Pratite nas

Sudbine

Smriko Šefik iz Zenice ima neobičan hobi: Želja mi je dobiti palicu legendarnog bubnjara Metallice

Published

on

Veliki je ljubitelj rock muzike pa često sakuplja palice rock bendova koji nastupaju u Zenici i drugim bh. gradovima gdje se održavaju različiti festivali.

I dok kolekcionari širom svijeta sakupljaju markice, značke ili stripove, Šefik Smriko iz Zenice odlučio je da sakupi što više bubnjarskih palica. Strast prema muzici i ovom hobiju u proteklih jedanaest godina odvela ga je na brojne koncerte i festivale gdje je spretni Šefik skoro uvijek odlazio kući sa omiljenim suvenirom.

“Borba” sa zaštitarima

Šefik je prvu palicu uhvatio još 2008. godine na koncertu domaćeg benda Regine, i od tada je došao na ideju da počne da sakuplja bubnjarske palice s obzirom na to da posjećuje dosta koncerata.

  • Trenutno posjedujem 64 palice, a sve su od bubnjara bendova iz regiona, osim jednog benda iz Njemačke pod nazivom Bastard Babes.

Na pitanje kako uspijeva doći do palica, Šefik kaže je ponekad potrebno i malo sreće.

  • Nekad su to klupske svirke gdje je lako ostvariti komunikaciju sa bendom, ponekad je to na festivalima gdje je moguće sresti članove benda u festivalskim kampovima, a u nekim slučajevima, recimo na koncertu, bubnjar baci palice u publiku, pa ih ja, uz malo sreće, uhvatim – objašnjava Šefik.

Za palice nekog većeg benda Šefik se često mora progurati kroz osiguranje kako bi ostvario kontakt.

  • Teško je doći do palice bubnjara većih bendova, jer osiguranje ne dozvoljava da se priđe muzičarima, a kada na neki način uspijem doći do bubnjara, onda je lako i svi poklone palicu sa zadovoljstvom – govori Smriko.

 Palice Metallice kao kruna kolekcije

Šefik do sada u svojoj kolekciji ima 64 palice bubnjara Divanhane, Riblje čorbe, Hladnog piva, Dubioza kolektiva, fluorescentnu palicu bubnjara benda BruhUhu…

  • Iako imam zaista puno palica, najdraža mi je ona od benda Riblja Čorba, iz razloga što je puno ljudi zaista bilo oko benda, a ja sam naumio kada sam izašao iz kuće da ću se vratiti s njihovom bubnjarskom palicom.

 

  • Uspio sam se provući iza leđa obezbjeđenja i doći do benda koji mi je ostvario želju – kaže Šefik koji kako kaže, svakodnevno mašta o palici bubnjara Larsa Ulricha iz benda Metallica jer mu je to najdraži strani bend.

(Najportal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending