Sudbine
Honorarno rade kao prodavačice ljubavi: SESTRA MI JE GLAVNA KONKURENCIJA
Tri djevojke S. (25), K. (18) i M. (30) koje su došle u Beograd iz Kragujevca, Novog Sada i Zrenjanina zajedno žive na Zvezdari. Jedna od njih bavi prodajom turističkih aranžmana, druga se bavi umjetnošću i vajarstvom, dok treća radi u kozmetičkom salonu.
Ali, ova uobičajena priča ima i svoju drugu stranu – djevojke se u pauzi između regularnih poslova bave i prostitucijom. U te svrhe iznajmljuju još jedan stan, na sasvim drugoj lokaciji, u koji svakodnevno dovode svoje klijente.
Novinari Monda razgovarali su sa ovim devojkama o tome kako je organizovan ovaj nelegalni posao, zašto su odlučile time da se bave, imaju li kriterijume prema kojima biraju klijente, imaju li svog “zaštitnika” i da li će uskoro prestati da zarađuju novac na ovaj način, koji je neprihvatljiv kako sa zakonske, tako i sa moralne strane, za većinu građana.
“Ne radimo ni za koga, nemamo zaštitnika i makroa i sve organizujemo same”.
Ovo je prva rečenica koje su djevojke rekle kada je počeo razgovor sa njima, za koji su insistirale da bude anoniman i da njihov identitet bude sakriven.
“Sve radimo i organizujemo same. Iznajmile smo stan koji ima 100 kvadrata, dva kupatila, tri sobe i luksuzan namještaj. Tu dovodimo klijente isključivo po preporuci, što znači da ne može da dođe niko nepoznat i da traži naše usluge. Ustajemo kasno kada ne radimo regularne poslove i stalne mušterije nam dolaze od 15 časova popodne do 23 časa uveče. Termini su oko pola sata. Za jedan dan svaka od nas može da zaradi oko 500, 600 eura”, kaže K., koja se inače bavi prodajom turističkih aranžmana.
Odlučile su da žive i da rade zajedno, kako bi bile sigurnije i bezbjednije, ali smatraju da im zaštita muškarca nije potrebna.
“Osjećamo se zaštićeno zato što jedna o drugoj vodimo računa. Drugačije je kada nas je tri, mnogo je sigurnije nego da radi samo jedna. Mana toga jeste što uvijek jedna koja najbolje izgleda ima više posla, pošto je mušterije više traže, dok druge imaju nešto manje. Ipak, to smo prihvatile i svaka ima svoju računicu. Povremeno umjesto mene radi i moja sestra, ali nikada nismo zajedno u smjeni, zato što ne želimo da jedna drugoj budemo konkurenicija”, kaže S. (25) koja inače radi u kozmetičkom salonu.
Kako su objasnile, vode računa o tome da se mušterije koje dođu kod njih ne osjećaju neprijatno, da stvore opuštenu atmosferu koja je nalik na nekadašnje bordele.
“Nikada ne smije da se desi da mušterije sretnu jedan drugog i to je glavno pravilo. Atmosfera je opuštena, uvijek skuhamo kafu i ponudimo piće, gledamo da se mušterije osjećaju dobro. Često nam kažu da smo ljubazne, drage, raspoložene. Dolaze kod nas jer osjećaju da ovaj posao radimo zato što volimo, a ne zato što nas je muka natjerala. Muškarci osjete kada se žena gadi, kada joj je teško i pruža se*sualne usluge sa nekom mučninom. Oni se onda osjećaju loše i ne žele da dolaze”, kaže M. za Mondo.
Klijente najčešće dočekuju provokativno obučene, u halterima i izazovnom donjem vešu. Kako kažu, pravilo im je da uvijek po stanu nose štikle.
“Želimo da napravimo ugođaj i zato smo u svoje usluge uvrstile i masažu i propratne aktivnosti koje klijenti žele. Onima koji su nam stalni gosti, često se dešava da zaspe, traže da se istuširaju ili nešto slično, ali mi oko toga ne pravimo nikakv problem. Među mušterijama imamo neke ugledne ličnosti, kao što su ljudi iz policije, zatim biznismeni, ljekari, vlasnici građevinskih firmi. Svi nas smatraju njegovanim, dotjeranim i vole da dolaze kod nas”, kaže M.
Dok M.O. koja se bavi umjetnošću kaže da joj bavljenje prostitucije odgovara zato što inače vodi sasvim drugačiji život i to joj je “ventil”, druge djevojke se slažu da je novac glavni razlog zbog čega su ušle u posao koji se smatra jednim od najnemoralnijih.
“Sve ovo radim najviše zbog novca. Nije kao da nemamo posao i od čega da živimo, ali nam je potreban dodatni izvor prihoda. Ja imam i dijete koje moram da izdržavam i ovaj posao mi pomaže u tome. Nemam nikakav problem sa tim i prije bih zarađivala na taj način, nego da radim za crkavicu cijeli mjesec pa da opet nemam ništa, iako znam da većina ljudi to ne shvata”, kaže S.
Kada procijenimo da je neka situacija ili klijent rizičan iz bilo kog razloga, gledamo da to izbjegnemo, objašnjavaju one.
“Zbog toga gledamo da smo uvijek sve tri u isto vrijeme u stanu, a da klijenti dolaze pojedinačno, a ne u grupama. Imale smo nekoliko neprijatnih situacija ali smo to uspješno riješile. Nikada nismo imale problema sa hapšenjem niti bilo šta tome slično, jer vodimo računa kome dajemo broj telefona, koji uvijek imamo odvojeno, privatni i službeni. Kada zaradim dovoljno novca ili odlučim da je dosta bavljenja prostitucijom, bez problema ću sa ovim završiti”, navodi K. (Naj portal)
Sudbine
Travar Mirsad Krnjić priprema biljni inzulin za dijabetičare: Kako je Siniša Pazdrijan iz Čazme nakon 15 godina normalizirao šećer
Danas je u svijetu ključno pitanje – kako se liječi dijabetes i da li ima lijeka za ovu bolest? To je „bolest s kojom se živi”, ali bez obzira na sve oboljeli traže spas na sve moguće načine.
Takav je slučaj i sa 40-godišnjim Sinišom Pazdrijanom iz mjesta Čazma, koje se nalazi na nekih 40 kilometara udaljenosti od Zagreba, prema Bjelovaru. On se bavi poljoprivredom, ima svoj obrt, a obrađuje preko 300 hektara zemlje. Kaže, da u sezoni jedva odspava pet sati dnevno.
Od 2008. godine mu je dijagnosticiran dijabetes, tip 1, a zvanično od 27. oktobra ove godine on nije „šećeraš“. To mu je potvrdila i njegova doktorica na kontrolnom pregledu:
„Vi više niste za terapiju. Ubuduće pazite šta jeddete i pijte to što pijete, ako vam već pomaže – kazala je doktorica.
Inače, Siniša joj je sve ispričao da koristi biljnu terapiju čuvenog bosanskog travara Mirsada Krnjića za šećernu bolest, te je uz pomoć Konjičkog sirupa i čajeva u roku od nepuna tri mjeseca šećer uspio dovesti u optimalne vrijednosti. Doktorica nije negirala, niti osporavala njegove tvrdnje, ali je na osnovu medicinskih najsvježijih nalaza priznala da Siniši nisu potrebne niti tablete, niti inzulin, a primao je po 18 jedinica pametnog inzulina naveče.
„Moj šećer se uistinu stabilizirao i kreće se oko šest jedinica. Sve je to zasluga terapije Mirsada Krnjića iz Konjica – kaže Siniša.
On misli da je stres glavni okidač da jako mlad dobije dijabetes. Bilo je to 2008. godine. Bilo mu je sumnjivo što ima učestalo mokrenje, osjeća žeđ, stalnu glad, mršao je, osjećao stalno umor.
Odmah su mu propisali farmakološku terapiju, koju je uredno koristio.
“Kod šećeraša sve se svodi na vođenje računa o tome šta jedete, koliko jedete i koliko se recipročno tome krećete i sagorijevate kalorije. I naravno, redovno uzimanje lijekova. Vrijednosti šećera nisu bile u optimalnim granicama, ali su bile znatno niže od onih kada sam obolio. – priča Siniša.
Objašnjava kako su mu u nekoliko navrata mijenjali terapiju, jer neke tablete su nakon određenog vremena prestajale da daju rezultate.
„Uvijek su bile visoke vrijednosti šećera, ali uz tablete, ogranićenja u ishrani i pa i fizičke aktivnosti i sport, održavao se podnošljivim život onoliko koliko se moglo. Nije se živjelo punim plućima, ali nije bilo ni velikih potresa. Od prošle godine su mi uključili i 18 jedinica pametnog inzulina naveče – otkriva naš sagovornik.
Nosio se sa dijabetesom skoro 15 godina, ali nikada nije prestajao tražiti spasonosnu formulu za pobjedu te podmukle bolesti. Priznaje da je za njega bio blagi šok kada je morao preći na inzulin ali je, kako kaže, navikao se i na bockanje iz večeri u veče.
„Nada zadnja umire, pa sam se time vodio sve ove godine. Non stop sam istraživao informacije o dijabetesu, liječenje, iskustva, naučna saznanja…. I tako sam jedne prilike naišao ne neke priče ljudi koji su pobijedili šećernu bolest uz pomoć Krnjićeve terapije. Priznam, bio sam jako oprezan, pratio sam na forumima i recenzije, a onda stupio u kontakt sa ljudima koji su iznosili svoja svjedočenja.
Tada sam shvatio da to nije neka ubleha, već daleko ozbiljnija stvar, pa sam stupio u kontakt sa travarom Mirsadom Krnjićem iz Konjica. Djelovao mi je vrlo ozbiljno, shvatio sam da ima i znanje…. Bio sam u Zadru na odmoru krajem osmog mjeseca ove godine, pa sam odatle zapucao pravo za Konjic, uzeo dvije terapije i pravo u Čazmu – kazuje Siniša, te nastavlja:
„Kod ove Krnjićeve terapije je najvažnije biti disciplinovan, a ja sam 50 dana bio maksimalno disciplinovan. Nakon toga polako popušta ta disciplina, jer se vrijednosti šećera normaliziraju i ostaju u granicama normale“.
U nastavku nam je objasnio kako je tekla njegova borba za normalizaciju šećera. Prvih dana septembra ove godine je uredno pio propisano farmakološku terapijju, a uporedo sa njom uzimao je Krnjićev sirup i čajeve.
„Nakon svega pet dana uzimanja Krnjićeve terapije meni šećer oko 6. Onda sam počeo smanjivati tablete, prvo one jutarnje, a 21. dan nakon toga sam prestao uzimati i večernju tabletu, jer se šećer stalno kretao oko šest jedinica.
Istovremeno sam smanjivao i doze inzulina; išao sam na 16, pa 14, smanjivao sam sve po dvije jedinice, da bi nakon 35 dana isključio i inzulin. Šećer je i dalje bio između 5 i 6 jedinica. A moje i psihičko i fizičko stanje se drastično popravilo.
Čudan je to osjećaj, gledaš one nalaze svakog jutra, pa ne možeš svojim očima da vjeruješ. Znate kako je kad godinama aparat ti pokazuje 9, 10 ili 11 jedinica, a onda odjednom iz dana u dan vrijednost šećera ne prelazi 6 jedinica. Osjećaš se kao šamipon, ali ne vjeruješ dok ti to i doktori ne kažu.
E, kada mi je doktorica rekla da je za nju više nisam šećeraš i kada mi je isključila farmakološku terapiju ja sam ponovo dobio krila.
I znate kako sam to proslavio?
Te večeri sam popio četiri piva, najeo se bijelog kruha i nekoliko kobasica sa roštilja. Ujutro sam, priznam strepio, kada sam provjeravao šećer. Ali on je bio 6. E, tada sam shvatio da je Krnjićeva terapija meni bila spasonosna – kazuje Siniša.
Otkriva nam kako je svoja iskustva prenio i prvom komšiji, koji je 30 godina šećeraš, vrijednosti šećera su mu preko 20. Dao mu je dio svoje terapije da proba, i u roku od sedam dana i kod komšije se šećer prepolovio, ide prema šestici.
„Za mene je travar Mirsad Krnjić nešto najsvetije na zemaljskoj kugli. Meni je njegova terapija pomogla i sa zadovoljstvom sam prenio svoja iskustva. Možda će pomoći još nekome – kazuje na kraju Siniša Pazdrijan iz Čazme.
Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)
-
Astrologija4 godine
Lunarni kalendar: MJESEČEVE MIJENE ZA 2021. GODINU
-
Zanimljivosti1 mjesec
Horor u BiH: Bh. pjevačicu brutalno pretukao suprug, snimak kako je udara nogama u glavu ledi krv u žilama
-
Vidoviti ljudi4 godine
Proročica Vera Čudina “ne vidi” ništa lijepo: TEK NAM PREDSTOJI HAOS, JER STIŽE OPASNIJI VIRUS OD KORONE!
-
Zanimljivosti5 mjeseci
Nafakali doktor Edib Šarić iz Mostara: DOBIO 17 AUTOMOBILA NA POKLON