren.
Rezultati su ga najviše motivisali da ostane dosljedan cilju.
„U početku je bilo potrebno da budem jak u glavi, sada već vidim rezultate u ogledalu i oni daju nevjerovatnu snagu čovjeku da nastavi dalje. Sada idem na plivanje, vozim bicikl, pa čak i trčim. Imam 95 kg, potrebno je da skinem još nekih pet i onda idem na operaciju skidanja viška kože. Dok sam bio ekstremno debeo, dobio sam šećer, a za visok pritisak sam bio osam tableta dnevno. Sve sam uspio da regulišem i više nikada se ne bih vratio na staro – zaključio je. (Naj portal)
