Pratite nas

zdravlje

 Prof. dr Dejan Čubrilo: Enzime za varenje izgubili smo zbog stresa, pa hrana u nama truhne, obolijevaći nas!

Published

on

Kako se pravilno čisti organizam i kada je pravo vrijeme za to, te kako se dobija holesterol, otkrio je prof. dr Dejan Čubrilo, specijalista medicine sporta i profesor fiziologije na Medicinskom fakultetu u Kragujevcu, tokom svog nedavnog gostovanja u emisiji RTS ordinacija.

Danas svuda po internetu možete pronaći razne programe detoksikacije koji obećavaju čišćenje organizma za 3, 5 ili deset dana, gubitak kilograma…

Ali, kada je zapravo pravo vrijeme za detoksikaciju i kome je to stvarno potrebno? Da li smijemo da se “detoksikujemo” voćnim sokovima na svoju ruku?

Kako se pravilno čisti organizam i kada je pravo vrijeme za to, otkriva prof. dr Dejan Čubrilo, specijalista medicine sporta i profesor fiziologije na Medicinskom fakultetu u Kragujevcu. On komentariše i da li je detoksikacija danas postala moda.

“Da, to jeste moda. Ja sam apsolutno protiv mode, u smislu ja sam na detoksu tri dana, na postu sam tri dana… Protiv toga sam da to bude ja sam uzimao 10 dana taj i taj sok.

Dakle, detoks odnosno čišćenje organizma mora biti sistematsko. Kada kažemo “intoksiciramo se” i kad znamo da smo se intoksircirali, znamo da smo poremetili dobru ravnotežu u crijevima i to je ključ cijele priče. Kako se ona remeti, to je jako bitna stvar – kada hrana nije provarena. To je ključ cijele priče.

Kada hranu ne varimo na pravi način, ta hrana koja se nije provarila je predmet djelovanja bakterija, gljivica ili parazita, svih onih koji vole takvu sredinu. Mikrobi vole prljavu sredinu. Nije poenta da smišljamo lijekove, nego da smislimo kako da sredinu napravimo takvom da njima ne prija.”

 Zablude o detoksikaciji

“Ako imate masnu jetru, a imamo je proprilično svi, manje ili više, vi automatski imate povišen nivo insulina. To je hormon koji proizvodi pankreas da bi regulisao šećer i varenje. Ako se povećava u toku dana više ili manje, on će da pravi masti u jetri. To mu je posao. Holesterol ne dobijate iz hrane. Ako svaki dan jedete ćevape, pljeskavice, velike porcije, vi ćete napraviti poremećaj varenja i intoksikaciju od toga. Ali povišen nivo insulina će biti taj koji će u fabrici proizvodnje – jetri, gdje se on pravi, da stimuliše proizvodnju holesterola. Ko ima povišen holesterol ima i povišen insulin, i obratno”, kaže dr Čubrilo.

Doktor se osvrnuo i na zablude o lošem holesterolu:

“Loš holesterol, to je paradoks, on ima manje holesterola u sebi nego dobar! Čemu on služi? Ako imate kamion koji treba da prenese robu u neko mjesto, a ta roba je holesterol , to ide preko LDL-a, lošeg holesterola. On je prosto kamion koji ide i koji vozi da bi nešto prenio. A šta prenosi? Prenosi materijal za proizvodnju hormona. To radi loš holesterol. Da li je on loš? Nije. On je jako bitan. A kada taj kamion postaje loš? Kad zahrđa. Mi to zovemo oksidovani holesterol, odnosno nešto što ne može da prođe granicu i uđe na to mjesto na koje smo poslali (da obavi posao i aktivira proizvodnju hormona). Taj holesterol koji je u tom zahrđalom kamionu će se zalijepiti negdje i predstaviti početak razvoja ateroskleroze. Samo je taj holesterol loš.

Doktor Dejan Čubrilo otkriva i koja je granica holesterola prihvatljiva i šta treba uraditi u slučaju granične ili blago povišene vrijednosti.

“Svaki holesterol koji je 6 ili 6,5 ne tumačim kao tragediju ili nešto što je toliko loše. Tada zaključujem da se on previše pravi, odnosno da ga nešto stimuliše (insulin), da se ne izlučuje kako treba preko žuči ili da je zahrđao.

Tada preporučuje pacijentima antioksidanse, i da u ishranu uvedu što više zdravih namirnica, voća i povrća. Druga stvar, kontrolom insulina. Ne jedemo šećer ili pazimo koliko ga jedemo; ne opterećujemo pankreas.

Što se masnoće tiče, dr Čubrilo preporučuje da stavite manje od kafene kašičice, tek da jelo zamiriše. Treća stvar je kontrola eliminacije; da propušemo kanale žuči, da se ta žuč bolje izbacuje u crijeva – biljkama. Limunada sa malo đumbira – limun provocira kanal, đumbir ga opusti, i ide napolje.”

 Sokovi od svježe cijeđenog voća i povrća

“Vi kada uzmete te sokove i više puta dnevno ih pijete, a ti sokovi su uglavnom napravljeni od raznog voća i povrća u blenderu, a mi smo sve to lijepo iščistili, pa je to presovano, a količina je vrlo galantna – oko 500 ml, vama će insulin skočiti kao da ste na testu opterećenja glukozom. To je takav skok insulina od tako zdravog soka, to će biti stimulus za blokadu topljenja potkožnih masnoća, stimulus za pravljenje više holesterola i stimulus da vam se jetra zamasti. Sok mora biti sa vlaknima, sa malo masnoće, sa sjemenkama, da se smiri taj odgovor pankreasa.

Bolje je sve to voće pojesti, ali šta ćete ako nemate dobar želudac? Ako nemate enzime za varenje u želucu? A to je danas epidemija”, smatra dr Čubrilo.

On kaže da smo enzime za varenje izgubili zbog stresa. Usljed hroničnog stresa ti enzimi nestaju, hrana ne može da se vari, truli, i eto intoksikacije.

“Prvo što je zabranjeno u procesu detoksikacije jeste mast. Nema ni maslinovog ulja. Ako imate organizam koji je intoksiciran, to znači da jetra više ne može da se bori, puna je toksina. Zašto toj jetri davati zadatak da ona obrađuje te masti? Pustite je da se oporavi, dajte joj minimalne količine.

Jedite meso bez ulja, spremljeno u vodi, stavite puno povrća u taj lonac i napravite obrok bez ulja, da biste ručali a da se ne intoksicirate. Jaja izbacujemo, mlijeko takođe”, objašnjava stručnjak.

Jedna od zabluda kaže da je čajeve protiv zatvora obavezno koristiti u procesu detoksikacije. Dr Čubrilo slikovito objašnjava šta misli o tome:

“To je zabranjeno! Ako magarca koji je iznemogao i star tjerate, vi ćete ga ubiti. To je isto sa crijevima koja ne rade, koja su opstipaciji. Ona su zaključana. Zgrčena. Vi takvo crijevo kad tjerate kao ono umorno magare, sjetite se ovih reči i nemojte uzimati čaj koji će da stimuliše crijeva, to je kao da ste pocijepali ta crijeva, kao da ih stimulišete da se još više umaraju. Tada crijeva krvare, pa hemoroidi prorade jer ste ih vi potjerali. Morate obnoviti crijeva, a kako? Tako što ćete povećati nivo energije u vašim ćelijama.

Imate dva goriva za energiju, jedno je šećer, drugo je mast (trigliceridi). Kad su trigliceridi niski, vi nemate energije. Oni ili se ne tope ili ne ulaze u sistem preko crijeva. Nemate glavno gorivo koje sagorijeva mirno, polako i tiho i daje energiju. Ostaje vam jedino šećer, a to je jako skupo gorivo, jer pravi druge probleme. Njega morate unositi na svakih pola sata i stalno ste gladni.

Najbolji izvor masti je onaj koji se topi sa našeg masnog tkiva i pretvori se u energiju. Insulin sprječava to topljenje masti. Njegovom kontrolom dobićete puštanje topljenja masti.

 Broj stolica

Ako pojedete 20 badema, struliće tri četvrtine. Od tih badema ništa neće ući u vas, a samo će da poveća količinu loših bakterija i truleži, i opteretiće se pankreas. Jetra to mora da obradi, a već je umorna. Umorna jetra opterećena dodatnom hranom, insulin koji je skočio blokira topljenje masti, vi energiju nemate, a vaša crijeva se zatvaraju.

“Uspješna detoksikacija znači uspostavljanje normalne funkcije crijeva. To je precizna definicija. Ako smo uspjeli crijeva da podignemo iz minus faze u normalu, da ona počnu da rade svoj posao, nema više intoksikacije”.

Jedna stolica dnevno je dovoljna, ali stolica nije mjera. Ljudi mi često kažu: Doktore ja imam nekoliko stolica dnevno, ja imam brz metabolizam. Metabolizam je ona fabrika gdje se vama od onoga što stigne u ćelije napravi energija. Ko to ima, taj ima brz metabolizam, a ne koji ima više stolica. Taj je uglavnom bolestan koji ima više stolica, ne vari hranu, sve prolazi kroz njega i spada u klasičan izgled mršavca koji ne može da se ugoji jer nema dovoljno enzima da vari hranu. (Najportal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending