Pratite nas

Zanimljivosti

Blud i razvrat na dvoru najbogatijeg sultana na svijetu: IMA HAREM SA 100 ŽENA, KOJE MIJENJA SA SINOM

Published

on

Monarhija je okončana u mnogim zemljama širom svijeta, ali još uvijek ima mnogo nacija u kojima je kralj na vlasti. Ova azijska država pod nazivom Brunej jedna je od njih kojom vlada sultan koji se zove Hasanal Bolkiah.

76-godišnji sultan Bruneja, Hasanal Bolkiah, rođen je 15. jula 1946. godine, kao sin sultana Omara Alija Sajfudija III. Sultan Omar Ali Saifuddien je imao 10 djece, šest kćerki i četiri sina, sa nekoliko žena, ali je od ranog djetinjstva izabrao Bolkija da ga naslijedi.

Hasanal Bolkiah se školovao privatno, a kasnije je pohađao instituciju Viktorija u Kuala Lumpuru, Malezija, i Kraljevsku vojnu akademiju u Sandherstu, Engleska. Od 2012. sultan ima pet sinova i sedam kćerki sa svoje tri žene.

Sultan Hasanal Bolkija iz Bruneja se ubraja među najbogatije sultane na svijetu. Bio je najbogatiji čojek na svijetu do 1980. Prema izvještaju Business Insidera, Hasanal Bolkiah ima imovinu veću od 14.700 kruna, a najveći izvor njegove zarade su rezerve nafte i prirodni gas.

Njegova palata je najveća privatna rezidencija na svijetu sa 1.788 soba, 257 kupatila i klimatizovanih štala za 200 konja. Posjeduje više od 7.000 automobila, uključujući neke od najluksuznijih svih vremena, a najveći je kolekcionar mercedesa na sijetu.

Koliko novca za razbacivanje zapravo ima možda najbolje pokazuje podatak da je za svoj 50. rođendan pozvao Majkla Džeksona da zabavlja zvanice, a za tri koncerta iskeširao je 17 miliona dolara.

Ipak, dok se vladarska porodica dobro zabavlja, ovo ne važi za ostatak zemlje – na Bruneju je zabranjen alkohol, ne postoje diskoteke, noćni klubovi, a zabranjeno je i slavljenje Božića, čak i ukrašavanje izloga krajem godine! Malobrojnim hrišćanima dozvoljeno je da ga proslave u svoja četiri zida, ali bez javnih obilježja.

Nasuprot svim zakonima koje je donio, sam sultan živio je i živi ekstravagantno i raskalošno, a njegove godine bile su obojene skandalima i bahatošću.

Imao je tri žene, od kojih je prva njegova bliska rođaka, koja je radila kao stjuardesa i TV voditeljka. Ima ukupno 12-oro djece, a svoj raksošan način života prenio je i na sinove, koji ni u čemu ne zaostaju za ocem.

Na primjer princ Abdul Malika, njegov trećerođeni sin, oženio se 2015, a “Forbs” je ovo vjenčanje opisao kao “kraljevsko vjenčanje koje je pobijedilo sva kraljevska vjenčanja”. Trajalo je nedjelju dana, a mladenci su na glavnoj ceremoniji bili ukrašeni u neobične kombinezone optočene draguljima, dok je mlada držala buket od dragulja i plemenitih metala umjesto cvijeća.

Još jedan od sultanovih sinova – princ Abdul Matina voli da se kupa u luksuzu i da to javno pokazuje. Važi za pravu Instagram senzaciju na kom ga prati više od milion ljudi, a on rado dijeli detalje sa papreno skupih putovanja i kači fotografije sa jahti, privatnih aviona ili dok igra polo.

Tu nije kraj – i princ Azim, sultanov drugi sin, poznat je po tome što organizuje ekstravagantne zabave sa slavnim gostima, uključujući Pamelu Anderson, Dženet Džekson i Maraju Keri.

No, sve njih, pa i samog sultana, zasjenila je priča o njegovom bratu Džefriju. On je sredinom 90-ih bio ministar finansija, a zajedno sa bratom uživao je u čarima koje su im novac i moć pružale. Imali su sopstveni harem u palati, organizovali raskalašne žurke, a mediji su ih karakterisali kao “stalne saučesnike u hedonizmu”. Džefri je išao dotle da je imao jahtu koju je nazvao “Si*e”, a dva manja broda krstio je imenima “Bradavica 1” i “Bradavica 2”.

Ovaj idiličan bratski odnos srušio se kao kula od karata kada je otkriveno da je iz kraljevske riznice nestalo 16 miliona dolara, a sultan je za ovo optužio upravo Džefrija. On je negirao optužbe, ali je svakako lišen položaja i “osuđen” na izgnanstvo.

Daleko teže od pronevjere novca, sultanu je pala činjenica da je Džefri izazvao skandal međunarodnih razmjera, trajno narušivši pozitivnu sliku o Bruneju. Naime, iscurila su svjedočanstva nekoliko djevojaka o seksualnim navikama princa Džefrija, a to neminovno povlačilo i razotkrivanje sultanovih sklonosti.

Bivša mis Kalifornije i Amerike Šenon Marketić 1997. otkrila je da je bila seksualna robinja na dvoru, u koju je prvobnitno došla da radi na promociji i marketingu za platu od 3.000 dolara dnevno. Sve se završilo tako što je u realnosti danonoćno bila na usluzi Džefriju, a otkrila je da je bila podvrgnuta ponižavajućem tretmanu i da je 32 dana bila zatvorena u sultanovoj palati.

Šenon je pokušala i da tuži sultana i princa pred američkim sudom, ali se to okončalo time što je braći odobren imunitet od zakonskog gonjenja, s obzirom da su šefovi država. U sudskim dokumentima stoji i da je Marketićeva svjedočila da je pored nje bilo još od 30-100 žena u sultanovom haremu.

Marketićeva nije bila jedina koja je otvoreno progovorila o svojoj agoniji – poslije nje se javio još čitav niz zapadnih ljepotica koje su imale “angažman” u sultanatu, najčešće nesvjesne toga gdje zapravo odlaze.

Džilijen Loren napisala je i knjigu “Moj život u haremu”, gdje je iznijela istinu o boravku u Bruneju. Ona je tamo stigla kada je imala samo 18 godina, a bila je raspologanju princu Džefriju sa još 40-ak drugih djevojaka. Otkrila je da ju je poslije godinu dana i nakon što je spavala sa njim više od stotinu puta, jednostavno “poklonio” sultanu koji je insistirao na tome da ga isključivo oralno zadovoljava.

“Prelistavao je časopise i govorio “Želim ovu ili onu ženu”, a zatim ih poručivao. U haremu je bilo najviše djevojaka sa Filipina od kojih su mnoge imale samo 15 godina. Bile su smještene u Džefrijevu palatu i nisu smjele da je napuštaju. Ludite od dosade”, rekla je prije nekoliko godina Loren.

Odabrana je tek poslije nekoliko mjeseci, a tada su je odvezli u drugu zgradu i zaključali.

“Prošla su četiri sata prije nego što se princ pojavio. Poslije sek*a je legao pored mene na tri sekunde, pljesnuo me po zadnjici i rekao da je bilo dobro, ali da kasni na sastanak”, piše Loren.

“On je lud i dekadentan. U to vrijeme mi je to bilo privlačno, njegovo samopouzdanje, harizma i neukrotivost”, ispričala je Džilijen 2011. o princu Džefriju.

Na spisak žena sa ovakvim iskustvom upisala se i Plejboj zečica Rebeka Ferati, koja je Džefrija opisala kao “islamsku verziju Hju Hefnera” sa jednom razlikom – tom da nije imao pojma da organizuje dobre zabave.

Ono što je sigurno jeste da se sultanu Hasanalu bliži kraj, već je zašao u godine, a da će tron preuzeti neki od njegovih jednako ekscentričnih sinova. Da li će biti okrutni i licemjerni kao i otac, ostaje da vidimo… (Naj portal)

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

on

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending