Pratite nas

Sudbine

Muškarce odbija ono što Savana radi: ŽIVOT ŽENE KOJA NJEGUJE KROKODILE OSTAVLJA BEZ DAHA

Published

on

Neustrašiva Savana Bohan sa Floride život je posvetila njegovanju krokodila, a više i ne broju koliko ih je ukrotila. Za nju nijedna životinja nije preopasna, već smatra da su to ljudi.

Kako ima veoma neobičnu profesiju, susretala se sa vrlo zanimljivim situacijama. Dok su stranci umirali od straha zbog gimzavaca, ističe da muškarci mnogo zaziru od nje, te otkriva da su rijetki oni koji imaju hraborsti da je pitaju da izađu, te da se skoro nije pojavio neki koji ispunjava njene kriterijume.

Smatra da njen snažni karakter i profesija utjeruju strah u kosti muškom rodu, a posebno to čini njen omiljeni masivni kubanski krokodil kojeg zove “Big Boss Ričard”.

“Vjerujem da se većina ljudi boji izlaziti s ovako snažnom ženom koja svakodnevno radi opasnim zvijerima – rekla je Savana.

Ističe da partner sa kojima bi stupila u vezu mora da bude neustrašiv poput nje.

“Muškarce odbija ono što radim, ali mi je svejedno jer tako i onako više volim aligatore i krokodile. Za razliku od muškog pola, životinjske namjere su uvijek jasne – smatra ova dama.

Upoređujući svoje gmazove s nekim muškarcima s kojima je došla u kontakt, Savannah vjeruje da je ljudske motive “teže shvatiti”, ali ističe da kolege s kojima radi su sjajni i poštuju je.

“Međutim, internet je prepun muškaraca i žena koji misle da ne odgovaram ovom položaju, jer sam žensko i imam južnjački naglasak. Ipak, ne dopuštam da mi smeta njihova mržnja ili želja da budem povrijeđena – rekla je.

Nerijetko joj pišu da je pitanje dana kada će umrijeti među aligatorima. Ošak, ona ne odustaje.

Savana je oduvijek obožavala životinje, ali ljubav ga onim opasnijim je postajala sve veća. Još kao veoma mlada naučila je kako da se nosi sa manjim krokodilima i gušterima, dok je radila u zoološkom vrtu za reptile u Kaliforniji. Međutim, njene su odgovornosti porasle kada se pridružila “Gatorlandu”, velikom parku za aligatore. Prije sedam godina je započela druženje sa njima koji su minimum duplo veći od nje.

U njenom radnom danu lista obaveza je podugačka.

“Dolazim na posao rano ujutro i provjeravam sve životinje o kojima lično brinem; hranjenje, postavljanje područja za gnijezdenje, čišćenje, razne aktivnosti za životinje, uključujući i ogromne aligatore, morske krokodile, američke krokodile i kubanske krokodile – navela je
Napominje da je opasnost uvijek prisutna.

“Jednog dana gospođi je ispao telefon u naše glavno jezero i morali smo otići čamcem po njega jer ga je ispustila baš ispod trema. Morali smo veslati čamcem po mraku da uzmemo telefon – prepričala je. Dok su tražili telefon, susreli su se sa ogromnim aligatorom.

“Dok smo tražili telefon, susreli smo se oči u oči sa četiri metra visokim aligatorom. Srećom on se uplašio jednako nas kao i mi njega, mislim da smo ga možda probudili iz sna. Okrenuo se i poprskao nas snažnim zamahom repa i brzo smo pobjegli odatle, ali uspjeli smo spasiti telefon – prepričala je.

Sa druge strane, Savanah prepričava da je aligatori i krokodili o kojima ona brine prepoznaju, kao i da ona njih sve zna po imenu.

“Njihovi obrasci ponašanja su različiti pojedinačno, tako da je upoznavanje ključno za rad s njima – objašnjava.

Ne krije da se suočavala sa mnogim ponižavajućim komentarima, jer većina javnosti misli kako njeno zanimanje nikako nije za jednu damu. Međutim, ova hrabra žena ne mari mnogo za glasine i ne dozvoljava joj se bilo ko miješa u ljubav prema opasnim stvornjima, kao i brigu o njima.
Kako vrijeme prolazi, sve je više i ljudi koji joj se dive, a ona je sretna jer je ostvarila jedan od velikih životnih ciljeva – radi posao koji obožava.

“Ne biste vjerovali, ali puno je žena koje rade na zaštiti krokodila i sve smo jedna drugoj velika podrška. Ja sam, definitivno, postigla svoj životni cilj – zaključila je. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending