Pratite nas

Zanimljivosti

Svako ima svoj obrazac tuge: DA LI STE SELJAK, HODOČASNIK ILI PIONIR?

Published

on

Svaki čovjek u jednom trenutku svoga života prolazi kroz tugu ili osjeća tugu. Međutim, tuga ne nastupa samo kada izgubimo voljenu osobu. Tugu možemo osjetiti i kada nam se život promijeni. Kako ćemo proći kroz tugu, individualno je za svakoga, a prvi korak je poznavanje vašeg arhetipa tuge, piše Mind Body Green.

Šta su arhetipi tuge?
Stručnjakinja za tugu i terapeutkinja Anet Čajld opisuje šta su zapravo arhetipi tuge i kako da otkrijete koji ste vi.

“Otkrila sam da je najpouzdanije svjetlo koje će zasijati u tami ono svjetlo prikupljeno iz kolektivne mudrosti onih koji su hodali prije nas – rekla je Anet.

Tokom svoje 25-godišnje karijere primijetila je različite obrasce među svojom ožalošćenim klijentima. Da bi pomogla ljudima koji tuguju, stvorila je četiri arhetipa tuge.

“Ne postoji ispravan način za tugovanje, ali postoje poznati putevi kojima treba ići, a arhetipovi vam mogu pomoći da osvijetlite kojim putem idete – priča Anet.

Arhetipovi su više poput ulice kojom smo odlučili da krenemo i na svakom ćemo se putu, uz obrazovanje i podršku, vjerovatno spojiti u drugu traku i promijeniti svoje obrasce suočavanja.

1. Hodočasnik
Više od polovne njenih klijenata odgovara arhetipu hodočasnika. Uopšteno, hodočasnici teže gravitacijskim odnosima, kao što su terapija ili podrška zasnovana na vjerovanju i nadi. Po prirodi su nježni i pouzdani, a tokom vremena gubitka i tuge postaju oprezni i nesigurni u put koji predstoji. Obično ne traže terapiju kao brzu popravku, već je traže zato što žele druženje na putovanju, nekoga ko će im pomoći da „počistie“ nered koji tuga ostavlja za sobom.

U takvoj terapiji, hodočasnici ulaze cijelim svojim srcem i dušom u proces ozdravljenja i stvaraju duboke i dugotrajne odnose s onim ko im pomaže na tom putu. Hodočasnik može stići na terapiju zbog gubitka, ali će vjerovatno ostati tamo da uči i raste.

2. Seljak
Seljaci vole da imaju čvrst sistem podrške. Oni obično imaju „komplet alata“ za upravljanje osjećanjima. Okreću se terapiji kako bi umanjili šanse da budu nepripremljeni kada im jednom tuga „pokuca“ na vrata. Seljaci imaju naviku da bilježe prošla iskustva. Cilj im je da budu spremni na sve što može doći. Svojim direktnim i logičnim pristupom budućnosti, oni obično služe kao dobri primjeri drugima.

3. Pionir
Anet se najrjeđe susretala sa arhetipom pionira. Pioniri se prilagođavaju tuzi učeći kako da se kreću s njom, a ponekad i kroz nju ili oko nje. Pioniri obično koriste gubitke svog života kao gorivo. Oni će najvjerovatnije eksperimentisati sa stvarima poput vježbanja, putovanja i novih hobija kako bi „prehodali“ tugu. Ova tendencija ne znači da pioniri zaobilaze bilo koju teškoću. Jednostavno se kreću kroz nju.

Ako je vaša reakcija na tugu čitanje četiri različite knjige o samopomoći, slušanje audio-knjige, organizovanje zabave, a zatim ustajanje rano slijedećeg jutra, mogli biste se vrlo dobro uklopiti u pionirski arhetip.

4. Putnik
Putnici su spremni zaista da se „sklop“ s tugom i da dopuste tuzi da ih odvede kuda hoće. Oni teže da pronađu svjetlosti na svom putovanja i teže rastu. Oni slijede svoj put.

***
Navigacija tugom iz konteksta ova četiri arhetipa je poput posjedovanja kompasa u trenutku kada se osjećamo izgubljeni i sami.

Arhetipovi nam pomažu da pronađemo snagu u svojim obrascima i omogućuju nam da prepoznamo potencijalne zamke. Oni nam omogućuju da s malo više sigurnosti idemo naprijed, znajući da su i drugi putovali istim putem. (Naj portal)

Zanimljivosti

VIDEO Slučajni susret otkrio zanimljive detalje: Koji Sarajlija je najmlađi taksista u Evropi

Published

on

Edin s našim novinarom Batom Šišićem

Mjesec je novembar, a u Sarajevu pao prvi snijeg. I, kako obično biva sa vremenskim nepogodama veći dio građana koristi usluge taksista grada Sarajeva. A takom mog kratkog boravka u Sarajevu bio sam i ja njihov potrošač.

Osmijeh od uha do uha

Iskreno, obično se ne vozim Sarajevo taxijem iz nekih mojih prijašnjih loših iskustava sa tom firmom. Ali, ovaj put mi se mnogo žurilo i nisam birao, a prvi taksi koji sam zaustavio bio je upravo Sarajevo taxi. I, tako sjedam u auto, a odmah po ulasku dočeka me osmijeh vozača, kako se kaže u narodu, od uha do uha. Dečko jako mlad, veseo, komunikativan.

Pruža ruku da se upoznamo i reče da se zove Edin Čaušević. Vidio sam da je po godinama veoma, veoma mlad, pa moja novinarska znatiželja nije mi dala mira, pa ga upitah za godine. I, tako započe naša veoma zanimljiva komunikacija.

– Ja sam najmlađi taksista u Sarajevu, ako ne i u BiH ili bolje rečeno u Evropi. Imam samo 19 godina i naslijedio sam zanimanje moga oca, koji je bio dugogodišnji taksista u Sarajevu. Ustvari ovo je porodišni posao i naša porodična tradicija. Ima još mladih taksista, ali ja sam opet najmlađi od njih, jer ta neka starija generacija i generacija mog oca polagano odlaze u penziju, pa mi djeca preuzimamo. Nastavljamo zanimanje i posao kojim su se oni bavili. Moram da kažem da se mi mladi taksisti svi držimo zajedno, pazimo jedni na druge – rekao nam mladi Edin.

Njihovo dijete

Kako su te prihvatili stariji taksisti?

– Veoma, veoma lijepo. Mog tatu su svi poznavali i poštovali, ustvari prihvatili su me kao da sam njihovo dijete, što realno i jesam. Veoma često me kontaktiraju, nude pomoć pitaju me da li znam sve ulice, kako se općenito snalazim u poslu. Ali, mi ove mlađe generacije više sa tim nemamo problema, svi imamo ove pametne telefone, aplikacije. Jednostavno posao taksiste je veoma, veoma zanimljiv.

 

Po ulasku odmah sam primijetio da si veoma komunikativan, nasmijan.

– Iskreno taksisti su ogledalo svakog grada, ambasadori svakog grada. Jer svaki stranac koji dođe u grad većinom sjedne u taksi i, prvi njihov susret sa nekim recimo iz Sarajeva je upravo vozač taksija. Jednostavno taksista stvara prvi utisak o jednom gradu. Ja govorim više stranih jezika tako da mi je to jedna olakšavajuća okolnost po pitanju ovog posla i komunikacije sa ljudima.

Edin Čaušević osim što vozi taksi, uporedo sa poslom je i student.

– Da, tako je. Studiram informatiku, softverski inžinjering je bio moj izbor. To je ono što ima smisla uz ovaj posao koji radim. Jer u ovom poslu sam slobodan, nemam ograničeno vrijeme, tako da mogu da studiram.

Student Informatike

Kada završiš studij da li ćeš se nastaviti baviti taksijem?

– Jedno sigurno znam, da porodični posao neću ostaviti, ali vidjet ću šta će mi još život donijeti i gdje će da me odvede. Sa informatikom se može raditi iz svakog dijela našeg lijepog Sarajeva, tako da nismo ograničeni sa mjestom gdje se u tom trenutku nalazimo. A, meni je to veoma bitno da imam tu neku slobodu, koja meni mnogo znači.

Na pitanje da li je teško biti taksista u Sarajevu, Edin je odgovorio:

– Za mene zaista nije, jer mi svi mladi, pa tako i ja puni smo energije, elana. Meni se lično sviđa što upoznajem nove ljude, jedino je saobraćaj u Sarajevu malo specifičan. Ali, za mene je Sarajevo super u poređenju sa drugim gradovima u Evropi i regionu.

Da li se plašiš noćne vožnje, da li je bilo neprijatnih situacija?

– Da budem iskren, kako ja tako i moje kolege, mislim na ovu mlađu generaciju, mi baš biramo. Izbjegavam ili izbjegavamo da vozimo ljude koji su pijani ili pod dejstvom nekih od zabranjenih supstanci. Za sada zaista nisam imao nikakvih neugodnih situacija. Nekad ljudi to pogrešno shvate, ali zbog moje ili naše sigurnosti mi zaista biramo u trenutku koga ćemo da primimio u auto.

Siguran sam da je mnoge od vas koji ste ovo čitali, dirnula ova iskrena priča veselog i mladog sarajevskog taksiste Edina Čauševiča, čiji broj vozila je je 309 Sarajevo taksi.

Svaki nepoznati putnik, stranac koji uđe u njegov automobil shvatit će odmah koliko je Sarajevo, koliko je Bosna i Hercegovina gostoljubljiva zemlja i zemlja sa dosta mladih i veoma pametnih i talentiranih ljudi.

Bato Šišić (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending