Pratite nas

Zanimljivosti

Kako bliski ljudi dovode do bolesti

Published

on

Zašto ljudi s teškim unutrašnjim konfliktom boluju i umiru? Otkriće koje potvrđuje i sam život.

Dr Bernard Lown, pregledao je jednog svoga pacijenta. Postavljao je pitanja, na koja je pacijent nerado odgovarao. A pacijentova supruga stalno je išla da puši – tada su mnogi pušili.

Doktor je prigovorio supruzi; kako možete toliko pušiti, a još imate muža sa srčanom bolešću? Kakva loša navika! Žena se rasplakala i povikala: „Kakve veze ima moje pušenje! Nije stvar u tome! Džon vam sve laže i ne govori glavno – razbolio se jer ga majka stalno proklinje, uznemirava, prekoreva … Poziva ga i vrijeđa ga. „A Džon ne može ništa, jer je to njegova majka!“

Zašto ljudi s teškim unutrašnjim konfliktom boluju i umiru

Ovaj razgovor je ostavio snažan utisak na doktora. I počeo je da posmatra pacijente. I bio je šokiran: jednom starcu je njegov zet izmamio imovinu, biznis je prepisao na sebe i starac se već bojao da hoda po sobi – zet je vikao na njega, i udarao nogama … I ovaj siroti starac pretvorio se u invalida. Drugi pacijent se oporavljao nakon velike operacije – a majka ga je zvala i proklinjala zbog novca. Pacijent je umro. Bila je masa takvih slučajeva.

Lown je rekao: „Svi moji pacijenti su žrtve emocionalnih konflikata sa bliskim ljudima.“ Konflikti iz kojih je nemoguće naći izlaz: morate komunicirati. Morate podići telefon, razgovarati, živjeti zajedno, posjećivati, suzbijati svoje prirodne emocije; jer treba biti dobar. Dobar svekar, dobar sin, dobra žena … Tako treba!

Poznati kardiohirurg napisao je da su operacija i liječenje ispravni. Daju rezultat. Ali uzrok bolesti ili traume je upravo u konfliktu, u stalnom neprijateljskom stavu prema čovjeku. I što je blagorodniji i smireniji čovjek, to su posljedice takvog konflikta teže. Jer od spoljašnjeg, on postaje unutrašnji. I negativni čovjek se naseljava u podsvijest; veoma je teško „protjerati“ ga odatle; sve sile organizma idu na ovu unutrašnju borbu u kojoj nema pobjednika – jer se bore dijelovi jedne ličnosti!

Stoga ljudi s teškim unutrašnjim konfliktom boluju i umiru. I umjesto da priznaju konflikt, prisiljavaju sebe da „oproste“, „razumiju“, „ne obraćaju pažnju“, tako savjetuje okruženje. Dok konflikt ne bude priznat, sve dok se neprijateljstvo i zloba drugog čovjeka ne osvijesti, bolest će se pogoršavati.

Lown je jednostavno zabranio pacijentima da razgovaraju telefonom – tada nije bilo mobilnih telefona. I dozvolio je da posjećuju pacijente samo oni rođaci sa kojima je pacijent imao dobre odnose. I ljudi su se oporavljali, zahvalili doktoru, a onda su Lown-u dali Nobelovu nagradu – za razrađenu operaciju srca. A trebalo mu je dati još jednu – za ovo otkriće, koje potvrđuje sam život.

Zanimljivosti

VIDEO Slučajni susret otkrio zanimljive detalje: Koji Sarajlija je najmlađi taksista u Evropi

Published

on

Edin s našim novinarom Batom Šišićem

Mjesec je novembar, a u Sarajevu pao prvi snijeg. I, kako obično biva sa vremenskim nepogodama veći dio građana koristi usluge taksista grada Sarajeva. A takom mog kratkog boravka u Sarajevu bio sam i ja njihov potrošač.

Osmijeh od uha do uha

Iskreno, obično se ne vozim Sarajevo taxijem iz nekih mojih prijašnjih loših iskustava sa tom firmom. Ali, ovaj put mi se mnogo žurilo i nisam birao, a prvi taksi koji sam zaustavio bio je upravo Sarajevo taxi. I, tako sjedam u auto, a odmah po ulasku dočeka me osmijeh vozača, kako se kaže u narodu, od uha do uha. Dečko jako mlad, veseo, komunikativan.

Pruža ruku da se upoznamo i reče da se zove Edin Čaušević. Vidio sam da je po godinama veoma, veoma mlad, pa moja novinarska znatiželja nije mi dala mira, pa ga upitah za godine. I, tako započe naša veoma zanimljiva komunikacija.

– Ja sam najmlađi taksista u Sarajevu, ako ne i u BiH ili bolje rečeno u Evropi. Imam samo 19 godina i naslijedio sam zanimanje moga oca, koji je bio dugogodišnji taksista u Sarajevu. Ustvari ovo je porodišni posao i naša porodična tradicija. Ima još mladih taksista, ali ja sam opet najmlađi od njih, jer ta neka starija generacija i generacija mog oca polagano odlaze u penziju, pa mi djeca preuzimamo. Nastavljamo zanimanje i posao kojim su se oni bavili. Moram da kažem da se mi mladi taksisti svi držimo zajedno, pazimo jedni na druge – rekao nam mladi Edin.

Njihovo dijete

Kako su te prihvatili stariji taksisti?

– Veoma, veoma lijepo. Mog tatu su svi poznavali i poštovali, ustvari prihvatili su me kao da sam njihovo dijete, što realno i jesam. Veoma često me kontaktiraju, nude pomoć pitaju me da li znam sve ulice, kako se općenito snalazim u poslu. Ali, mi ove mlađe generacije više sa tim nemamo problema, svi imamo ove pametne telefone, aplikacije. Jednostavno posao taksiste je veoma, veoma zanimljiv.

 

Po ulasku odmah sam primijetio da si veoma komunikativan, nasmijan.

– Iskreno taksisti su ogledalo svakog grada, ambasadori svakog grada. Jer svaki stranac koji dođe u grad većinom sjedne u taksi i, prvi njihov susret sa nekim recimo iz Sarajeva je upravo vozač taksija. Jednostavno taksista stvara prvi utisak o jednom gradu. Ja govorim više stranih jezika tako da mi je to jedna olakšavajuća okolnost po pitanju ovog posla i komunikacije sa ljudima.

Edin Čaušević osim što vozi taksi, uporedo sa poslom je i student.

– Da, tako je. Studiram informatiku, softverski inžinjering je bio moj izbor. To je ono što ima smisla uz ovaj posao koji radim. Jer u ovom poslu sam slobodan, nemam ograničeno vrijeme, tako da mogu da studiram.

Student Informatike

Kada završiš studij da li ćeš se nastaviti baviti taksijem?

– Jedno sigurno znam, da porodični posao neću ostaviti, ali vidjet ću šta će mi još život donijeti i gdje će da me odvede. Sa informatikom se može raditi iz svakog dijela našeg lijepog Sarajeva, tako da nismo ograničeni sa mjestom gdje se u tom trenutku nalazimo. A, meni je to veoma bitno da imam tu neku slobodu, koja meni mnogo znači.

Na pitanje da li je teško biti taksista u Sarajevu, Edin je odgovorio:

– Za mene zaista nije, jer mi svi mladi, pa tako i ja puni smo energije, elana. Meni se lično sviđa što upoznajem nove ljude, jedino je saobraćaj u Sarajevu malo specifičan. Ali, za mene je Sarajevo super u poređenju sa drugim gradovima u Evropi i regionu.

Da li se plašiš noćne vožnje, da li je bilo neprijatnih situacija?

– Da budem iskren, kako ja tako i moje kolege, mislim na ovu mlađu generaciju, mi baš biramo. Izbjegavam ili izbjegavamo da vozimo ljude koji su pijani ili pod dejstvom nekih od zabranjenih supstanci. Za sada zaista nisam imao nikakvih neugodnih situacija. Nekad ljudi to pogrešno shvate, ali zbog moje ili naše sigurnosti mi zaista biramo u trenutku koga ćemo da primimio u auto.

Siguran sam da je mnoge od vas koji ste ovo čitali, dirnula ova iskrena priča veselog i mladog sarajevskog taksiste Edina Čauševiča, čiji broj vozila je je 309 Sarajevo taksi.

Svaki nepoznati putnik, stranac koji uđe u njegov automobil shvatit će odmah koliko je Sarajevo, koliko je Bosna i Hercegovina gostoljubljiva zemlja i zemlja sa dosta mladih i veoma pametnih i talentiranih ljudi.

Bato Šišić (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending