Pratite nas

Sudbine

Mladić nije dozvolio majci da prisustvuje njegovom vjenčanju jer “nije dostojna mladinih roditelja”: SINE, GDJE ĆE TI DUŠA!

Published

on

Za većinu porodica vjenčanje je posebna prilika koju treba proslaviti s onima koji im najviše znače. Ali roditelji jednog mladoženje neprijatno su se iznenadili kada im je rekao da ne mogu da dođu na njegovo vjenčanje jer porodica njegove vjerenice smatra da oni nisu dovoljno dobri da prisustvuju obredu.

Njegovi roditelji su ostali u šoku, a uznemireni otac sada planira da proda kuću u kojoj njegov sin besplatno živi. “Budući da nas ne želi u svom novom životu, mora da ode”, napisao je na Reditu i zatražio savjet.

U svojoj objavi otac je objasnio da su on i njegova supruga kupili drugu kuću u kojoj živi njihov sin kako bi bio što bliže koledžu i otkrio je da su mu finansijski pomagali dok je studirao.

Rekao je da plaćaju porez na nekretninu, plus sve naknade za održavanje, dok se njihov sin, koji ne plaća stanarinu, brine za režije. Ta uhodana praksa se nastavila čak i nakon što se u kuću uselila sinovljeva vjerenica. No, problemi su se pojavili kada su zaljubljeni golupčići na roštilju okupili svoje porodice da se upoznaju.

Otac je rekao da su na tom događaju bile njegova žena i ćerka, sin i njegova verenica i njenaporodica. No, mladoženjina majka i sestra samo nekoliko minuta po dolasku su otišle kući uznemirene jer im je rečeno da ih sin, njegova verenica i njena porodica ne žele na venčanju.

“Prema onome što mi je rečeno ‘mi nismo vrsta ljudi s kakvom se oni druže’. Bio sam bijesan, nazvao sam sina i pitao ga o čemu se radi. Rekao mi je da porodica njegove vjerenice smatra da nismo dovoljno dobri i da ćemo ih osramotiti na porodičnom vjenčanju i da zato nismo dobrodošli”, napisao je otac.

“Pustio sam da prođe nedjelju dana da se smirim, a onda sam otišao u posjetu sinu i otkrio da je s njima moja buduća rodbina. Čini se da su se svi uselili u kuću. Pitali su me zašto sam tu, a ja sam im rekao da sam, kako nismo pozvani na vjenčanje, došao da razgovaram sa svojim sinom”, ispričao je.

“Rekli su mi da napustim njihovu kuću. Toliko sam se ražestio da sam im rekao da imaju 30 dana da se odsele i da kažu mom sinu da prodajem kuću i da traži drugu u kojoj će živjeti sa svima njima. Rekao sam im još da iz ovih stopa idem kod trgovca nekretninama da oglasi kuću za prodaju”, istakao je mladoženjin otac, a onda je upitao reditore je li u krivu što je tako postupio.

U komentarima se oglasilo hiljade ljudi, a mnogi su stali na stranu mladoženjinih roditelja.

“Tako treba! Ne postoje ta izvinjenja na svijetu koje će opravdati ono što vam je sin uradio. To je tako otrovno. Nema razloga zašto bi ikome dopustio da izbaci njegovu porodicu”, “Mogao bih da razumijem da mu možda niste pružali podršku ili da je bilo problema u vašem odnosu, ali na temelju onoga što sam pročitao zbunjuje me zašto bi on to uopšte učinio”, samo su neki od komentara. (Naj portal)

Sudbine

Travar Mirsad Krnjić priprema biljni inzulin za dijabetičare: Kako je Siniša Pazdrijan iz Čazme nakon 15 godina normalizirao šećer

Published

on

Danas je u svijetu ključno pitanje – kako se liječi dijabetes i da li ima lijeka za ovu bolest? To je „bolest s kojom se živi”, ali bez obzira na sve oboljeli traže spas na sve moguće načine.

Takav je slučaj i sa 40-godišnjim Sinišom Pazdrijanom iz mjesta Čazma, koje se nalazi na nekih 40 kilometara udaljenosti od Zagreba, prema Bjelovaru. On se bavi poljoprivredom, ima svoj obrt, a obrađuje preko 300 hektara zemlje. Kaže, da u sezoni jedva odspava pet sati dnevno.

Od 2008. godine mu je dijagnosticiran dijabetes, tip 1, a zvanično od 27. oktobra ove godine on nije „šećeraš“. To mu je potvrdila i njegova doktorica na kontrolnom pregledu:

„Vi više niste za terapiju. Ubuduće pazite šta jeddete i pijte to što pijete, ako vam već pomaže – kazala je doktorica.

Inače, Siniša joj je sve ispričao da koristi biljnu terapiju čuvenog bosanskog travara Mirsada Krnjića za šećernu bolest, te je uz pomoć Konjičkog sirupa i čajeva u roku od nepuna tri mjeseca šećer uspio dovesti u optimalne vrijednosti. Doktorica nije negirala, niti osporavala njegove tvrdnje, ali je na osnovu medicinskih najsvježijih nalaza priznala da Siniši nisu potrebne niti tablete, niti inzulin, a primao je po 18 jedinica pametnog inzulina naveče.

„Moj šećer se uistinu stabilizirao i kreće se oko šest jedinica. Sve je to zasluga terapije Mirsada Krnjića iz Konjica – kaže Siniša.
On misli da je stres glavni okidač da jako mlad dobije dijabetes. Bilo je to 2008. godine. Bilo mu je sumnjivo što ima učestalo mokrenje, osjeća žeđ, stalnu glad, mršao je, osjećao stalno umor.

Odmah su mu propisali farmakološku terapiju, koju je uredno koristio.

“Kod šećeraša sve se svodi na vođenje računa o tome šta jedete, koliko jedete i koliko se recipročno tome krećete i sagorijevate kalorije. I naravno, redovno uzimanje lijekova. Vrijednosti šećera nisu bile u optimalnim granicama, ali su bile znatno niže od onih kada sam obolio. – priča Siniša.

Siniša Pazdrijan

Objašnjava kako su mu u nekoliko navrata mijenjali terapiju, jer neke tablete su nakon određenog vremena prestajale da daju rezultate.

„Uvijek su bile visoke vrijednosti šećera, ali uz tablete, ogranićenja u ishrani i pa i fizičke aktivnosti i sport, održavao se podnošljivim život onoliko koliko se moglo. Nije se živjelo punim plućima, ali nije bilo ni velikih potresa. Od prošle godine su mi uključili i 18 jedinica pametnog inzulina naveče – otkriva naš sagovornik.

Nosio se sa dijabetesom skoro 15 godina, ali nikada nije prestajao tražiti spasonosnu formulu za pobjedu te podmukle bolesti. Priznaje da je za njega bio blagi šok kada je morao preći na inzulin ali je, kako kaže, navikao se i na bockanje iz večeri u veče.

„Nada zadnja umire, pa sam se time vodio sve ove godine. Non stop sam istraživao informacije o dijabetesu, liječenje, iskustva, naučna saznanja…. I tako sam jedne prilike naišao ne neke priče ljudi koji su pobijedili šećernu bolest uz pomoć Krnjićeve terapije. Priznam, bio sam jako oprezan, pratio sam na forumima i recenzije, a onda stupio u kontakt sa ljudima koji su iznosili svoja svjedočenja.

Tada sam shvatio da to nije neka ubleha, već daleko ozbiljnija stvar, pa sam stupio u kontakt sa travarom Mirsadom Krnjićem iz Konjica. Djelovao mi je vrlo ozbiljno, shvatio sam da ima i znanje…. Bio sam u Zadru na odmoru krajem osmog mjeseca ove godine, pa sam odatle zapucao pravo za Konjic, uzeo dvije terapije i pravo u Čazmu – kazuje Siniša, te nastavlja:

„Kod ove Krnjićeve terapije je najvažnije biti disciplinovan, a ja sam 50 dana bio maksimalno disciplinovan. Nakon toga polako popušta ta disciplina, jer se vrijednosti šećera normaliziraju i ostaju u granicama normale“.

U nastavku nam je objasnio kako je tekla njegova borba za normalizaciju šećera. Prvih dana septembra ove godine je uredno pio propisano farmakološku terapijju, a uporedo sa njom uzimao je Krnjićev sirup i čajeve.

„Nakon svega pet dana uzimanja Krnjićeve terapije meni šećer oko 6. Onda sam počeo smanjivati tablete, prvo one jutarnje, a 21. dan nakon toga sam prestao uzimati i večernju tabletu, jer se šećer stalno kretao oko šest jedinica.

Istovremeno sam smanjivao i doze inzulina; išao sam na 16, pa 14, smanjivao sam sve po dvije jedinice, da bi nakon 35 dana isključio i inzulin. Šećer je i dalje bio između 5 i 6 jedinica. A moje i psihičko i fizičko stanje se drastično popravilo.

Čudan je to osjećaj, gledaš one nalaze svakog jutra, pa ne možeš svojim očima da vjeruješ. Znate kako je kad godinama aparat ti pokazuje 9, 10 ili 11 jedinica, a onda odjednom iz dana u dan vrijednost šećera ne prelazi 6 jedinica. Osjećaš se kao šamipon, ali ne vjeruješ dok ti to i doktori ne kažu.

E, kada mi je doktorica rekla da je za nju više nisam šećeraš i kada mi je isključila farmakološku terapiju ja sam ponovo dobio krila.

I znate kako sam to proslavio?

Te večeri sam popio četiri piva, najeo se bijelog kruha i nekoliko kobasica sa roštilja. Ujutro sam, priznam strepio, kada sam provjeravao šećer. Ali on je bio 6. E, tada sam shvatio da je Krnjićeva terapija meni bila spasonosna – kazuje Siniša.

Otkriva nam kako je svoja iskustva prenio i prvom komšiji, koji je 30 godina šećeraš, vrijednosti šećera su mu preko 20. Dao mu je dio svoje terapije da proba, i u roku od sedam dana i kod komšije se šećer prepolovio, ide prema šestici.

„Za mene je travar Mirsad Krnjić nešto najsvetije na zemaljskoj kugli. Meni je njegova terapija pomogla i sa zadovoljstvom sam prenio svoja iskustva. Možda će pomoći još nekome – kazuje na kraju Siniša Pazdrijan iz Čazme.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending