Pratite nas

Zanimljivosti

Filozofi, planinari, glumci, tajkuni, filmski likovi: VJENČANI DAR – KOŠNICA SA PČELAMA!

Published

on

Za njih, pčele su fascinantna bića. Donosimo vam nekoliko poznatih ljudi koji su se manje-više bavili pčelarstvo zbog profita ili hobija. Neki su se bavili zbog nauke, dok su drugima pčele služile za oprašivanje cvijeća u vrtovima

Matica ili kralj?

Grčki filozof Aristotel poznat je po svojim promatranjima prirode, uključujući i pčele iz svog pčelinjaka. Iako nisu bile uvijek savršeno tačna, njegova promatranja i proučavanja bila su temelj za nauku o životinjama, pogotovo u zapadnim zemljama. U svom tekstu “Historija životinja” Aristotel opisuje trutove i “vladajuće pčele” gdje ih radije zove “kraljevima” nego maticama. Aristotel je prema nekim podacima za potrebe osmatranja života svojih pčelinjih zajednica izradio staklenu košnicu u kojoj je mogao bolje bez uznemiravanja pčela  proučavati organiziranost života pčela i njihov rad.

To je u njegovo vrijeme bila privilegija isključivo “elitnog” dijela građana. U njegovo su vrijeme samo imućniji građani mogli držati pčele na svom posjedu. Aristotel je još u ono vrijeme tvrdio da med produžije život čovjeku zbog njegovih pozitivnih svojstava koje pozitivno utječu na organizam.

Prekinuta tradicija

Otac Sira Edmunda Hillariya, prvog čovjeka na Mt. Everestu, Percival bio je novinar koji se odrekao poslova sa novinama kako bi se u potpunosti posvetio bavljenju pčelarstvom. Njegovi sinovi priključili su mu se u ovom porodičnom posli, ali strast za planinarenjem kod Edmunda je prevagnula. Nakon što je prvi kročio na najvišu planinu na svijetu, Edmund Hillary u potpunosti se odrekao pčelarenja u korist istraživanja i advokature za prava naroda Sherpasa kojem je pripadao i njegov planinarski kolega Tensing Norgay.

Filmski genije sa pčelama

Glumac Henry Fonda pčelarstvom se bavio amaterski. Svojim prijateljima poklanjao je tegle meda sa natpisom “Henryev med”. Veza sa pčelaestvom ojačana je onog trenutka kada je Henryev sin Peter dobio nominaciju za prestišnu filmsu nagradu za ulogu pčelara u filmu “Ulijevo zlato”. U intrvjuu za novine”Toronto Sun” Peter Fonda je izjavio:

“Moj otac držao je nekoliko košnica. Prošao je školu skauta u kojoj je dobio i priznanje za pčelarstvo. Također, imao je svu pčelarku opremu i odjeću.

Pčele u vrtu

Medijski mogul Martha Stewart kaže kako pčelari od 1970. godine. Osim što su odlične za oprašivanje njenog vrt u kojem se nalazi mnogo cvijeća i drveća, proizvode joj i med. Stewartova savjetuje svojim čitateljima da stave po jednu košnicu u svom vrtu, daleko od djece i domaćih životinja, i da izbjegavaju parfemisanje kada idu u pčelinjak. Također, ako su početnici, neka potraže pomoć nekog iskusnijeg pčelera.

 Pčele najbolji čuvari

Poznati glumac Samuel L. Jackson našao se u nezavidnom položaju kada je, iznenađujuće, svojim prijateljima glumcima Ryanu Reynoldsu i Scarlett Johansson kao vjenčani dar poklonio košnicu sa pčelama. Uz ovaj bizarni dar, kako su ga američki mediji opisali, Scarlett i Ryan dobili su i svu prateću opremu za pčelarenje, pčelarska odijela, rukavice i godišnju pretplatu na američki pčelarski časopis “Beekeepers Journal”.

Za darovane ovo je značio novi početak u životu. Dobro su se snašli sa svojim novim ljubimcima. Čak su i med počeli da vrcaju. Uz to, za njih pčele imaju i drugu svrhu.

“Neki ljudi se boje psa čuvara, ali ne znam nikoga ko se ne boji napada roja pčela – našalio se mladoženja. (Najportal)

Zanimljivosti

VIDEO Slučajni susret otkrio zanimljive detalje: Koji Sarajlija je najmlađi taksista u Evropi

Published

on

Edin s našim novinarom Batom Šišićem

Mjesec je novembar, a u Sarajevu pao prvi snijeg. I, kako obično biva sa vremenskim nepogodama veći dio građana koristi usluge taksista grada Sarajeva. A takom mog kratkog boravka u Sarajevu bio sam i ja njihov potrošač.

Osmijeh od uha do uha

Iskreno, obično se ne vozim Sarajevo taxijem iz nekih mojih prijašnjih loših iskustava sa tom firmom. Ali, ovaj put mi se mnogo žurilo i nisam birao, a prvi taksi koji sam zaustavio bio je upravo Sarajevo taxi. I, tako sjedam u auto, a odmah po ulasku dočeka me osmijeh vozača, kako se kaže u narodu, od uha do uha. Dečko jako mlad, veseo, komunikativan.

Pruža ruku da se upoznamo i reče da se zove Edin Čaušević. Vidio sam da je po godinama veoma, veoma mlad, pa moja novinarska znatiželja nije mi dala mira, pa ga upitah za godine. I, tako započe naša veoma zanimljiva komunikacija.

– Ja sam najmlađi taksista u Sarajevu, ako ne i u BiH ili bolje rečeno u Evropi. Imam samo 19 godina i naslijedio sam zanimanje moga oca, koji je bio dugogodišnji taksista u Sarajevu. Ustvari ovo je porodišni posao i naša porodična tradicija. Ima još mladih taksista, ali ja sam opet najmlađi od njih, jer ta neka starija generacija i generacija mog oca polagano odlaze u penziju, pa mi djeca preuzimamo. Nastavljamo zanimanje i posao kojim su se oni bavili. Moram da kažem da se mi mladi taksisti svi držimo zajedno, pazimo jedni na druge – rekao nam mladi Edin.

Njihovo dijete

Kako su te prihvatili stariji taksisti?

– Veoma, veoma lijepo. Mog tatu su svi poznavali i poštovali, ustvari prihvatili su me kao da sam njihovo dijete, što realno i jesam. Veoma često me kontaktiraju, nude pomoć pitaju me da li znam sve ulice, kako se općenito snalazim u poslu. Ali, mi ove mlađe generacije više sa tim nemamo problema, svi imamo ove pametne telefone, aplikacije. Jednostavno posao taksiste je veoma, veoma zanimljiv.

 

Po ulasku odmah sam primijetio da si veoma komunikativan, nasmijan.

– Iskreno taksisti su ogledalo svakog grada, ambasadori svakog grada. Jer svaki stranac koji dođe u grad većinom sjedne u taksi i, prvi njihov susret sa nekim recimo iz Sarajeva je upravo vozač taksija. Jednostavno taksista stvara prvi utisak o jednom gradu. Ja govorim više stranih jezika tako da mi je to jedna olakšavajuća okolnost po pitanju ovog posla i komunikacije sa ljudima.

Edin Čaušević osim što vozi taksi, uporedo sa poslom je i student.

– Da, tako je. Studiram informatiku, softverski inžinjering je bio moj izbor. To je ono što ima smisla uz ovaj posao koji radim. Jer u ovom poslu sam slobodan, nemam ograničeno vrijeme, tako da mogu da studiram.

Student Informatike

Kada završiš studij da li ćeš se nastaviti baviti taksijem?

– Jedno sigurno znam, da porodični posao neću ostaviti, ali vidjet ću šta će mi još život donijeti i gdje će da me odvede. Sa informatikom se može raditi iz svakog dijela našeg lijepog Sarajeva, tako da nismo ograničeni sa mjestom gdje se u tom trenutku nalazimo. A, meni je to veoma bitno da imam tu neku slobodu, koja meni mnogo znači.

Na pitanje da li je teško biti taksista u Sarajevu, Edin je odgovorio:

– Za mene zaista nije, jer mi svi mladi, pa tako i ja puni smo energije, elana. Meni se lično sviđa što upoznajem nove ljude, jedino je saobraćaj u Sarajevu malo specifičan. Ali, za mene je Sarajevo super u poređenju sa drugim gradovima u Evropi i regionu.

Da li se plašiš noćne vožnje, da li je bilo neprijatnih situacija?

– Da budem iskren, kako ja tako i moje kolege, mislim na ovu mlađu generaciju, mi baš biramo. Izbjegavam ili izbjegavamo da vozimo ljude koji su pijani ili pod dejstvom nekih od zabranjenih supstanci. Za sada zaista nisam imao nikakvih neugodnih situacija. Nekad ljudi to pogrešno shvate, ali zbog moje ili naše sigurnosti mi zaista biramo u trenutku koga ćemo da primimio u auto.

Siguran sam da je mnoge od vas koji ste ovo čitali, dirnula ova iskrena priča veselog i mladog sarajevskog taksiste Edina Čauševiča, čiji broj vozila je je 309 Sarajevo taksi.

Svaki nepoznati putnik, stranac koji uđe u njegov automobil shvatit će odmah koliko je Sarajevo, koliko je Bosna i Hercegovina gostoljubljiva zemlja i zemlja sa dosta mladih i veoma pametnih i talentiranih ljudi.

Bato Šišić (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending