Pratite nas

Sudbine

Iščašen u glavu: SVAKI PUT KAD BI ŽELIO “ONO” SA ŽENOM, LETIO I U GARAŽU NA POLA SATA, PA SE VRAĆAO NAPALJEN…

Published

on

Velšanin Mark Grejem mislio je da se nalazi pred razvodom od supruge Mardž kada je otkrila njegovu najveću tajnu.

On je godinama u šupi imao jedan sanduk koji je držao pod katancem kako Mardž ne bi dolazila u iskušenje da pogleda šta je unutra. Nije bio nikakav sadista, niti ubica, već samo jedan čovjek sa zanimljivim hobijem.

Međutim, supruzi je bilo sumnjivo zašto Mark, svaki put kada bi vodili ljubav, ode u šutu na nekih pola sata. Nakon toga bi je pozvao na “điđi miđi” partiju. Ona je jedno vrijeme mislila da ga inspiriše rad u stolarskoj radnji (inače je srolar). Kontala je da se sa njom opušta poslije napodnogana.

Međutim, istina je bila potpuno drugačija.

Mark je zapravo u sanduku imao ogromnu kolekciju pornografskih filmova koje je gledao na malom televizoru prije nego što bi dolazio u spavaću sobu. Kako Mardž ne bi primijetila nešto čudno, njoj je sa zvučnika puštao redovno zvuke testera, odnosno odavao je utisak da radi. A onda bi dojurio u sobu i imali bi sjajan seks.
Jednom prilikom nije zaključao vrata šupe i Mardž je ušla. Vidjela je da se Mark samozadovoljava gledajući neki film i ništa joj nije bilo jasno. Prije bilo kakvih zaključaka, bila je veoma bijesna. I povrijeđena.

Pitala je Marka o čemu se radi, ali on nije želio da potvrdi da je cijeli sanduk pun porno filmova. Poslije višenedjeljnih zategnutih odnosa koji su išli čak u pravcu toga da se ona na jedan period preseli kod roditelja, priznao joj je.

Rekao je pravu istinu – filmove gleda konstantno od svoje 14. godine i ne može bez njih. Nije u stanju ni da ima intimne odnose sa bilo kojom ženom ako u glavi nema slike iz “XXX” filmova. A to se dešavalo cijeli život jer je odrastao kraj oca koji je to po cijeli dan radio i puno puta ga je zatekao u seksu sa drugim ženama ili dok svi na gomili gledaju filmove, prenosi portal Quora.

Odrastajući u tom ambijentu, od surove istine nije mogao da pobjegne. Mislio je da će Mardž odustati od njega ako joj bude rekao na početku veze i braka. Poslije nekoliko sati razgovora i nekoliko odlazaka kod psihijatra, Markova supruga shvatila je da je imao iščašen period odrastanja i da nije kriv za to što mu se dešavalo.

Iako je bila povrijeđena, dala mu je drugu šansu napravivši kompromis. Na početku “novog” života s njim gledaće filmove zajedno, a onda će ih iz mjeseca u mjesec prorjeđivati. Oni su od tog momenta zajedno već 6 mjeseci i stvari za sada savršeno funkcionišu.

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending