Pratite nas

Sudbine

Dragana za nepunih 16 mjeseci rodila 2 puta dvojke: MOJ NEBOJŠA JE MAJSTOR ZA BLIZANCE

Published

on

Dragana Vasić i njen nevjenčani suprug Nebojšu Ilić su oduševili, ali i ostavili regiju bez teksta kada su ispričali svoju neobičnu porodičnu priču. Ovaj par koji živi u selu Petki pored Lazarevca, za nepunih 16 mjeseci dva puta su dobili blizance!

Dragana u šali kaže da njen đuvegija pripada nekoj posebnoj feli super muškaraca. Ona vjeruje da Nebojša posjeduje neobičnu moć i da je zbog toga u stanju da “napravi” dvojke kad god to poželi.

„Pravi je majstor za blizance. Ima još jedne iz prvog braka. To je neki fenomen. Situacija je postala ozbiljna, jer smo siromašni, pa sam prinuđena da pribegnem krajnje restriktivnim mjerama. Za tu njegovu narav „katanac” je zasad jedini lijek – dok nevješto skriva pogled zureći u pod, Draganin blagi smiješak ipak jasno nagovještava da je zaštitna mjera samo privremenog karaktera.

Ponosnom ocu očigledno prija uloga supermena, mada se ne slaže s privremenom zabranom svoje partnerke. On se ipak kočoperno hvali da mu „posao” baš ide od ruke.

„Hoće me! Za prvi put nisam imao osjećaj, ali sam u druga dva slučaja bio ubijeđen da će da bude tač daun! S jednom Slavicom sam se kladio u čokoladu. Blizance sam dobio, ali sam za „milku” od 300 grama izvisio! Umjesto svog nesvakidašnjeg talenta Nebojša ipak u prvi plan ističe neispunjenu obavezu svoje sitničave komšinice.

Prije 11 godina Nebojša je dobio prve blizance. Mateja i Luka na svijet su došli u martu prošle, a Aleksandra i Aleksa u julu ove godine. Elektrozavarivač iz Petke tako je postao jedan od rijetkih muškaraca na svijetu koji je, s dvije različite žene, iz tri pokušaja, dobio isto toliko blizanaca, piše Blic.

„Rekli su mi u porodilištu da me treba poslati u Ameriku na istraživanje. Ako će da plate rado ću „d’idem”. Ne volim da se eksponiram. Savjete ne dajem za džabaka, a tehniku čuvam za sebe. Kad varim, ja bogami i zavarim, smijući se šali se „mađioničar” iz Petke.

Prihvatajući humor svog nesuđenog supruga Dragana odbija svaku mogućnost da su njihovi blizanci plod nekakvih nestandardnih vještina.

„Sve je bilo normalno. Kakva crna tehnika, pun mjesec, bajalice i tako to. Jednostavno, ide nam od ruke – gromko se kikoće Dragana podržava šalu svog životnog saputnika.

Prve blizance ona je rodila poslije samo šest i po, a druge dvije bebe nakon svega sedam i po mjeseci trudnoće. Mateja i Luka proveli su u inkubatoru puna dva mjeseca, ali su brat i sestra, Aleksandra i Aleksa, iz njega izašli nakon samo 26 dana.
„Čudili su se i ljekari. Da kucnem u drvo ništa im ne fali. Samo jedu i spavaju. Ne priča se bez veze u narodu da su romska djeca iz nekog razloga otpornija od ostale – ponosna majka gotovo naučno objašnjava neobičnu žilavost svojih beba.
Nebojša se ipak ne slaže u potpunosti s imunološkom teorijom svoje supruge. On misli da tu nema striktnih pravila.

„Dijete je dijete. Ovi moji razbole se očas posla. Ubi ih propuh. Povukli su na mene. Mada, iskreno, možda nisam baš najbolji primjer. Ja sam ti polutan… skoro melez. Iskreno, vidi se to i po djeci. Ako se bolje zagledaš Aleksandra je malo crnja od brata, a razlika je samo pet minuta, vrteći glavom zamišljeno konstatuje Nebojša.

„Mirno spavaj, nano, sve je zaključano”, nastavlja Dragana da začikuje, ali nakon kratke pauze, namigujući iza muževljevih leđa, i umilno pjevajući, pridodaje i drugi stih popularnog evergrina -„moje srce nije, džaba ti kapije”, kao jasnu poruku da njena tek uvedena zabrana neće biti duga vijeka.

„A, šta kažeš, da probamo i treći put? Kad je bal, nek je maskenbal – šeretski odgovarajući na sopstveno pitanje Nebojša je istovremeno uz prostodušan smijeh, jednim glasnim poljupcem u obraz, konačno osujetio namjere svoje raspjevane supruge. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending