Pratite nas

Poznati

Crko maršal, čija majka “crnu vunu prede”, ko je četnik, ko izdajica, ko lopov: ISTINA O PREPUCAVANJU SEJE SEKSONA I NELETA KARAJLIĆA

Published

on

Dva najbolja sarajevska jarana iz osamdesetih godina prošlog vijeka ovih dana su top tema u svim regionalnim medijima. Ratuju zbog autorskih prava, prijete tužbama, izriču se zabrane…

Sejo i Nele su kao tinejdžeri bili najbolji jarani u Sarajevu, a od 1979. godine su zaplovili muzičkim vodama. Nenad Janković, poznatiji kao dr. Nele Karajlić imao je 16 godina, a Davor Sučić (kasnije kao mr. Sejo Sekson je bio dvije godine stariji. Bili su prve komšije na Koševu, zajedno pohađali gimnaziju i bili su žestoko zaljubljeni u roken rol. Janković je svirao klavir, a Sučić gitaru. Formirali su grupu Pseudobluz Bend. Kasnije će ih pojačati Zenit Đozić, Mustafa Čengić (Muče ili Mujo Snažni), Mladen Mitić (Munja ili Mitke), Mirko Srdić (kasnije postao poznat kao Elvis J. Kurtović), Zoran Degan, Boris Šiber, Samir Ćeramida itd.

Krajem 1980. godine promijenili su ime benda u “Zabranjeno pušenje”, a prva pjesma koja su snimili za Radio Sarajevo bila je “Penzioneri na more idu zimi”.

Bend je nastupao po sarajevskim klubovima dvije godine prije nego što su u jesen 1983. godine počeli sa snimanjem prvih pjesama za svoj debitantski album. Proces snimanja pjesama, u skromnom studiju producenta Paše Ferovića, trajao je sedam mjeseci prije nego što je u aprilu 1984. godine objavljen album Das ist Walter. Tiraž je bio skronnih 3.000 primjertaka, a na kraju su dogurali do 100.000. I zvijezde su rođene. Uporedo sa muzikom startaće sa TV serijalom “Top lista nadrealista”, a 1984. krenut će na koncertnu turneju s 60 koncerata po najvećim dvoranama u bivšoj Jugoslaviji i postai najveća rock atrakcija nakon samo jednog objavljenog albuma.[6]

Na jedan skandal iz tog perioda skoro se zaboravilo. Naime, na koncertu u Rijeci, govoreći o pojačalu koje se u tom trenutku pokvarilo, Nele Karajlić je rekao: “Crk'o Marshal… mislim na pojačalo,” što je prepoznato kao dosjetka na račun smrti Maršala Tita. Ovaj događaj je doveo bend u nevolje.[4] Mediji su ih kritizirali, a kampanja protiv njih rezultirala je otkazivanjem koncerata i uklanjanjem Top liste nadrealista iz programa televizije.[8] Skandal je čak privukao pažnju i UDBA-e. Spasili su ih neki od vodećih liberalnih intelektualca, kao i časopisi poput Poleta, Mladine i Slobodne Dalmacije koji podižu svoj glas u odbranu članova grupe tako da se ta afera završava bez zatvorskih kazni.[7]

Do devedesetih godina snimili su četiri albuma, a onda su ratna dešavanja u Jugoslaviji poremetila Neletove I Sejine relacije. Odnos između vodećeg dvojca benda Davora Sučića i Nenada Jankovića, postaje sve hladniji . Krajem ljeta 1990. Sučić obavještava Jankovića da više nije zainteresovan za saradnju s njim. POčeli su raditi svaki za svoj groš, a onda se u aprilu 1992. godine Janković seli u Beograd gdje nastavlja karijeru sa sastavom pod imenom Nele Karajlić & Zabranjeno Pušenje (kasnije preimenovan u The No Smoking Orchestra), dok u opsjednutom Sarajevu ostaju Sučić, Mirko Srdić, Zenit Đozić, Boris Šiber i dizajner omota albuma Zabranjenog pušenja Srđan Velimirović te pokreću ratno izdanje Top liste Nadrealista.

U poratnim godinama su se svađali oko prava na ime “Zabranjeno pušenje”. Sejo je pobijedio Neleta, koji je mijenjao nazive svoga beigradsjig benda, u kojem je jedno vrijeme bio i Emir Kusturica. Sejo je zaštitio ime Zabranjeno pušenje, što Nele nije podržao, ali nije pokrenuo sudski postupak. Tada su jedni drugima slali otrovne poruke na relaciji Beograd – Sarajevo. A onda su se jedno vrijeme smirili.

Zadnjih dana sve je eksplodiralo. Kao da I jednom I drugom treba medijske halabuke. Počelo je tako štp je Sejo Sekson pokrenuo je tužbu protiv Neleta Karajlića, tvrdeći da je Nele lažno predstavljao kao vlasnik autorskih prava na njihove pjesme.

Nele je objavio saopštenje u kojem je objasnio svoju stranu priče. Kaže, ako ga sjećanje na vara, da je ime “Zabranjeno pušenje” dala Neleova majka prije 30 godina. Ne spori da je Sejo Sekson autor mnogih pjesama, ali Nele također ima autorskih doprinosa.

“Otkrili smo da je potpisivao nelegalne ugovore i predstavljao se kao vlasnik djela prijeratnog “Zabranjenog pušenja”. Sad smo vidjeli i projekt sa Stefanom Milenkovićem, gdje su naše pjesme zloupotrebljene, bez naše dozvole, bez kontaka s vlasnicima djela… I naši snimci su završili također u nelegalnim ugovorima, gdje se predstavio kao vlasnik toga. Tako da ćemo svoja prava morati zaštiti na sudu – kaže Sejo Sekson.

Govori da ranije nisu znali da se Karajlić lažno predstavljao kao vlasnik tih djela.

“Ja sam vlasnik većine tih djela. Članovi benda su prije rata zajednički finansirali te snimke. Danas on prodaje te snimke bez našeg zananja. Odbio je da stornira ugovor, tako da moramo sudski riješiti – poručuje Sejo Sexon.

Tako je krenula sapunica, pljušte saoćenja s obje strane, ali i optužbe, te etiketiranja po nacionalnoj liniji. Rat poprima i dimemnzije političkog obračuna. Sejo i dalje Neleta zove izdajnikom, pronalazi njegove slike u uniformi vojvode kako juriša na tenk prema Sarajevu.

Muzičar Nenad Janković poznatiji kao dr. Nele Karajlić, odgovorio je na poslednje saopštenje frontmena Zabranjenog pušenja Seje Seksona koji ga je još jednom upozorio da prestane da iyvodi pesme njegovog benda i zapretio mu je tužbom.

“Nadao sam se da je na internetu našao nešto novo, drugačije, koje ni ja nisam ranije znao. Jedna fotomontaža, par preuzimanja mojih izjava iz rekla-kazala izvora, jedna analiza nekog mog intervjua, jedna pjesma… Šteta! Bio sam uvjeren da ću otkriti nešto novo o sebi. Ništa novo za moj četnički status. Još uvijek sam daleko od čina vojvode. – kazao je u svom saopženju Nele Karajlić, te se prisjetio svojih pjesama o Radovanu, Abdiću i Gotovini.

“Jedna je govorila o Radovanu, jedna o Abdiću, a jedna o Gotovini. Ovu o Radovanu već znate. Druge dvije su „Ko ne voli Abdić Fiću, osuo se po glaviću“ i „Ko ne voli Gotovinu, popušio polovinu“. Zato mi nije jasno zašto sam poslije ove pjesme ostao samo četnik? Trebalo bi da budem razapet (hvaljen) sa sve tri strane.

Cijeli moj rad obežen je ironijom i sarkazmom. Isti je slučaj i sa ovom pjesmom. Ne znam šta je tu čudno. Razumijem i lament nad gradom koji je mnogo propatio u hiljadu dana opsade, te strahote koje je taj svijet dole doživio.Sve je to užas koji sam ja predosjećao i protiv koga sam se borio dok je borba imala smisla. Vjerujem da se Sejo sjeća na šta sam ja upozoravao dvije godine prije rata?

Kome sam ja snimao Nadrealiste? Kome sam se obraćao, ako ne njemu i tim ljudima koji dole žive. Za te skečeve nije potrebno da šaljem linkove. Jako ih dobro poznaje cijela Jugoslavija. Moj jedini cilj bio je mir.

Zbog tog mira sam podržavao reformiste. Jedini političar kojem sam tada stisnuo ruku bio je Ante Marković. Radovana, Aliju, Tuđmana, Slobu nikada u životu nisam vidio, a ni podnosio.

Podjela pjesama na većinske i manjinske autore mi izgleda kao dirljiv pokušaj postavljanja pitanja gdje sam ja u toj priči? Nikada nisam negirao Sejino autorstvo. Prijavljujući pjesme koje izvodim, svakoj sam stavio i ime autora.

Nikada nisam negirao Sejin nevjerovatni talenat sklapanja stihova, ali, šta bi od tih pjesama bilo da ih je pevao neko drugi?

Na kraju prihvatam prijedlog mog bivšeg kolege da s ovo malo srca pjevam samo svoje pjesme. – poručio je Nele iz Beograda Seji Seksonu. Sada treba očekivati Sejino saopćenje, pa onda Neletovo… Dok se ne umore. (Naj portal)

Poznati

Šekib Mujanović za ‘Naj portal’: Ružno je da sjećanje na Esmu Redžepovu niko ne njeguje

Published

on

Šekib Mujanović za ‘Naj portal’: Ružno je da sjećanje na Esmu Redžepovu niko ne njeguje

Šekib Mujanović je već decenijama prisutan kako na bh. i na regionalnoj estradi. Mnogobrojne pjesme su snimljene tokom njegove karijere, a desetine njih izdvojile su se kao hitovi. Ali, on se nije previše prezentirao u javnosti, stiče se utisak kao da je namjerno izbjegavao medije.

Medijski se povukao

– Ja se jesam u posljednje vrijeme medijski povukao, mada ja nastupam istim intezitetom, Radim svirke, nastupe, koncerte. Upravo sada trebam da snimim spot za novu pjesmu, pa će me biti više u medijima. Bit će to jedan dobar, veseli narodnjak- rekao nam je Šekib na početku razgovora.

Razgovor sa Šekibom smo vodili u Njemačkoj na imanju Edina Hadžipašića. A iz nas je bila velika livada/ njiva, a na naše pitanje da li je nekada radio na njivi odgovorio je iskreno:

– Naravno da jesam. Roditelji i daidže su me slali na njivu da radim i tim radom sam se i očeličio. To je bio taj neki jagodarski kraj, pa sam išao da sadim, plijevim, berem jagode. Mada moram da budem iskren nikad nisam volio nešto previše da radim na zemlji. Sjećam se kada se kukuruz brao, pa namjerno sjećem i kukuruz i travu jer sam znao da će daidža da poludi i onda on mene potjera. A, ja sav sretan da me otjerao.

Kada si postao svjestan da si muzikalan?

– Bilo je to u mojim vrlo mladim, ranim godinama, ne znam da li sam imao desetak godina. Samo me muzika zanimala, snimam sebi neke pjesme, vježbam i, sve tako do tog mog prvog nastupa. Bilo je to u našoj Mjesnoj zajednici i bio je 8. mart. Nastupao sam sa mojim drugom Almirom. Imali smo harmoniku i jedan mikrofon.

Lijepa priča

Onda je uslijedio festival „Mladi graditelji“ u Brčkom i moj brat rahmetli je izabrao pjesmu „Danima te čekam“ od Šabana Šaulića. Mene je tada takva trema spucala da to ni danas ne mogu da objasnim. Kada sam izašao na binu fokusirao sam se na jedan reflektor, gledao svo vrijeme u njega. Nisam se smio fokusirati na narod, publiku. I, onda je krenulo.

Svojevremeno je Šekib imao tu čast i zadovoljstvo da snimi duet sa rahmetli Esmom Redžepovom?

– Pa, tu pjesmu je radio moj dobar prijatelj Rasim Korajac. I, ta pjesma kada se rodila, kada je bila zamišljena kao duet, mi smo u njoj čuli Esmu Redžepovu. Onda sam aplicirao kod gradskih vlasti u Brčkom da nam daju neki novac i, boga mi su nam dali oko 7 ili 8 hiljada maraka. Tim novcem smo finasirali pjesmu, snimanje u studiju u Makedoniji. Bila je to zaista jedna lijepa priča.

Danas je njena kuća pusta ili bolje rečeno opustošena, da li si vidio te slike?

Opustošena kuća Esme Redžepove, iz doma skoro sve odnijeto

– Nisam, ali sam u toku te priče. Ja sam ostao u kontaktu sa jednim od njenih pedesetoro djece koja je ona usvojila. On se zna sa vremena na vrijeme zna požaliti kako sjećanja na nju niko ne njeguje. To je zaista ružno, a Esma je bila velika kao čovjek. A svojevremeno je kao Jugoslovenka u svijetu bila proglašena kao kraljica cigana, kraljicom Roma. Nažalost zajedničkih nastupa nismo imali.

Sočan trač

U trendu kod mladih pjevača je snimanje covera?

– Pa mislim da je to zaista korisno. Neki mladi pjevači bez da su snimili jednu njihovu vlastitu pjesmu, na coverima su napravili baš jednu lijepu karijeru. Ali, ja sam za to da, ako se neko odluči da snimi cover taj isti treba ili mora da bude dobar kao original ili čak i bolji. Meni je baš drago kada se neka pjesma izvuče i postane opet popularna, i zaista vidim svrhu tih covera. A, to rade i muzičari i pjevači na svjetskom nivou, to jest u svijetu.

Privatan život držiš daleko od medija, estrade?

– Ja ti nisam nešto klasična estrada u tom nekom smislu. Ja volim ostati zatajen, ne bih se baš previše eksponirao sa privatnim životom u javnosti. To je jednostavno moje i ne dam nikome. A, sve je stvar izbora, neko to želi, neko ne. Ja još uvijek vjerujem da ljudi više vole da slušaju dobru pjesmu već da čuju neki sočan trač.

Na kojoj si trenutno životnoj relaciji?

– Iskreno, Brčko je moja baza, a mi smo pjevači u ovom poslu leteći. Pa me tako često ima i u Austriji gdje smo kao porodica jako dugo živjeli.

Da li si svojevremeno odbio neku pjesmu, a onda ta ista postala hit kod nekog drugog pjevača?

Šerif je zakucao

– To je vjeruj mi, noćna mora svakog pjevača. Ponudi ti se pjesma, pa kad trebaš da je otpjevaš ti je odbiješ, a onda razmišljaš, pa možda je neki budući hit. Meni je nuđena pjesma „Med i slatko grožđe“, koju je snimio Nikola Rokvić. Ali eto ja sam je odbio, a razlog ni dan danas ne znam. Mislim da je to Nikoli Rokviću najbolja pjesma u karijeri. Pa i pjesmu koju je snimio i Šerif konjević „Ko je ona“ ja sam odbio. Šule i ja smo sjedili zajedno kada je on tu pjesmu stvarao uz gitaru, ja sam je raspjevavao. Da sam mu rekao da da meni tu pjesmu, on bi mi je dao, ali eto nisam. Ali, nije mi žao, Šerif ju je baš dobro zakucao – kazao je Šekib.

Bato Šišić (Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending