Pratite nas

Zanimljivosti

S druge strane granice: SJEDE ZA ISTIM STOLOM U BAŠTI KAFIĆA, JEDAN PIJE PIVO U BELGIJI, DRUGI U HOLANDIJI

Published

on

Prelazak granice sa drugom državom po pravilu povezujemo sa potrebom izrade pasoša, a potom i vize, ako je potrebna. Osim toga, putovanje u inostranstvo je gotovo uvijek uzbudljiva avantura i dodatna doza novih emocija i utisaka!

Ali zamislite na trenutak kada biste morali da pređete granicu svaki put kada, recimo, odlučite da odete u kupovinu ili želite da sjednete u omiljeni kafić. Čudno, zar ne? Ali za stanovnike malog mjesta Barle ova situacija je prilično uobičajena.

Grad, odnosno selo Barle, nalazi se 5 kilometara od holandsko-belgijske granice, a u njemu živi oko 9 hiljada ljudi. Do njega možete doći redovnim autobusom koji polazi iz grada Brede. Barle je sličan stotinama drugih malih, ali na svoj način simpatičnih i ugodnih kutaka sjeverne Evrope, s izuzetkom male nijanse – njegov glavni dio je belgijska enklava koja pripada pokrajini Antverpen.

Selo je doslovno podijeljeno između Belgije i Holandije graničnom linijom. Belgijski dio se zove Baarle-Hertog, a holandski dio se zove Baarle-Nassau. Razlog za tako čudnu podjelu je drevni feudalni odnos. Teritorija modernog Barla bila je naseljena od davnina, ali prvi dokumentarni dokazi (iako vrlo sumnjivi) o postojanju naselja potiču iz 992. godine. Borba za vlast između nekoliko plemića 1198. godine dovela je do toga da je jedan od njih postao gospodar drugog i dao dio zemlje, ali je zadržao kontrolu nad dijelom svojih vazala.

Kasnije je ipak stekao nezavisnost, uz kontrolu svojih vazala, koju je kasnije pretvorio u pravo posjedovanja određenih zemalja. Pa, Vestfalskim mirom su konačno fiksirane postojeće granice, kada je jedan dio sela postao nezavisan od Holandije, a drugi pripao španskim Habsburgovcima. Čini se, nije li lakše ovu teritoriju učiniti neutralnom i riješiti se svih vrsta graničnih nijansi? Očigledno nije lakše, jer su vlasti obje zemlje pristupile pitanju određivanja granica sa svom odgovornošću i savjesnošću, čineći graničnu liniju “vrhunac” Barlea.

U pješačkoj zoni granice su ocrtane posebnim oznakama u obliku bijelih krstova, a na kolovozu – metalnim podloškama. Jednostavno, stanovnici Barla se mogu naći u drugoj zemlji sa svojim jedinstvenim karakteristikama, jednostavnim prelaskom preko krsta ocrtanog na pločniku! Tako, na primjer, trgovine i restorani koji se nalaze u holandskom dijelu Barlea ne rade nedjeljom, dok objekti na belgijskoj strani, naprotiv, imaju mnogo duži radni dan.

U nekim kafićima i restoranima granična linija prolazi tačno na sredini hodnika, pa kada se holandski dio zatvori, možete nastaviti da se opuštate jednostavnim prelaskom za sto na belgijskoj strani. Čitav život građana Barle uređen je u skladu sa granicama određene države. Radi praktičnosti, kućni brojevi su označeni bojama državnih zastava, a i znakovi su izrađeni u posebnom dizajnu. Stoga se svaka šetnja po selu lako može pretvoriti u igru ”Pronađi 10 razlika“. I sa pravnim suptilnostima sve je vrlo jasno.

Državljanstvo osobe određuje se prema zemlji u koju izlaze ulazna vrata njegove kuće. On plaća porez državi u kojoj se nalaze ulazna vrata njegove organizacije, a dijete može postati Holanđanin ili Belgijanac, ovisno na kojoj teritoriji se nalazi mjesto u kojem je rođeno. Od Drugog svjetskog rata granice u Barli su formalne, zahvaljujući carinskoj i ekonomskoj uniji Beneluksa.

A formiranje šengenske zone omogućilo je i drugim Evropljanima, kao i strastvenim putnicima i turistima iz cijelog svijeta, da se pridruže zabavnom teritorijalnom incidentu. Danas Barla ima dvije gradske vijećnice, dvije policijske stanice, dvije katedrale i dvije bolnice. Građani prelaze državne granice na desetine puta dnevno. Štaviše, uslovno “putovanje u inostranstvo” za stanovnike Barlea ponekad se obećava jednostavnim izlaskom iz kuće: u nekim oblastima holandsko-belgijska granica počinje odmah na kućnom pragu. (Naj portal)

Zanimljivosti

VIDEO Slučajni susret otkrio zanimljive detalje: Koji Sarajlija je najmlađi taksista u Evropi

Published

on

Edin s našim novinarom Batom Šišićem

Mjesec je novembar, a u Sarajevu pao prvi snijeg. I, kako obično biva sa vremenskim nepogodama veći dio građana koristi usluge taksista grada Sarajeva. A takom mog kratkog boravka u Sarajevu bio sam i ja njihov potrošač.

Osmijeh od uha do uha

Iskreno, obično se ne vozim Sarajevo taxijem iz nekih mojih prijašnjih loših iskustava sa tom firmom. Ali, ovaj put mi se mnogo žurilo i nisam birao, a prvi taksi koji sam zaustavio bio je upravo Sarajevo taxi. I, tako sjedam u auto, a odmah po ulasku dočeka me osmijeh vozača, kako se kaže u narodu, od uha do uha. Dečko jako mlad, veseo, komunikativan.

Pruža ruku da se upoznamo i reče da se zove Edin Čaušević. Vidio sam da je po godinama veoma, veoma mlad, pa moja novinarska znatiželja nije mi dala mira, pa ga upitah za godine. I, tako započe naša veoma zanimljiva komunikacija.

– Ja sam najmlađi taksista u Sarajevu, ako ne i u BiH ili bolje rečeno u Evropi. Imam samo 19 godina i naslijedio sam zanimanje moga oca, koji je bio dugogodišnji taksista u Sarajevu. Ustvari ovo je porodišni posao i naša porodična tradicija. Ima još mladih taksista, ali ja sam opet najmlađi od njih, jer ta neka starija generacija i generacija mog oca polagano odlaze u penziju, pa mi djeca preuzimamo. Nastavljamo zanimanje i posao kojim su se oni bavili. Moram da kažem da se mi mladi taksisti svi držimo zajedno, pazimo jedni na druge – rekao nam mladi Edin.

Njihovo dijete

Kako su te prihvatili stariji taksisti?

– Veoma, veoma lijepo. Mog tatu su svi poznavali i poštovali, ustvari prihvatili su me kao da sam njihovo dijete, što realno i jesam. Veoma često me kontaktiraju, nude pomoć pitaju me da li znam sve ulice, kako se općenito snalazim u poslu. Ali, mi ove mlađe generacije više sa tim nemamo problema, svi imamo ove pametne telefone, aplikacije. Jednostavno posao taksiste je veoma, veoma zanimljiv.

 

Po ulasku odmah sam primijetio da si veoma komunikativan, nasmijan.

– Iskreno taksisti su ogledalo svakog grada, ambasadori svakog grada. Jer svaki stranac koji dođe u grad većinom sjedne u taksi i, prvi njihov susret sa nekim recimo iz Sarajeva je upravo vozač taksija. Jednostavno taksista stvara prvi utisak o jednom gradu. Ja govorim više stranih jezika tako da mi je to jedna olakšavajuća okolnost po pitanju ovog posla i komunikacije sa ljudima.

Edin Čaušević osim što vozi taksi, uporedo sa poslom je i student.

– Da, tako je. Studiram informatiku, softverski inžinjering je bio moj izbor. To je ono što ima smisla uz ovaj posao koji radim. Jer u ovom poslu sam slobodan, nemam ograničeno vrijeme, tako da mogu da studiram.

Student Informatike

Kada završiš studij da li ćeš se nastaviti baviti taksijem?

– Jedno sigurno znam, da porodični posao neću ostaviti, ali vidjet ću šta će mi još život donijeti i gdje će da me odvede. Sa informatikom se može raditi iz svakog dijela našeg lijepog Sarajeva, tako da nismo ograničeni sa mjestom gdje se u tom trenutku nalazimo. A, meni je to veoma bitno da imam tu neku slobodu, koja meni mnogo znači.

Na pitanje da li je teško biti taksista u Sarajevu, Edin je odgovorio:

– Za mene zaista nije, jer mi svi mladi, pa tako i ja puni smo energije, elana. Meni se lično sviđa što upoznajem nove ljude, jedino je saobraćaj u Sarajevu malo specifičan. Ali, za mene je Sarajevo super u poređenju sa drugim gradovima u Evropi i regionu.

Da li se plašiš noćne vožnje, da li je bilo neprijatnih situacija?

– Da budem iskren, kako ja tako i moje kolege, mislim na ovu mlađu generaciju, mi baš biramo. Izbjegavam ili izbjegavamo da vozimo ljude koji su pijani ili pod dejstvom nekih od zabranjenih supstanci. Za sada zaista nisam imao nikakvih neugodnih situacija. Nekad ljudi to pogrešno shvate, ali zbog moje ili naše sigurnosti mi zaista biramo u trenutku koga ćemo da primimio u auto.

Siguran sam da je mnoge od vas koji ste ovo čitali, dirnula ova iskrena priča veselog i mladog sarajevskog taksiste Edina Čauševiča, čiji broj vozila je je 309 Sarajevo taksi.

Svaki nepoznati putnik, stranac koji uđe u njegov automobil shvatit će odmah koliko je Sarajevo, koliko je Bosna i Hercegovina gostoljubljiva zemlja i zemlja sa dosta mladih i veoma pametnih i talentiranih ljudi.

Bato Šišić (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending