Pratite nas

Zanimljivosti

Da li je vi imate: OVA OSOBINA RAZLIKUJE USPJEŠNE LJUDE OD ONIH KOJI LAKO ODUSTAJU

Published

on

Mišel Borba je obrazovni psiholog, stručnjak za roditeljsto i autor knjiga i priručnika u oblasti vaspitanja i odgoja djece, ističe da problematični događaji u savremenom svijetu poput pandemije ili nasilja koje je sve češće dio svakodnevice i te kako ostavljaju trag na našoj djeci.

“Djeca nemaju pravi sistem za rukovanje problemima, pa beznađe lako može da se “useli” u njih i ostavi ih bez dobrobiti. Nada je ono što djecu podstiče da ostanu mentalno jaki tokom teških vremena, bilo globalno ili privatno, i nada je ono što razlikuje mentalno jaku djecu od onih koja lako odustaju”, piše ovaj psiholog.

Istraživanja pokazuju da nada može drastično da smanji anksioznost i depresiju tokom djetinjstva. Djeca puna nade imaju izgrađen unutrašnji sistem kontrole; ona prikazuju izazove i prepreke kao privremene i sposobni su da ih prevaziđu.

Uprkos ogromnom potencijalu koji nada ima, roditelji je često isključuju kao alatku tokom vaspitanja. Ipak, nada može da se nauči, a jedan od najboljih načina da je unaprijedite u svom djetetu jeste da ga naučite vještinama koje će mu pomoći da se bavi neizbježnim životnim tegobama.

Ovo je 9 naučnih načina psihologa Mišel Borbe koji pomažu djeci da sačuvaju nadu u sebi, posebno tokom teških vremena.
1. Zaustavite negativnost prije nego što postane navika

Pesimizam bukvalno “jede” nadu i zato je važno pomoći djeci da izbjegavaju negativnost prije nego što ona postane navika. Možete smisliti pokret ili mimiku (primjera radi, povlačenje za uho) koja će djeci poslati signal da su dali negativan komentar, te da treba da prekinu sa negativnim mislima.
Drugi način da poradite sa njima na negativnosti jeste da njihovim negativnim, pesimističkim mislima i izjavama date nadimak (na primjer “gospodin negativni Mile”); na taj način djeca će moći bolje da ih “dožive” i samim tim kontrolišu.

2. Koristite pozitivne mantre
Riječi imaju veliku moć. Pomozite djeci da usvoji i nauče mantre koje su lake za ponavljanje, a koje će mu uliti nadu i pomoći da se osjeća bolje tokom teških trenutaka. To mogu da budu izjave poput “Imam ono što je potrebno”, “Sve će biti u redu”, “Mogu ja ovo”, “Uvijek postoji sutra”.

Takođe, možete postaviti pozitivnu mantru kao pozadinu telefona vašeg djeteta. Ponavljajte djeci pozitivne mantre dok ne postanu njihov unutrašnji glas.

3. Naučite djecu da svaki problem ima rješenje
Djeca koja imaju nadu u sebi ne izbjegavaju probleme. Oni se obračunavaju sa problemima, jer su naučili da isti mogu da se riješe. Podstičite ih na različite ideje, ne treba da strahuju da je bilo koja ideja loša. Naučite djecu slijedeću tehniku – kada naiđu na prepreku, neka primjene pet pravila:
Usporite tako da možete da razmislite.

Izložite svoj problem

Pitajte sebe: “Šta još mogu da uradim?”

Navedite sve što može da doprinese rješenju problema bez predrasuda

Odlučite šta je najbolje od navedenog i uradite to.

4. Dijelite lijepe vijesti sa djecom
Mediji danas mogu lako da stvore opasan pogled na svijet – onaj koji je prilično zastrašujući. Zato djecu “bombardujte” sa lijepim, imspirativnim vijestima i pričama.

