Pratite nas

Sudbine

Oni su kao porodica: UČITELJ MARKO IMA SAMO TRI ĐAKA

Published

on

Osnovna škola “Svetisav Mirković Nenad” kod Male Plane nadomak Prokuplja ima jednog od najdivnijih učitelja. Mladi Marko Čikorić (32) svakodnevno svoje učenike vozi do škole, donosi im hranu, pa i pušta crtane filmove kad dođe vrijeme pauzi. Sa učenicima se zajedno probija i kroz smetove, a nekada sankama stižu do škole.

“Već osam godina radim u školi. Imam tri učenika i mnogo ih volim – napominje nam Marko na početku razgovora. Kako i sam kaže, oni su svi zajedno jedna porodica.

“Vozim ih svakodnevno u školu, jer ja prolazim kroz selo i zgodno je i meni i njima da ih povezem. Kada dođemo do škole, prvo naložim vatru, a dok ja sve pripremam, njima pustim neki crtani film – kaže učitelj.

Svaki dan, njihova je nova, zajednička avantura koja se ne zaboravlja.

“Svakodnevno smo zajedno, prije škole gledamo crtani, pa malo učimo, a onda gledamo neke dječijje emisije. Kada je lijepo vrijeme, prošetamo svi zajedno po selu i uživamo u našoj prelijepoj prirodi – priča nam omiljeni učitelj.

Marko je i volonter Crvenog krsta, a mještani ga obožavaju.

“Volim da pomažem ljudima. Svima njima je prodavnica udaljena nekih 17 kilometara, pa im kupujem hranu i donosim, svi smo jako dobri. Oni su zadovoljni, kako djeca, tako i roditelji, pomažemo se i sretni smo.

Svoju karijeru započeo je u ovoj školi, to mu je ujedno i prvi posao. Kako kaže, sada ne bi ni imao srca da ode i ostavi svoje đake.

“Mi smo dosta napredovali, imamo razne donacije od grada, od privatnih preduzeća, djeca dobijaju paketiće, dobili smo račiunar od žene čiji je otac pohađao ovu školu. Znate kako, ja ovdje radim i jako mi je lijepo, prvi mi je posao i sretan sam, ne bih imao srca da ih ostavim, a sa bivšim generacijama sam u kontaktu – ispričao je Marko. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending