Pratite nas

Sudbine

Okrutna igra sudbine: KONJ MU IZNENADA PAO NA AUTO I SMRSKAO MU GLAVU

Published

on

Britanac Ijan Tilston (34) doživio je bizarnu saobraćajnu nesreću kada mu je konj pao na auto i smrskao mu lice do te mjere da ga porodica prepoznaje samo po nosu.

On je jedva ostao živ nakon što je 10. januara prošle godine na raskrsnici naletio na životinju koja je pobjegla sa obližnje njive na putu između Havardena i Nantviča u Češiru. Dok je vozio klizavim putem, automobil ispred njega je udario konja, koji je odletio ka njegovim kolima i pao pravo na šoferšajbnu.

Ijan je hitno prebačen u bolnicu “Salford” gdje je obavljena spasonosna operacija mozga. Poslije je uslijedio niz hirurških zahvata kako bi mu se rekonstruisalo lice.

Više od godinu dana nakon nesreće Ijanov brat Adam je za medije rekao da je stavljen u indukovanu komu.

“Imao je nekoliko operacija, a čak su mu i rekonstruisali lice. Njegovo cijelo lice je smrskano u sudaru i morali su da mu uklone dio lobanje tokom operacije. Bio je u potpunom haosu nakon nesreće i samo smo po nosu znali da je to on – ispričao je Adam za Liverpul eho.

Ijanu su teške povrede zauvijek promijenile život, jer je izgubio vid i treba mu 24-časovna njega.

“Žele da ga otpuste, ali nam trebamo negdje da ga prebacimo. Sada pokušavamo da transformišemo kuću naše mame. Željeli bi da on kod kuće ima nekakav kvalitet života. Jednostavno želimo da mu nešto sredimo – kaže Adam.

On se zatim osvrnuo na samu nesreću, čiji je uzroke istražila policija, ali nije pronašla ničiju odgovornost.

“Policija je tada rekla da je to bila čudna nesreća i da je ograda bila u dobrom stanju, ali su konji ipak pobjegli – kazao je Ijanov brat.

Adam je objasnio da su mu ljekari rekali da je krvarenje na mozgu njegovog mlađeg brata najgore koje su ikada vidjeli. Međutim, Ijan sada može da govori i takođe je u stanju da djelimično pomjera desnu ruku, nešto što se činilo nemogućim daleko prije 12 mjeseci.

Uprkos svom ogromnom napretku, Ijan je pretrpio teško oštećenje mozga i sada je slijep i nepokretan. Takođe, ponekad misli da je 2010. godina.

“Bio sam na poslu i oko 9.30 ujutru me je nazvao djed. To je bio prvi put u životu da sam ga čuo da plače. Pomislio sam na najgore, da je umro. Otišao sam kod bake i deke i čekali smo vijesti. Od tada su nam se životi promijenili. U početku smo se pripremali na najgore – prisjeća se Adam.
Dodaje da je prekretnica bila kada je na intenzivnoj njezi podigao palčeve prema njima. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending