Pratite nas

Sudbine

Ugostitelj 18 godina nije želio da prizna svoju kćerku: SUD ODLUČIO „SADA ĆEŠ MORATI“

Published

on

Mučan slučaj dogodio se na sjeveru Hrvatske kada biološki otac 18 godina nije želio da prizna svoju kćerku iz vanbračne veze, pa je žena morala da dokazuje očinstvo na sudu.

Prijavu protiv muškarca podnile su majka i kćerka, koja sada ima 18 godina. Majka kaže da su bili mjesec dana u vezi i da se rodilo dijete, ali “nikada nije htio da ga prizna za svoje”. Tada je bio u braku sa zakonskom suprugom i sa njom ima dijete, a danas živi u inostranstvu sa drugom ženom i djetetom.

“U Hrvatsku dolazi jednom godišnje, ali ne pita za nas, ne kontaktira nas“, rekla je majka koja je sa kćerkom podnijela tužbu sudu.

Kaže da mu je tada rekla da je trudna, a on joj je odbrusio da se “oženio jednom nakon što mu je prva žena zatrudnila i ne želi to više da radi, a ako ona odluči da se porodi, ne zna da li će se ikada pojaviti u njihovom životu”. Poslije toga se više nisu viđali.

Majka kaže da on nikada nije želio da dobije potvrde koje mu je poslala za utvrđivanje očinstva i da zbog toga nije ništa preduzela. Dijete je odraslo znajući da ima oca koji ne pita za nju, piše portal Danica.hr.

Sud je morao da izvrši i DNK vještačenje, bez oca, koji je to odbio. Zbog toga su uzorci uzeti od majke i kćerke te muškarčeve supruge i kćerke iz prvog braka, koje su na to pristale.

“Iz analize genomske DNK i mišljenja Laboratorije za analize proizilazi da je utvrđeno da genetske karakteristike djevojčice odgovaraju genetskim karakteristikama njene polusestre i da je okrivljeni biološki otac obje devojčice sa vjerovatnoćom od 95,21222 odsto“, naveo je sud u presudi.

Otac se branio da je bio u lošoj materijalnoj situaciji jer je sav novac uložio u restoran koji je danas u “hladnom pogonu”.

“Samo struja me košta otprilike 4.400 kuna mesečno plus ostali troškovi. Živim sa drugom ženom, imamo sina od godinu dana, dijete ima potrebe, supruga mi je na porodiljskom i prima oko 3.000 kuna. Od toga plaćamo stan“, požalio se čovjek.

Sud je zaključio da je on otac djevojčice i ta činjenica mora biti zvanično upisana u matičnu knjigu rođenih. Otac može da uloži žalbu na presudu, smatrajući da je nepravosnažna.

Inače, kako je objasnio sudija, “dijete može da podnese tužbu za utvrđivanje materinstva ili očinstva do navršene 25. godine života, a ako je maloljetno, tužbu u njegovo ime podnosi njegov zakonski zastupnik”. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending