Pratite nas

zdravlje

Tajne mozga: kako sačuvati pamćenje i odbraniti se od Alzhajmera: Svjež zrak i orasi – najbolji lijek!

Published

on

Zamislite prostoriju u kući u kojoj svakodnevno odlažete najrazličitije predmete. Ako ih slažete po nekom vama znanom redu onda ćete, kada vam budu trebale, lakše da ih pronađete. U suprotnom, ukoliko ih ubacujete bez reda, onda će baš kada su vam potrebne proći duže vremena dok ih nađete. Medicinski stručnjaci kažu da je isto i sa mozgom. Ako u njemu ima reda, lakše ćemo se prisjećati podataka koji nam u određenom momentu zatrebaju.

Mozak pamti sve, čak i ono na šta se samo baci pogled, pa kada se informacije organizovano “ubacuju” u njega, kao u apoteci gdje se tačno zna gdje šta stoji, onda će da ih se sjeti gotovo trenutno – objašnjavaju medicinski stručnjaci.

Svako može da čita brže, bolje pamti i prisjeća se pročitanog, da efikasnije i brže uči i pritom sve informacije uspješno integriše u sistem znanja. Može, jer je ljudski mozak savršen biokompjuter, mnogo moćniji od svakog računara. Problem je isključivo u činjenici da većini ljudi niko nikada nije ukazao kako da pamti na lak, efikasan i zabavan način.

Loše pamćenje ne postoji, postoje samo loše metode pamćenja. Većina ima zdrav mozak i svi mogu da razviju savršeno ili gotovo savršeno pamćenje. To je polovinom prošlog vijeka dokazao profesor Vilder Penfild, kanadski neurofiziolog i neurohirurg.

Mozak koristi 12 memorijskih principa i četiri vrste pamćenja (kratkotrajno, dugotrajno, radnu i fotografsku memoriju). Kada se nauče principi i način kako memorija funkcioniše, slijedi učenje tehnika pamćenja. Upravo ove tehnike mogu da se savladaju na seminarima, pomoću literature ili uz pomoć članova porodice koji su dobri u tome.

Snagu mozga, konstatovala je većina vodećih medicinskih stručnjaka iz oblasti neurologije, čuvaju svakodnevne vježbe za razvijanje inteligencije i memorije.

Dobar i dokazan način za poboljšanje memorije je igranje društvenih igara poput šaha, sudokua, karata, domina i pojedinih video igrica dostupnih na internetu. Čak je i rješavanje ukrštenih riječi dobar mentalni trening. Sve ove igre će da vas natjeraju da pokrenete um i razmišljate unaprijed, bez obzira na godine. Štaviše, naučnici tvrde da svakodnevno poboljšavanje pamćenja i visok koeficijent inteligencije mogu da spriječe nastanak psihičkih poremećaja poput depresije i šizofrenije.

Stalna mentalna aktivnost, takođe, može da pomogne u borbi protiv demencije i drugih degenerativnih bolesti, jer stimuliše mlade ćelije u mozgu i pomaže razvoju novih nervnih cerebralnih ćelija umanjujući tako rizik od bolesti kao što su Alchajmerova ili Parkinsonova bolest.

“Vjerujem da su za pamćenje najbolji lijekovi čist vazduh, zdrava hrana i fizička aktivnost. Svakodnevne vježbe poput 45 minuta oštrog hoda koji blago ubrzava puls i stimuliše krvotok, jedna je od fizičkih aktivnosti koja doprinosi boljem pamćenju. Još poželjniji je boravak na čistom vazduhu (barem 40 minuta), jer se udiše kiseonik koji je najvažnija “hrana za mozak”.

S druge strane, važna je i pravilna ishrana. Dobro je da se mozak “hrani” kvalitetnim šećerima, a najbolji su oni iz svježeg voća i koštunjavih plodova kao što su orah i badem. Ali ni sa njima ne bi trebalo da se pretjeruje, 4-5 oraha dnevno je sasvim dovoljno. Jedite i namirnice bogate gvožđem. Alkohol izbjegavajte jer dehidrira tijelo, a to slabi mogućnost koncentracije – savjetuje Dušica ranđelović, predsjednica udruženja “Zdrav život – zdrav stav”.

Za djecu je karakteristična fotografska memorija ali se odrastanjem postepeno gubi. Onima koji su je zadržali i poslije 12. godine pripisuje se savršeno pamćenje. Fotografsko pamćenje je rijetko i javlja se kod manje od 10 odsto stanovništva. Među poznatima koji su imali razvijen ovaj oblik memorije bili su Nikola Tesla, Albert Ajnštajn i Leonardo da Vinči. (Najportal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending