Pratite nas

Sudbine

Božićno čudo: MAJKA 12 GODINA TRAŽILA SINA, A ONDA JOJ ZAZVONIO TELEFON

Published

on

Majka iz Škotske koja je mislila da je njen sin mrtav nakon što je nestao prije više od deset godina, doživjela je “božićno čudo” kada su joj javili da je živ.
Džojs Kertis je vjerovala da je Nikolas preminuo jer ga nije vidjela niti čula bilo šta od njega još od 2010. godine. Posljednje što je znala je da on stopira po Francuskoj i Španiji, dok je za vrijeme pandemije strahovala da se razbolio i izgubio život, piše Dejli mejl.

Već ga je odavno “oplakala” kada je 19. decembra primila telefonski poziv u kojem joj je rečeno da je on živ i da se nalazi u bolnici na jugu Francuske.

“Ne mogu da vjerujem. Mislila sam da je zbog kovida i svega što se dešavalo mrtav. Tugovala sam za njim. Kada su me zvali da kažu da je živ bila sam u šoku. Sve što sam mogla je da plačem cijeli dan. To mi je uljepšalo Božić, pogotovo otkako je moj muž umro u junu – rekla je ona u videu objavljenom na Fejsbuku.

Nikolas je sredinom 2000-ih napustio svoj rodni grad Glazgov da bi proputovao Evropu nakon što je izgubio posao stolara. Rekao je majci da je stopirao i Džojs vjeruje da je neko vrijeme proveo živeći na ulicama Pariza. Odlučila je da prijavi njegov nestanak 2009. jer se jako dugo nije čula sa njim.

Godinu dana kasnije, Džojs je kontaktirao britanski konzulat u Parizu da je obavijesti da je Nikolas primljen u bolnicu u Francuskoj. Odmah je odletjela da ga posjeti sa svojim mužem, ali je to bio posljednji put da ga je vidjela u toj deceniji.

“Dobila sam pismo 2010. da je Nikolas u bolnici u Francuskoj. Tada se već neko vrijeme vodio kao nestao. Već sam prijavila da je nestao ovdje u Glazgovu prethodne godine nakon što godinama nisam čula ništa od njega. Ja i moj muž smo otišli da ga posjetimo i bilo je tako lijepo vidjeti ga. Vratili smo ga kući, ali iz nekog razloga, ne znam zašto, jednostavno je ponovo nestao – kazala je Džojs.

Majka onda dodaje da joj je rečeno da će Nikolas biti poslat kući kada se oporavi, kao i da ga je čekala kod kuće.

“Kada sam bila u posjeti kod njega u Francuskoj, kupila sam mu cipele i druge stvari kako bi imao odjeću za putovanje kući. Čekala sam ga, ali nikada nije stigao kući. Sjećam se da je tog dana padala kiša. Zvala sam sve aerodrome da vidim da li se ukrcao na let, ali nije bilo ništa od toga. Nikad više ništa nismo čuli. To je bilo posljednje što sam čula od njega do ponedjeljka – objasnila je majka.

Džojs je primila šokantnu vijest da je njen sin živ kada ju je britanski konzulat kontaktirao po drugi, ponovo joj rekavši da je primljen u francusku bolnicu.

“Razgovarala sam sa njim telefonom. Izgleda zdravo. Pitala sam ga, “Dolaziš li kući Niki?”, a on je rekao “Da”. Ne mogu ni da zamislim kroz šta je sve prošao. Samo želim da ga dovedem kući – kazala je ona.

Džojs se sada sprema za put do Francuske, ali kaže da još uvijek ne želi previše da se nada sve dok ne vidi svog sina. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending