Pratite nas

Zanimljivosti

Zašto u zadnje vrijeme umiru poznati i bogati privrednici u BiH i regionu!

Published

on

Pretposljednog januarskog dana ove godine, preminuo je poznati mostarski privrednik Krešimir Bevanda u 76. godini. Mostarski privrednik bio je vlasnik hotela Bevanda s 5 zvjezdica smještenog u Mostaru. Bevanda je, kako se navodi u osmrtnici preminuo nakon kraće bolesti.

Samo nekoliko dana kasnije, 7. februara, preminuo je i Slobodan Stanković, jedan od najbogatijih ljudi u BiH i dugogodišnji vlasnik kompanije Integral inženjering A.D. Laktaši (Integral), velike građevinske kompanije iz RS. Imao je 74 godine.

21. februara, nakon kraće bolesti, preminuo je i živinički privrednik Enver Sarajlić, vlasnik firme Se-Sarajka.

Nakon kratke i teške bolesti, 20. januara ove godine preminuo je i Senad Islam (48), poznati bosanskohercegovački privrednik i bivši član Izvršnog odbora Nogometnog saveza BiH, vlasnik i osnivač kompanije Senigor.

Kraj 2020. obilježila je smrt poznatog privrednika i osnivača kompanije FIS, Pere Gudelja. Samo malo ranije, vlasnik aluminijske grupacije FEAL iz Širokog Brijega Jozo Bogdan, preminuo je nakon uboda ose i anafilaktičkog šoka. Pred sam kraj 2022., preminuo je i Nediljko Škare, poznati splitski poduzetnik u 64. godini.

8. januara ove godine, Salko Džananović, jedan od najuspješnijih Zeničana koji je sa svojom porodicom otvorio shopping centar Džananović, kao i hotel Zenica, izvršio je samoubistvo.

U Vitezu je 18. februara ove godine preminuo Tomislav Čeko – Jerry, biznismen iz Viteza. Čeko je bio vlasnik kompanije ‘Jerry Trade’.

U avgustu prošle godine preminuo je i Mirko Grbešić, uspješni poduzetnik u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, inače vlasnik osječke Saponije i Kandita te bjelovarskog Koestlina.

16. januara ove godine, iznenada je preminuo i Boris Gruica, poznati dalmatinski poduzetnik i osvajač brončane medalje na Svjetskom prvenstvu. Imao je samo 55 godina. U aprilu 2022., takođe u 55. godini života, preminuo je i riječki političar i poduzetnik Hrvoje Burić.

Krajem 2021. godine, poznati srbijanski preduzetnik Vladislav Avramović, poznat kao Vlada Srce, pronađen je mrtav u svom lokalu. Nekoliko mjeseci ranije, Elvin Pašić Eko poznati sarajevski poduzetnik te vlasnik građevinske kompanije iz Sarajeva, umro je u 57. godini usljed srčanog udara.

12. marta ove godine preminuo je Safet Aljović u 54. godini života, vlasnik legendarne ćevabdžinice Zmaj. 28. marta, preminuo je i ugledni privrednik iz Tešnja Adem Šišić, osnivač i vlasnik firme Belif d.o.o. Tešanj.

Firma BNT-Tvornica mašina i hidraulice d.d. Novi Travnik obavijestila je javnost da je 2. novembra u 47. godini preminuo njihov direktor Adis Ikanović.

29. novembra preminuo je Mujo Kantić, vlasnik kompanije “Kantić Touristik”, u 67. godini.

Lista ovakvih vijesti je dugačka, skoro nepregledna. U BiH, Hrvatskoj, Srbiji…u zadnje dvije godine, preminulo je na desetine bogatih privrednika. Najobičnijom gugl pretragom može se uočiti jedan nepregledni niz čudnih, misterioznih i naprasnih smrti, mahom poznatih, bogatih ljudi. Mnoge od njih, smrt je zatekla u najboljim godinama.

Istina je da smrt ne bira i da je nešto učestalija nakon virusa koji je poharao Zemlju. Umiru sportisti. Čini se i nekoliko njih dnevno, širom svijeta. U sjajnoj kondiciji, nepušači, mladi, a sve i jednog skoro da je pokosio srčani udar. Umiru glumci, muzičari. Smrt ne bira profesiju. Ali, ne želeći se stavljati u koš teoretičara zavjere, ne možemo, a da ne primijetimo da BiH ostala skoro bez svih svojih najbogatijih i najuspješnijih ljudi. Kako i zašto, možda će baš ovaj članak potaknuti neka pitanja i iznjedriti neke odgovore. (Najportal)

Zanimljivosti

VIDEO Slučajni susret otkrio zanimljive detalje: Koji Sarajlija je najmlađi taksista u Evropi

Published

on

Edin s našim novinarom Batom Šišićem

Mjesec je novembar, a u Sarajevu pao prvi snijeg. I, kako obično biva sa vremenskim nepogodama veći dio građana koristi usluge taksista grada Sarajeva. A takom mog kratkog boravka u Sarajevu bio sam i ja njihov potrošač.

Osmijeh od uha do uha

Iskreno, obično se ne vozim Sarajevo taxijem iz nekih mojih prijašnjih loših iskustava sa tom firmom. Ali, ovaj put mi se mnogo žurilo i nisam birao, a prvi taksi koji sam zaustavio bio je upravo Sarajevo taxi. I, tako sjedam u auto, a odmah po ulasku dočeka me osmijeh vozača, kako se kaže u narodu, od uha do uha. Dečko jako mlad, veseo, komunikativan.

Pruža ruku da se upoznamo i reče da se zove Edin Čaušević. Vidio sam da je po godinama veoma, veoma mlad, pa moja novinarska znatiželja nije mi dala mira, pa ga upitah za godine. I, tako započe naša veoma zanimljiva komunikacija.

– Ja sam najmlađi taksista u Sarajevu, ako ne i u BiH ili bolje rečeno u Evropi. Imam samo 19 godina i naslijedio sam zanimanje moga oca, koji je bio dugogodišnji taksista u Sarajevu. Ustvari ovo je porodišni posao i naša porodična tradicija. Ima još mladih taksista, ali ja sam opet najmlađi od njih, jer ta neka starija generacija i generacija mog oca polagano odlaze u penziju, pa mi djeca preuzimamo. Nastavljamo zanimanje i posao kojim su se oni bavili. Moram da kažem da se mi mladi taksisti svi držimo zajedno, pazimo jedni na druge – rekao nam mladi Edin.

Njihovo dijete

Kako su te prihvatili stariji taksisti?

– Veoma, veoma lijepo. Mog tatu su svi poznavali i poštovali, ustvari prihvatili su me kao da sam njihovo dijete, što realno i jesam. Veoma često me kontaktiraju, nude pomoć pitaju me da li znam sve ulice, kako se općenito snalazim u poslu. Ali, mi ove mlađe generacije više sa tim nemamo problema, svi imamo ove pametne telefone, aplikacije. Jednostavno posao taksiste je veoma, veoma zanimljiv.

 

Po ulasku odmah sam primijetio da si veoma komunikativan, nasmijan.

– Iskreno taksisti su ogledalo svakog grada, ambasadori svakog grada. Jer svaki stranac koji dođe u grad većinom sjedne u taksi i, prvi njihov susret sa nekim recimo iz Sarajeva je upravo vozač taksija. Jednostavno taksista stvara prvi utisak o jednom gradu. Ja govorim više stranih jezika tako da mi je to jedna olakšavajuća okolnost po pitanju ovog posla i komunikacije sa ljudima.

Edin Čaušević osim što vozi taksi, uporedo sa poslom je i student.

– Da, tako je. Studiram informatiku, softverski inžinjering je bio moj izbor. To je ono što ima smisla uz ovaj posao koji radim. Jer u ovom poslu sam slobodan, nemam ograničeno vrijeme, tako da mogu da studiram.

Student Informatike

Kada završiš studij da li ćeš se nastaviti baviti taksijem?

– Jedno sigurno znam, da porodični posao neću ostaviti, ali vidjet ću šta će mi još život donijeti i gdje će da me odvede. Sa informatikom se može raditi iz svakog dijela našeg lijepog Sarajeva, tako da nismo ograničeni sa mjestom gdje se u tom trenutku nalazimo. A, meni je to veoma bitno da imam tu neku slobodu, koja meni mnogo znači.

Na pitanje da li je teško biti taksista u Sarajevu, Edin je odgovorio:

– Za mene zaista nije, jer mi svi mladi, pa tako i ja puni smo energije, elana. Meni se lično sviđa što upoznajem nove ljude, jedino je saobraćaj u Sarajevu malo specifičan. Ali, za mene je Sarajevo super u poređenju sa drugim gradovima u Evropi i regionu.

Da li se plašiš noćne vožnje, da li je bilo neprijatnih situacija?

– Da budem iskren, kako ja tako i moje kolege, mislim na ovu mlađu generaciju, mi baš biramo. Izbjegavam ili izbjegavamo da vozimo ljude koji su pijani ili pod dejstvom nekih od zabranjenih supstanci. Za sada zaista nisam imao nikakvih neugodnih situacija. Nekad ljudi to pogrešno shvate, ali zbog moje ili naše sigurnosti mi zaista biramo u trenutku koga ćemo da primimio u auto.

Siguran sam da je mnoge od vas koji ste ovo čitali, dirnula ova iskrena priča veselog i mladog sarajevskog taksiste Edina Čauševiča, čiji broj vozila je je 309 Sarajevo taksi.

Svaki nepoznati putnik, stranac koji uđe u njegov automobil shvatit će odmah koliko je Sarajevo, koliko je Bosna i Hercegovina gostoljubljiva zemlja i zemlja sa dosta mladih i veoma pametnih i talentiranih ljudi.

Bato Šišić (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending