Sudbine
Sudbina je dovela u ovaj dvorac: DOBILA JE POSAO SLUŽAVKE U KUĆI BOGATE STARICE, NE SLUTEĆI DA JOJ JE TO BAKA
Mnogi će reći da je život prepun slučajnosti. a možda je zapravo sudbina ta koja nas vodi tamo gdje bi trebalo da budemo. Ovo je jedna takva priča.
Triš je imala 18 godina kada je zatekla majku na podu, onesviješćenu. Upravo se vratila kući iz škole i stavila torbu na kuhinjski pult. Pozvala je majku, ali nije bilo odgovora. Našla je u besvjesnom stanju…
Triš je odmah pozvala hitnu pomoć. Njena mama je još uvijek disala. Međutim, Triš u tom trenutku nije imala pojma šta će se desiti. Trišina mama je imala moždani udar zbog koga je pretrpila oštećenja. Više nije mogla da radi, a njena ušteđevina je otišla na medicinske račune.
Triš je znala da se njen san da može da uči nikada neće ostvariti. Uspjela je da završi školu i onda je morala da preuzme odgovornost i nađe posao. Od ušteđevine njene majke ništa nije ostalo. Njihovi životi su zavisili od Triš.
Nažalost, Triš i njena mama su živkele u malom gradu i nije im bilo lako da dođu do posla. Dakle, to je značilo da je Triš morala da prihvati bilo koji posao. Vidjela je oglas u lokalnim novinama za mjesto sobarice. Odlučila je da se prijavi.
Bila je to posljednja stvar koju je željela da uradi, ali nije imala nikakav izbor. Dakle, pozvala je broj na oglasu i desilo se da je to bila pozicija u popularnom domu za bogate starije dame. Zvala se gospođa Džonson i vjerovatno je bila jedna od najpoznatijih ljudi u njihovom malom gradu. Uzgred, bila je i slijepa.
Potpuno je izgubila vid nakon što je vruće ulje isprskalo. Bila je poznata i po tome što je bila prilično zla starica. Domaćica gospođe Džonson, Seli, dogovorila je da Triš dođe na intervju istog popodneva. Triš je bila zadovoljna, barem je to bio poziv za posao. Nadala se da gospođa Džonson neće biti previše grozna prema njoj.
Triš je odvezla mamin stari auto do mjesta gdje je živjela gospođa Džonson. Bio je to najbogatiji dio grada na vrhu brda. Poželjela je da tamo da živi. Stigla je na odredište i pokucala na vrata. Seli je otvorila vrata i pustila je unutra. Pokazala je Triš da krene prema dnevnoj sobi, gdje je gospođa Džonson pila šolju čaja.
Naravno, Triš je znala da ovaj prvi utisak mora da bude sjajan. Triš je pozdravila staricu, koja je pitala ko je ona. Rekla joj je da joj se sviđa njen glas, što je bilo dobro. Gospođa Džonson uopšte nije djelovala užasno ili mrzovoljno kao što su svi tvrdili. Pitala je Triš za njene godine i ona joj je rekla da će uskoro imati 19 godina, a starica joj je odgovorila da će njena unuka napuniti takođe 19.
Triš je pitala gospođu Džonson gdje je njena unuka, ali je starica počela da se trese i bila je prilično uznemirena. Rekla je Triš da ne treba da brine o njenom privatnom životu, ali i da će joj dati probnu nedelju u kući.
Te nedelje, Triš je naporno radila. I zato je djelovalo da je gospođa Džonson zadovoljna. Bio je njen četvrti dan u kući i Triš je primijetila da gospođe Džonson nema nigdje. Konačno je odlučila da pita Seli gdje je.
„Pa“, odgovorila je Seli, „danas je dan kada joj je kćerka umrla. Svake godine se zaključava na ovaj dan, tako da je nećete vidjeti do sutra.”
Naravno, Triš je bila iznenađena, mislila je da je preminula staričina unuka. Triš joj je ispričala kratku istoriju, objašnjavajući da se njena kćerka pomiješala sa lošom masom i da je zbog toga zatrudnila sa 15 godina. Bebu je dala na usvajanje kada je imala dvije godine, a nedugo zatim je umrla u saobraćajnoj nesreći. Triš je bila šokirana, i ona je bila usvojena. Konačno je pomislila koliko je srectna što ima svoju mamu.
Slijedećeg dana, Triš se vratila na posao kao i obično. Ali odjednom je čula tresak koji je dolazio iz sobe gospođe Džonson. Ušla je unutra da vidi šta se dogodilo. Vidjela je staricu kako kleči na zemlji. Okvir za slike je pao.
“Pusti da ti pomognem!” – pritrčala je Triš starici, a kada je vidjela sliku pitala je “Ko je to…”.
Triš je okrenula okvir i uzdahnula. Iznenađujuće, osoba u okviru slike bila je ona kao dijete! Naravno, bila je šokirana i zbunjena i pitala je staricu zašto ima njenu fotografiju.
Gospođa Džonson je bila još više zbunjena. Triš je objasnila da je djevojčica na fotografiji ona, a starica je logično počela da plače.
“Ako je ovo istina, to znači da si ti moja unuka!”
Triš je ponovo uzdahnula, rekla je gospođi Džonson da je usvojena. Pristala je da uradi DNK test slijedećeg jutra.
Naravno, DNK rezultati su pokazali da je Triš unuka gospođe Džonson. Starica je rekla Triš da se ona i njena majka odmah usele, da više neće željeti ništa. Bila je tako sretna što ponovo ima porodicu.
Naravno, Triš je vjerovala da ju je sudbina dovela u tu kuću. I, konačno, njena majka se uselila i dobila najbolju njegu koju novac može da kupi. Najbolji dio je bio što je sada Triš mogla da uči, bio je to njen san za koji je mislila da se nikada neće ostvariti. I naravno, gospođa Džonson konačno više nije bila usamljena. (Naj portal)
Sudbine
Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!
Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.
„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.
Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.
„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.
Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.
„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“
Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.
„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.
I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.
Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.
„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.
Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.
„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.
Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.
„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.
Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)
-
Astrologija4 godine
Lunarni kalendar: MJESEČEVE MIJENE ZA 2021. GODINU
-
Zanimljivosti4 sedmice
Horor u BiH: Bh. pjevačicu brutalno pretukao suprug, snimak kako je udara nogama u glavu ledi krv u žilama
-
Vidoviti ljudi4 godine
Proročica Vera Čudina “ne vidi” ništa lijepo: TEK NAM PREDSTOJI HAOS, JER STIŽE OPASNIJI VIRUS OD KORONE!
-
Zanimljivosti4 mjeseca
Nafakali doktor Edib Šarić iz Mostara: DOBIO 17 AUTOMOBILA NA POKLON