Pratite nas

Sudbine

Mladić nije dozvolio majci da prisustvuje njegovom vjenčanju jer “nije dostojna mladinih roditelja”: SINE, GDJE ĆE TI DUŠA!

Published

on

Za većinu porodica vjenčanje je posebna prilika koju treba proslaviti s onima koji im najviše znače. Ali roditelji jednog mladoženje neprijatno su se iznenadili kada im je rekao da ne mogu da dođu na njegovo vjenčanje jer porodica njegove vjerenice smatra da oni nisu dovoljno dobri da prisustvuju obredu.

Njegovi roditelji su ostali u šoku, a uznemireni otac sada planira da proda kuću u kojoj njegov sin besplatno živi. “Budući da nas ne želi u svom novom životu, mora da ode”, napisao je na Reditu i zatražio savjet.

U svojoj objavi otac je objasnio da su on i njegova supruga kupili drugu kuću u kojoj živi njihov sin kako bi bio što bliže koledžu i otkrio je da su mu finansijski pomagali dok je studirao.

Rekao je da plaćaju porez na nekretninu, plus sve naknade za održavanje, dok se njihov sin, koji ne plaća stanarinu, brine za režije. Ta uhodana praksa se nastavila čak i nakon što se u kuću uselila sinovljeva vjerenica. No, problemi su se pojavili kada su zaljubljeni golupčići na roštilju okupili svoje porodice da se upoznaju.

Otac je rekao da su na tom događaju bile njegova žena i ćerka, sin i njegova verenica i njenaporodica. No, mladoženjina majka i sestra samo nekoliko minuta po dolasku su otišle kući uznemirene jer im je rečeno da ih sin, njegova verenica i njena porodica ne žele na venčanju.

“Prema onome što mi je rečeno ‘mi nismo vrsta ljudi s kakvom se oni druže’. Bio sam bijesan, nazvao sam sina i pitao ga o čemu se radi. Rekao mi je da porodica njegove vjerenice smatra da nismo dovoljno dobri i da ćemo ih osramotiti na porodičnom vjenčanju i da zato nismo dobrodošli”, napisao je otac.

“Pustio sam da prođe nedjelju dana da se smirim, a onda sam otišao u posjetu sinu i otkrio da je s njima moja buduća rodbina. Čini se da su se svi uselili u kuću. Pitali su me zašto sam tu, a ja sam im rekao da sam, kako nismo pozvani na vjenčanje, došao da razgovaram sa svojim sinom”, ispričao je.

“Rekli su mi da napustim njihovu kuću. Toliko sam se ražestio da sam im rekao da imaju 30 dana da se odsele i da kažu mom sinu da prodajem kuću i da traži drugu u kojoj će živjeti sa svima njima. Rekao sam im još da iz ovih stopa idem kod trgovca nekretninama da oglasi kuću za prodaju”, istakao je mladoženjin otac, a onda je upitao reditore je li u krivu što je tako postupio.

U komentarima se oglasilo hiljade ljudi, a mnogi su stali na stranu mladoženjinih roditelja.

“Tako treba! Ne postoje ta izvinjenja na svijetu koje će opravdati ono što vam je sin uradio. To je tako otrovno. Nema razloga zašto bi ikome dopustio da izbaci njegovu porodicu”, “Mogao bih da razumijem da mu možda niste pružali podršku ili da je bilo problema u vašem odnosu, ali na temelju onoga što sam pročitao zbunjuje me zašto bi on to uopšte učinio”, samo su neki od komentara. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending