Decenijama smo dobijali oprečne informacije o tome kakvu hranu treba da jedemo da bismo bili zdravi, ali nova knjiga savjetuje da treba da zaboravimo na sve gastronomske trendove i da se hranimo kao naši preci.

U knjizi “100 miliona godina hrane: Šta su jeli naši preci i zašto je to važno danas”, autor Stiven Li otkriva da mi zapravo ne unosimo mnogo više kalorija u odnosu na naše pretke. Međutim, pomalo smo razmaženi izobiljem hrane, zbog čega smo skloniji hroničnim bolestima i alergijama.

Njegova porodica poticala je iz Vijetnama, ali su se njegovi roditelji preselili u Otavu u Kanadi šezdesetih godina. Završavao je svoj doktorat iz medicine na Univerzitetu u Kaliforniji kada je otkrio da se rak dojke, od kog je njegova 66-godišnja majka oboljela nekoliko godina ranije, proširio na njena pluća. Umrla je tri mjeseca kasnije i samo dvije godine poslije svoje majke, koja je doživjela 92. godinu života.

Lijevi roditelji uglavnom su usvajali trendove u hrani, dok su njegovi deda i baba, koji nikad nisu naučili da čitaju engleski, nastavili da se hrane na tradicionalan način. Kao biološki antropolog, započeo je istraživanje o povezanosti ishrane predaka i bolesti povezanih s hranom.

“Neka moja preliminarna istraživanja pokazala su da su Azijati koji su migrirali u Sjevernu Ameriku i Evropu češće obolijevali od raka dojke i prostate”, kaže Li.

Odlučio je da sazna razlog. On smatra da ljudi treba da se hrane u skladu sa svojom genetskom i kulturološkom istorijom i da je najbolje što možemo da učinimo za svoje zdravlje – da jedemo prema starim kuharima koji su prenošeni s koljena na koljeno.

Takođe, on smatra da društvo stavlja preveliki akcenat na voće i povrće, jer naša tijela nisu navikla na velike količine fruktoze koje unose oni koji svakodnevno cijede velike količine prirodnih sokova. Iako Li nije nutricionista, on tvrdi da je sasvim u redu ako se vaša ishrana zasniva na mesu i krompirićima, naravno, ako su tako jeli i vaši baka i deka.