5. Učite djecu da postavljaju “Šta ako” pitanja
Pesimistična djeca često razmišljaju o vjerovatnim teškoćama, što sasvim sigurno “ubija” nadu. Ali djeca sa nadom u sebi znaju da bi trebalo da realno procijene probleme. Djeca bi trebalo da sebi postavljaju “Šta ako” pitanja, kako bi mogli da na realan način sagledaju moguće ishode.
Pitanja kao što su “Šta je najgore što može da se desi”, “Koliko je vjerovatno da se to desi?”, “Koji je najvjerovatniji ishod” ili “Šta će se dogoditi ako pokušam” pomažu djeci da odmjere koliko je loš ishod vjerovatan.

6. Prepoznajte i pohvalite male dobitke
Ako se neuspjeh ponovi više puta to svakako polako gasi nadu, ali s druge strane prepoznavanje i priznavanje čak i malog uspjeha povećava je. Redifinišite uspjeh u dobitak – neka to bude svako malo poboljšanje nekih performansi, a u koje je uložen rad i trud. Zatim pomozite djetetu da identfikuje sve svoje lične dobitke. Na primjer: “Prošli put si imao devet tačnih odgovora danas imaš 10. To je dobitak!”.

7. Pojačajte asertivnost kod djece
Djeca koja nemaju nadu u sebi rijetko kada se zalažu za sebe. Učenje asertivnosti, koja je zapravo sudar pasivnosti i agresije, povećava nadu i angažovanje.

Asertivnost će pomoći vašoj djeci da se zauzmu za sebe. “Nije kul”, “To nije u redu”, “Ne želim to da radim”, samo se neke od asertivnih izjava koje su neophodne u određenim momentima odrastanja, recimo ako ga prijatelji nagovaraju na nešto što mu se ne dopada. Vježbajte ovu vještinu sa djetetom dok ne nauči da se odbrani u prijekopotrebnim situacijama.

8. Kreirajte ritual zahvalnost
Djeca puna nade su zahvalna. Jedna studija je utvrdila da ljudi koji pišu dnevnike zahvalnosti za samo 10 nedjelja postižu da se osjećaju bolje i optimističnije. Kreirajte rituale u kojima ćete kao porodica svakodnevno reći jednu stvar na kojoj ste tog dana zahvalni. Naučite djecu da zapišu ili izraze zahvalnost za one stvari koje im posebno prijaju i čine ih sretnim.

9. Naučite ih da pružaju usluge onima kojima to treba
Pokažite djeci da svojim postupcima mogu da nekom poboljšaju ili čak promijene život; to će ih nadahnuti, ispuniti nadom i pokazati im koliko efikasni mogu da budu.

Nuačite ih da daju onima koji nemaju ili da pokažu neku vještinu u kojoj su dobri drugarima kojima je ista teška. (Naj portal)

Zanimljivosti

VIDEO Slučajni susret otkrio zanimljive detalje: Koji Sarajlija je najmlađi taksista u Evropi

Published

on

Edin s našim novinarom Batom Šišićem

Mjesec je novembar, a u Sarajevu pao prvi snijeg. I, kako obično biva sa vremenskim nepogodama veći dio građana koristi usluge taksista grada Sarajeva. A takom mog kratkog boravka u Sarajevu bio sam i ja njihov potrošač.

Osmijeh od uha do uha

Iskreno, obično se ne vozim Sarajevo taxijem iz nekih mojih prijašnjih loših iskustava sa tom firmom. Ali, ovaj put mi se mnogo žurilo i nisam birao, a prvi taksi koji sam zaustavio bio je upravo Sarajevo taxi. I, tako sjedam u auto, a odmah po ulasku dočeka me osmijeh vozača, kako se kaže u narodu, od uha do uha. Dečko jako mlad, veseo, komunikativan.

Pruža ruku da se upoznamo i reče da se zove Edin Čaušević. Vidio sam da je po godinama veoma, veoma mlad, pa moja novinarska znatiželja nije mi dala mira, pa ga upitah za godine. I, tako započe naša veoma zanimljiva komunikacija.

– Ja sam najmlađi taksista u Sarajevu, ako ne i u BiH ili bolje rečeno u Evropi. Imam samo 19 godina i naslijedio sam zanimanje moga oca, koji je bio dugogodišnji taksista u Sarajevu. Ustvari ovo je porodišni posao i naša porodična tradicija. Ima još mladih taksista, ali ja sam opet najmlađi od njih, jer ta neka starija generacija i generacija mog oca polagano odlaze u penziju, pa mi djeca preuzimamo. Nastavljamo zanimanje i posao kojim su se oni bavili. Moram da kažem da se mi mladi taksisti svi držimo zajedno, pazimo jedni na druge – rekao nam mladi Edin.

Njihovo dijete

Kako su te prihvatili stariji taksisti?

– Veoma, veoma lijepo. Mog tatu su svi poznavali i poštovali, ustvari prihvatili su me kao da sam njihovo dijete, što realno i jesam. Veoma često me kontaktiraju, nude pomoć pitaju me da li znam sve ulice, kako se općenito snalazim u poslu. Ali, mi ove mlađe generacije više sa tim nemamo problema, svi imamo ove pametne telefone, aplikacije. Jednostavno posao taksiste je veoma, veoma zanimljiv.

 

Po ulasku odmah sam primijetio da si veoma komunikativan, nasmijan.

– Iskreno taksisti su ogledalo svakog grada, ambasadori svakog grada. Jer svaki stranac koji dođe u grad većinom sjedne u taksi i, prvi njihov susret sa nekim recimo iz Sarajeva je upravo vozač taksija. Jednostavno taksista stvara prvi utisak o jednom gradu. Ja govorim više stranih jezika tako da mi je to jedna olakšavajuća okolnost po pitanju ovog posla i komunikacije sa ljudima.

Edin Čaušević osim što vozi taksi, uporedo sa poslom je i student.

– Da, tako je. Studiram informatiku, softverski inžinjering je bio moj izbor. To je ono što ima smisla uz ovaj posao koji radim. Jer u ovom poslu sam slobodan, nemam ograničeno vrijeme, tako da mogu da studiram.

Student Informatike

Kada završiš studij da li ćeš se nastaviti baviti taksijem?

– Jedno sigurno znam, da porodični posao neću ostaviti, ali vidjet ću šta će mi još život donijeti i gdje će da me odvede. Sa informatikom se može raditi iz svakog dijela našeg lijepog Sarajeva, tako da nismo ograničeni sa mjestom gdje se u tom trenutku nalazimo. A, meni je to veoma bitno da imam tu neku slobodu, koja meni mnogo znači.

Na pitanje da li je teško biti taksista u Sarajevu, Edin je odgovorio:

– Za mene zaista nije, jer mi svi mladi, pa tako i ja puni smo energije, elana. Meni se lično sviđa što upoznajem nove ljude, jedino je saobraćaj u Sarajevu malo specifičan. Ali, za mene je Sarajevo super u poređenju sa drugim gradovima u Evropi i regionu.

Da li se plašiš noćne vožnje, da li je bilo neprijatnih situacija?

– Da budem iskren, kako ja tako i moje kolege, mislim na ovu mlađu generaciju, mi baš biramo. Izbjegavam ili izbjegavamo da vozimo ljude koji su pijani ili pod dejstvom nekih od zabranjenih supstanci. Za sada zaista nisam imao nikakvih neugodnih situacija. Nekad ljudi to pogrešno shvate, ali zbog moje ili naše sigurnosti mi zaista biramo u trenutku koga ćemo da primimio u auto.

Siguran sam da je mnoge od vas koji ste ovo čitali, dirnula ova iskrena priča veselog i mladog sarajevskog taksiste Edina Čauševiča, čiji broj vozila je je 309 Sarajevo taksi.

Svaki nepoznati putnik, stranac koji uđe u njegov automobil shvatit će odmah koliko je Sarajevo, koliko je Bosna i Hercegovina gostoljubljiva zemlja i zemlja sa dosta mladih i veoma pametnih i talentiranih ljudi.

Bato Šišić (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending