Sudbine
Život u šumi: NIKOLA JE NAPUSTIO VELEGRAD I SA DJEVOJKOM ODLUČIO DA ŽIVI KAO PUSTINJAK
Velegrad sa 18 miliona stanovnika, Nikola Borić je prije devet godina, zamjenio životom u selo sa osam stanovnika, na rubu Parka prirode Papuk, koji je smješten u Požeško-slavonskoj županiji u Hrvatskoj. Za njega mnogi tvrde da je jedan od najljepših parkova prirode u Hrvatskoj, a ujedno i prvi hrvatski geopark pod UNESCO-ovom zaštitom..
Inače, ovaj dugogodišnji kondocioni trener koji je sportiste pripremao za Olimijske igre i svjetska prvenstva i živio u Adis Abebi, Berlinu, Amsterdamu, Istanbulu u jednom momentu je poželio drugačiji život – bez smoga, bez ikakvog otpada, bez smeća, te ujedno pomoći lokalnoj zajednici i sebi pronaći neki mir.
I više se nije vratio, ni požalio zbog ove odluke.
Danas Nikola sa svojom djevojkom Zoranom svu hranu dobija s vlastite farme, a udružili i sa kooperantima koji slično razmišljaju i pokrenuli klaster pod nazivom Made in Papuk.
Kako izgledaju njihovi dani, sa čim se sve suočavaju, o čemu razmišljaju, gotovo svakodnevno objavljuje Borić na Facebook profilu “Život u šumi”, gdje ga prati više od 53 hiljade ljudi.
Navodi da su uspjeli biti 80% samoodrživi, a u trgovinu po namirnice nisu morali otići čak tri mjeseca, prenosi BUKA.
“Skoro pa kompletna hrana za naše kućanstvo je s farme, dok neke stvari poput ulja i ribe uzimamo ili mijenjamo s našim prijateljima iz klastera. Od aprila priroda nas časti samoniklim biljem, gljivama, voćem, povrćem i mesom, a i zimnica i sokovi su spremni i na policama.
Voda je besplatna također, izvorska za piće, a tehnička iz bunara. Dućan je rijetko i minimalno za kavu, sol, rižu, začine kojih nemamo te sredstva za čišćenje i higijenu koje nismo još uspjeli sami napraviti”, napisao je Nikola na svom Facebook profilu, a objava do danas ima preko pet i po hiljada lajkova.
U objavi je otkrio i da Zorana sama radi većinu krema, pastu za zube i sapun, a umjesto omekšivača za rublje koriste svoj domaće jabukovo sirće i koju kap eteričnog ulja.
“Trebalo nam je pet godina da na svojim greškama u ovom specifičnom okruženju i mikroklimi shvatimo kako imati vlastiti vrt, kako uzgajati svinje, kokice, guske, koze i pčele te kako sami da izradimo kuću od materijala koji nas okružuju i to sve u skladu s prirodom. Tek sad možemo ponosno reći da smo uspjeli”, stoji u Nikolinoj objavi.
A sam početak nije bio lak, niti je Borić znao, kada je prvi put uočio oglas o prodaji parcele, da će to biti njegov budući raj. Prvih osam mjeseci je živio kao pustinjak, ali je ubrzo shvatio da to nije dobra ideja, pa je počeo uzgajati svoju hranu.
Prisjećajući se svojih početaka, navodi da su na farmi prvo krenuli sa uzgojem svinja, primarno radi zarade, ali one danas obavljaju još jedan bitan posao ruju zemlju i tako je pripremaju za sadnju povrća.
Takođe na farmi imaju puno starih sorti voća, poput šljiva, jabuka, kruški, oraha.
Borić drži i beplatna predavanja širom regiona, a napisao i knjigu “Šuma je moj dom” gdje je opisuje svoj put od vrhunskog sportaša, čime mu je obilježen veći dio života, do potpuno samoodrživog života u šumi.
“Knjigu sam prije svega posvetio svima onima koji jako dobro čuju svoj unutarnji glas, vapaj za promjenom u životu i povratku prirodi, ali nisu se još odvažili na prvi korak, kao i onima kojima je draže biti vani u prirodi nego među betonskim blokovima ili na asfaltu, te svima kojima je dojadio ovaj sustav i koji vide nadolazeću promjenu i svjetlo na kraju mračnog tunela”, početne su riječi ove inspirativne knjige.
Navedimo i da su o Borićevom životu HRT i BBC snimili dokumentarce, a nedavno je osvojio i nagradu National Geographica u kategoriji Odgovor na klimatske promjene s klasterom Made in Papuk. (Naj portal)
Sudbine
Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!
Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.
„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.
Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.
„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.
Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.
„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“
Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.
„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.
I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.
Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.
„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.
Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.
„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.
Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.
„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.
Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)
-
Astrologija4 godine
Lunarni kalendar: MJESEČEVE MIJENE ZA 2021. GODINU
-
Zanimljivosti4 sedmice
Horor u BiH: Bh. pjevačicu brutalno pretukao suprug, snimak kako je udara nogama u glavu ledi krv u žilama
-
Vidoviti ljudi4 godine
Proročica Vera Čudina “ne vidi” ništa lijepo: TEK NAM PREDSTOJI HAOS, JER STIŽE OPASNIJI VIRUS OD KORONE!
-
Zanimljivosti4 mjeseca
Nafakali doktor Edib Šarić iz Mostara: DOBIO 17 AUTOMOBILA NA POKLON