Pratite nas

Sudbine

Jovica Kričak baš nema sreće: KUPIO CURU IZ ALBANIJE, A ONA UZELA PARE PA POBJEGLA SA PROVODADŽIJOM

Published

on

Jovica Kričak je vrijedan, častan i radan momak, da nema takvog, misle mještani sela Žunje. On je čobanin odmalena, i gotovo jedini preostali čobanin danas u svojoj okolini. Svakog dana vodi krave na ispašu, a u štali ih njeguje za potrebe domaćinstva. Jovica ima posla i u plasteniku, a obavezno se nađe posla i u bašti na otvorenom.

Da to nije sve što zna, govori i činjenica da od svog stada ovaca, priprema domaću vunu za pletenje. To je upravo i ono po čemu je naširoko poznat ovaj neoženjeni muškarac. Sve ovo Jovica radi iz ljubavi, ali, kako to uvijek biva, postoji jedno ali koje ga već duže vrijeme muči.

A to je činjenica da je još momak za ženidbu u svojoj četrdeset i drugoj godini, ali nada se dobroj sudbini i Božijoj volji da neka djevojka navrati do sela Žunje i zauvijek ostane u njegovoj porodici.

“Rijetko koja bi došla, kako koja godina sve teže. Neće nijedna u selo. Kako čuju selo Žunje, tako se sve začude i pitaju gdje je to. Pa nismo na Sjevernom polu – rekla je majka Božurka za Jutjub kanal koja je ispričala priču da su pored Srpkinja, željeli i djevojke iz Albanije, ali se na kraju sve završilo tako da su ostali i bez snahe i bez para.

Nakon što je jedna Albanka bila kod njih u kući, ali se spletom okolnosti nije snašla na selu, porodica Kričak se odlučila da ovaj put pozovu čovjeka koji se navodno bavi provodadžisanjem. Ali izgleda da se taj plan nije dobro završio.

“Mi smo išli preko ljudi koji to rade, pare nisu problem, ali ja sam takva da vjerujem čovjeku – priča majka koja objašnjava da je provodadžija imao samo priču, ali ne i želju da pomogne.

On je to sve kako izgleda radio iz interesa. Djevojka iz Albanije je kako stoje stvari, imala dogovor sa provodadžijom iz Srbije, kako Jovičina majka smatra, vjerovatno su podijelili pare.

Za razliku od prve djevojke koja je pošteno došla, sa cijelom porodicom, i koja je iskreno rekla da nije spremna za život na selu, druga je bila navodno prevarantkinja.

“Kod druge djevojke vidjelo se da to nije to. Ona nije silazila sa telefona, stalno je sa nekim pričala. A na dan kad je otišla, iščupala je kabl za telefon. Vidjela sam ja da je bilo nešto sumnjivo, neka kola stalno su navraćala tog dana. Ma rekoh ovo nisu čista posla. I samo što pomislih nešto tako, eto nje sa torbom bježi – objašnjava Božurka trenutak kada je shvatila da je njen sin i cijela porodica prevarena i od Srbina i od Albanke.

Jovica je ostao bez žene, majka Božurka bez para, a provodadžija od blama nije htio da se javi dugo nakon odlaska mlade.

Svakako, porodica Kričak nada se da će u budućnosti imati više sreće te da će njihov sin, koji kako kažu odlično plete, bolje od svake žene, pronaći svoju srodnu dušu u godinama koje slijede. (Naj portal)

Sudbine

Travar Mirsad Krnjić priprema biljni inzulin za dijabetičare: Kako je Siniša Pazdrijan iz Čazme nakon 15 godina normalizirao šećer

Published

on

Danas je u svijetu ključno pitanje – kako se liječi dijabetes i da li ima lijeka za ovu bolest? To je „bolest s kojom se živi”, ali bez obzira na sve oboljeli traže spas na sve moguće načine.

Takav je slučaj i sa 40-godišnjim Sinišom Pazdrijanom iz mjesta Čazma, koje se nalazi na nekih 40 kilometara udaljenosti od Zagreba, prema Bjelovaru. On se bavi poljoprivredom, ima svoj obrt, a obrađuje preko 300 hektara zemlje. Kaže, da u sezoni jedva odspava pet sati dnevno.

Od 2008. godine mu je dijagnosticiran dijabetes, tip 1, a zvanično od 27. oktobra ove godine on nije „šećeraš“. To mu je potvrdila i njegova doktorica na kontrolnom pregledu:

„Vi više niste za terapiju. Ubuduće pazite šta jeddete i pijte to što pijete, ako vam već pomaže – kazala je doktorica.

Inače, Siniša joj je sve ispričao da koristi biljnu terapiju čuvenog bosanskog travara Mirsada Krnjića za šećernu bolest, te je uz pomoć Konjičkog sirupa i čajeva u roku od nepuna tri mjeseca šećer uspio dovesti u optimalne vrijednosti. Doktorica nije negirala, niti osporavala njegove tvrdnje, ali je na osnovu medicinskih najsvježijih nalaza priznala da Siniši nisu potrebne niti tablete, niti inzulin, a primao je po 18 jedinica pametnog inzulina naveče.

„Moj šećer se uistinu stabilizirao i kreće se oko šest jedinica. Sve je to zasluga terapije Mirsada Krnjića iz Konjica – kaže Siniša.
On misli da je stres glavni okidač da jako mlad dobije dijabetes. Bilo je to 2008. godine. Bilo mu je sumnjivo što ima učestalo mokrenje, osjeća žeđ, stalnu glad, mršao je, osjećao stalno umor.

Odmah su mu propisali farmakološku terapiju, koju je uredno koristio.

“Kod šećeraša sve se svodi na vođenje računa o tome šta jedete, koliko jedete i koliko se recipročno tome krećete i sagorijevate kalorije. I naravno, redovno uzimanje lijekova. Vrijednosti šećera nisu bile u optimalnim granicama, ali su bile znatno niže od onih kada sam obolio. – priča Siniša.

Siniša Pazdrijan

Objašnjava kako su mu u nekoliko navrata mijenjali terapiju, jer neke tablete su nakon određenog vremena prestajale da daju rezultate.

„Uvijek su bile visoke vrijednosti šećera, ali uz tablete, ogranićenja u ishrani i pa i fizičke aktivnosti i sport, održavao se podnošljivim život onoliko koliko se moglo. Nije se živjelo punim plućima, ali nije bilo ni velikih potresa. Od prošle godine su mi uključili i 18 jedinica pametnog inzulina naveče – otkriva naš sagovornik.

Nosio se sa dijabetesom skoro 15 godina, ali nikada nije prestajao tražiti spasonosnu formulu za pobjedu te podmukle bolesti. Priznaje da je za njega bio blagi šok kada je morao preći na inzulin ali je, kako kaže, navikao se i na bockanje iz večeri u veče.

„Nada zadnja umire, pa sam se time vodio sve ove godine. Non stop sam istraživao informacije o dijabetesu, liječenje, iskustva, naučna saznanja…. I tako sam jedne prilike naišao ne neke priče ljudi koji su pobijedili šećernu bolest uz pomoć Krnjićeve terapije. Priznam, bio sam jako oprezan, pratio sam na forumima i recenzije, a onda stupio u kontakt sa ljudima koji su iznosili svoja svjedočenja.

Tada sam shvatio da to nije neka ubleha, već daleko ozbiljnija stvar, pa sam stupio u kontakt sa travarom Mirsadom Krnjićem iz Konjica. Djelovao mi je vrlo ozbiljno, shvatio sam da ima i znanje…. Bio sam u Zadru na odmoru krajem osmog mjeseca ove godine, pa sam odatle zapucao pravo za Konjic, uzeo dvije terapije i pravo u Čazmu – kazuje Siniša, te nastavlja:

„Kod ove Krnjićeve terapije je najvažnije biti disciplinovan, a ja sam 50 dana bio maksimalno disciplinovan. Nakon toga polako popušta ta disciplina, jer se vrijednosti šećera normaliziraju i ostaju u granicama normale“.

U nastavku nam je objasnio kako je tekla njegova borba za normalizaciju šećera. Prvih dana septembra ove godine je uredno pio propisano farmakološku terapijju, a uporedo sa njom uzimao je Krnjićev sirup i čajeve.

„Nakon svega pet dana uzimanja Krnjićeve terapije meni šećer oko 6. Onda sam počeo smanjivati tablete, prvo one jutarnje, a 21. dan nakon toga sam prestao uzimati i večernju tabletu, jer se šećer stalno kretao oko šest jedinica.

Istovremeno sam smanjivao i doze inzulina; išao sam na 16, pa 14, smanjivao sam sve po dvije jedinice, da bi nakon 35 dana isključio i inzulin. Šećer je i dalje bio između 5 i 6 jedinica. A moje i psihičko i fizičko stanje se drastično popravilo.

Čudan je to osjećaj, gledaš one nalaze svakog jutra, pa ne možeš svojim očima da vjeruješ. Znate kako je kad godinama aparat ti pokazuje 9, 10 ili 11 jedinica, a onda odjednom iz dana u dan vrijednost šećera ne prelazi 6 jedinica. Osjećaš se kao šamipon, ali ne vjeruješ dok ti to i doktori ne kažu.

E, kada mi je doktorica rekla da je za nju više nisam šećeraš i kada mi je isključila farmakološku terapiju ja sam ponovo dobio krila.

I znate kako sam to proslavio?

Te večeri sam popio četiri piva, najeo se bijelog kruha i nekoliko kobasica sa roštilja. Ujutro sam, priznam strepio, kada sam provjeravao šećer. Ali on je bio 6. E, tada sam shvatio da je Krnjićeva terapija meni bila spasonosna – kazuje Siniša.

Otkriva nam kako je svoja iskustva prenio i prvom komšiji, koji je 30 godina šećeraš, vrijednosti šećera su mu preko 20. Dao mu je dio svoje terapije da proba, i u roku od sedam dana i kod komšije se šećer prepolovio, ide prema šestici.

„Za mene je travar Mirsad Krnjić nešto najsvetije na zemaljskoj kugli. Meni je njegova terapija pomogla i sa zadovoljstvom sam prenio svoja iskustva. Možda će pomoći još nekome – kazuje na kraju Siniša Pazdrijan iz Čazme.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending