Pratite nas

Zanimljivosti

Platio 15.000 eura za povećanje penisa, pa se gorko pokajao: IMAO SAM OSJEĆAJ DA SU MI UGRADILI DRŠKU OD METLE U POLNI ORGAN

Published

on

Mett nije želio da otkrije svoje prezime, ali je priznao da je jedan od mnogih muškaraca koji je nezadovoljan svojim penisom koji je odluči da poveća. Ali, njegov slučaj pretvorio se u horor film. 46-godišnjak je ispričao da se poslije operacije osjećao još gore jer je “njegov izobličeni penis ugrađena ‘drška od metle‘”.

Vojni veteran iz Jute morao je da plati 290.000 eura kako bi mu uradili korektivnu operaciju ‘Frankeštajna‘, piše “Daily Mail”. Nije jedini. Naime, veliki broj muškaraca pristaje na slične sumnjive tretmane u potrazi za savršenim penisom, zbog nesigurnosti u svoj izgled..

Drugi je čovjek opisao kako su komadi raskomadanih silikonskih implantata plutali unutar njegovog polnog organa pet godina od operacije. Klinike koje su specijalizovane za takve zahvate nude šaroliki izbor tretmana za muškarce koji žele ‘veći paket‘. Jedna opcija, nazvana “Penuma implantant”, je silikonska struktura hriurški ugrađena u penis, slično implantantima za dojke.

Drugi tretmani uključuju rezanje unutarnjeg ligamenta u području prepona kako bi penis izgledao duže. Neki uključuju ubrizgavanje materije poput kolagenskog gela i hijaluronske kiseline kako bi penis bio deblji.

Stručnjaci iz industrije primijetili su procvat operacije povećanja penisa nakon pandemije za koju tvrde da je povezana s povećanim praćenjem pornografije i uvođenjem rada od kuće koje omogućuju pacijentima nesmetan oporavak.

Neki muškarci poput Meta samo traže estetski “ljepši” penis. On je bio nezadovoljan blagom krivinom na lijevoj strani, a mislio je da će implantant vrijedan 14.600 eura riješiti sve njegove probleme s genitalijama. Zahvat kojem je bio podvrgnut u septembru 2019. završio je fijaskom. Od tada je morao da uplati još 290.000 eura radi dodatnih postupaka kako bi povratio svoju ‘muškost‘, a implantant Penuma mu je pet mjeseci kasnije uklonjen.

Metova djevojka rekla je da je poslije odnosa govorila da mu je penis poput ‘noža za biftek‘. Zbog loše izvedenog zahvata njegov je penis postao izobličeniji, a Met tvrdi da se osjećao kao čudovište. Patio je od neopisivih bolova i nije znao kome bi se obratio.

“Osjećao sam kao da mi je neko dršku od metle usadio u polni organ. Svake večeri sam hodao gore dole po stanu koliko me boljelo, rekao je za “Daily Mail”.

“Osjećao sam usamljenost, izolaciju, potpunu samoću. Osjećao sam da ne ne mogu da imam partnerku i podijeliti se*sualno iskustvo s nekim koga volim”.

Rekao je da mu nakon operacije oteklina i bol nisu nestali i da je osjećao kako mu se stanje svakim danom pogoršava. Oteklina je bila toliko ozbiljna da je njegova djevojka, inače medicinska sestra, bila prisiljena da ispusti 230 mililitara tečnosti iz njegovog nabreklog penisa. Ali, njegovi problemi nisu nestali nakon što je implantant nestao.

Zbog zahvata na penisu se formirao ožiljak, koji je ograničavao protok krvi i sprječavao njegovo rastezanje i širenje tokom erekcije. Bacio se u potragu za hirurgom koji bi mu mogao da pomogne.

Poslije strašnog iskustva, Met je za “Daily Mail” izjavio da mu penis sada izgleda u redu i da je postigao prvobitni cilj eliminisanje zakrivljenosti.

Za razliku od Meta, Emanuel Džekson nije morao da plati za veći penis. Umjesto toga, osvojio je besplatnu operaciju 2013. godine. Ali, sreća zbog dobitka pretvorila se u agoniju jer su se kod bivšeg modela, u dobi od 26 godina, silikonski implantanti unutar penisa razlomili.

Pet godina nije bilo nikakvih problema, a onda su mu ljekari klinike u Klivlendu 2018. godine rekli da se njegov implantant razbio u komadiće koji plutaju ispod kože. Zbog ekstremne boli Emanuel je razmišljao o samoubsitvu, navodi “ProPublica”.

Implantanti Penuma mogu da imaju opasne nuspojave, kažu stručnjaci. Jedan hrirug je upozorio da se mogu da inficiraju i razoriti kožu oko penisa.

“U teškim slučajevima infekcije može doći do nekroze ili smrti kože penisa koja prekriva implantat”, rekao je profesor međunarodne andrologije Amr Rahim.

Rekao je da se tkivo oko penisa skuplja dok nastaje ožiljak tokom procesa zacjeljivanja od reza. Penuma implantanti su dostupni jedino u SAD-u i jedini je zahvat penilne implantacije koji je odobrila Agencija za hranu i lijekove (FDA). (Naj portal)

,

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

on

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending